Čovek sa merom: Veljko Pajović, dobitnik nagrade grada Beograda

Kao kreativnoj osobi koja voli svoj posao, Veljku Pajoviću (52), uredniku Gradskog programa radija Studio B i novinaru i voditelju emisije Beogradska razglednica, nije pala na pamet misao o omraženom ponedeljku, iako smo baš tada popili kafu i napravili ovaj intervju. Kako i sam kaže, kreativnost ne trpi otaljavanje, a pošto uvek ima volju i želju za radom, prestonica poput Beograda, njegov rodni grad, nepresušna mu je inspiracija. Radnim danima sa 23. sprata Beograđanke, Veljko se preko radio-prijemnika od sedam sati javlja svojim sugrađanima i slušaocima, a jedan deo emisije od 8.30 posvećen je i gledaocima televizije Studio B.
– Često u radijskom programu napravim štos pa posle najave i prve numere pozovem sebe na mobilni telefon, odem na drugi kraj zgrade, i sam sebi budem reporter. Kružeći 23. spratom, odokativnom metodom prenosim šta se događa na ulicama – priča mi Veljko.

Veljko Pajovic 001_1067x800
Veljko i ja smo popričali na Cvetnom trgu

Oduvek je bio maštovit, a još kao dečak pokazivao je interesovanje za javni nastup. Njegovi roditelji bavili su se potpuno drugačijim profesijama od njegove, čak su mu se čudili što je kao dečak kupovao svu dnevnu štampu. U radio je uvek verovao jer je taj medij, kako kaže, opstao bez obzira na sve moderne tehnologije, i jedan od retkih kojeg nije pregazilo vreme.
– Radio možete slušati i na internetu i u mobilnim telefonima. Pošto je saobraćaj sve gušći, u kolima dobro dođu i muzika, ali i proverene informacije – objašnjava.

Veljko Pajovic Studio B
Emisija koja se bavi komunalnim problemima Beograda, prerasla je u popularan jutarnji gradski program

U studio stiže u šest ujutru, sat vremena pre početka emisije. Popije kafu, doručkuje, pregleda dnevnu štampu i društvene mreže i natenane, bez žurbe najavljuje Beogradsku razglednicu.
– Iako svi trpimo činjenice brzog života, ja kad god mogu koristim bensedin. Prvi bensedin je crveno svetlo na semaforu, koje čekam da se promeni u zeleno, a drugi „popijem“ kad sednem u tramvaj, koji je spor, ali stiže gde treba. Odmara me zvuk kloparanja točkova, i to putovanje, ako sedim, provedem čitajući novine. Koliko god da smo u jurnjavi, čovek mora da nađe prostora da stane, jer, ako to ne uradi, neće biti kreativan. U brzini nema kreativnosti. Dovoljno je to što me program uživo tera da budem brz, ali zato sve ostalo radim smireno i pravovremeno.

Veljko je diplomirao na Pravnom fakultetu, ali se poslom pravnika nikad nije bavio. Velika ljubav bila mu je gluma, a pošto nije konkurisao na Fakultetu dramskih umetnosti, odlučio je da svoj talenat pokaže na Studiju B. Još kao tinejdžer, seća se da se vrzmao kao honorarac po Radio Beogradu i „Dvesta dvojci“, a onda 1992. godine uspešno prošao audiciju na Studiju B, gde je ubrzo dobio stalan posao.
– Pre nego što sam počeo da radim Beogradsku razglednicu, pet godina sam proveo u zabavno – muzičkom programu i otuda moj imidž, a i nadimak na tviteru „Veljko Veseljko“. Iako sam svojevremeno imao ponude od velikih televizija, ostao sam privržen Studiju B – iskren je.

Veljko Pajovic 003_600x800
Od stana u Šumicama do posla u centru grada, Veljko stiže gradskim prevozom, a u slobodno vreme često koristi i bicikl

Nakon 23 godine plodne karijere u Studiju B, nedavno je dobio prvu nagradu u životu – nagradu grada Beograda za novinarstvo za emisiju koju uređuje već 18 godina.
– To je moja prva i jedina nagrada, s jedne strane, to je priznanje od grada u kojem sam rođen, a s druge strane, tu su sumnja i strah s obzirom na vrednosti koje nas okružuju. Međutim, kolege kažu da mogu da budem spokojan jer smatraju da sam je zaslužio. Nadam se da je tako. Nisam radio za nagradu, moje najveće zadovoljstvo je u publici koja me, pre svega sluša, a onda i gleda.

Pitao sam mog sagovornika kako uspeva da u današnjem vremenu ostane skroman, da slušaocima putem radijskih talasa prenosi dobru energiju, a da u svemu nađe meru.
– Čovek prvo mora da poštuje samog sebe, zatim da se vodi starim načelom „da drugome ne radi ono što ne bi voleo da njemu neko uradi“, da poštuje izvor informacije, da ne trči pred rudu, da shvati da sve u životu može i da se kaže, i da se napiše i, naravno, da u svemu ima meru – rekao je Veljko za Priče sa dušom.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com
Foto: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com, privatni album

Ostavite odgovor