Dnevnik jednog LJUTOG uzgajivača: Kako je Goran osvojio Hrvatsku ČILI PAPRIČICAMA

Na plastenicima sa oko 20.000 sadnica na nešto više od 2.500 m2, koji se nalaze u neposrednoj blizini kuće, u krugu od 800 metara, radi Goranova majka Nada i još troje honorarno ili stalno zaposlenih. Oni održavaju tridesetak sorti čili papričica, od najblažih kao što su Jalapeno i Hot Portugal pa do najljućih na svetu među kojima su Trinidad Scorpion, Bhut Jolokia i Carolina Reaper. Prvo seme naručili su preko interneta, a u Hrvatsku je stiglo iz Španije. Iako vrste koje porodica Vrabec uzgaja dolaze sa svih strana sveta, od milošte ih nazivaju domaćim sortama i godišnje proizvedu desetak tona.

papricice-volim-ljuto_1024x765
Kod klijanja papričica veoma je bitna temperatura zemlje koja mora biti u skladu s temperaturom vazduha. To se obezbeđuje u plasteniku sa grejačima u zemlji i grejačima za vazduh.

Vlasnik brenda Volim ljuto Goran Vrabec (32) u ovoj fazi razvoja posla ne stiže da bude često među zasadima ljutih ljubimica, ali u sezoni, kad je gužva, pomaže koliko može jer je posla ima previše. Projekat je započeo iz hobija jer na tržištu nije bilo izbora ljutih umaka. Priča mi da je osećao da za time postoji potreba, odnosno da ima sve više ljudi koji vole da jedu ljuto. Prošle su četiri godine, a njegov motiv je i dalje isti – ljubav prema čili papričicama.

papricice-volim-ljuto-2_1024x682
Trenutno je polovina površine namenjena uzgoju pod plastenicima, dok je druga polovina pod mrežama za zaštitu protiv grada

Posla ima uvek, a najviše smo opterećeni od početka avgusta do kraja oktobra jer su berba, prerada i prodaja u isto vreme. Sada počinjemo pripreme za blagdane s novim poklon paketima i proizvodima – objašnjava mi Goran o tome šta se trenutno dešava u Igrišću, četrdesetak kilometara od Zagreba.

I pre pokretanja ovog posla, a i sada Vrabecovi žive u porodičnoj kući. Roditelji Nada i Dubravko su u prizemlju, Goran i njegova devojka Petra stanuju na prvom, a sestra Ivana i njen dečko Damir na drugom spratu. Pogon za preradu ljutih papričica u sklopu je dvorišta i trenutno obuhvata dve zgrade, od 65 m2 i od 140 m2.

Lagao bih kad bi rekao da su roditelji bili sigurni u ovu ideju od početka, ali bez obzira na to, pružili su mi priliku i uslove da probam to da napravim. Oni su mi najveća podrška i pomoć u ostvarivanju ciljeva. Ponosan sam na to što smo porodična firma.

U početku se iznenadio uspehom projekta Volim ljuto, jer nije znao da u Zagorju mogu da rastu sve te egzotične papričice. Prve soseve podelio je drugarima za Božić i već nakon nekoliko dana ljudi su počeli da mu se javljaju.

– Stavio sam računicu na papir, popričao sa roditeljima i dogovorio da ozbiljno krenemo u posao. Na proleće smo zasadili 500 sadnica. Registrovao sam firmu, počeo da prodajem preko interneta i da se reklamiram na fejsbuku. Nisam uzeo ni jednu kunu kredita, osim što sam nešto novca pozajmio od roditelja – iskren je.

goran-volim-ljuto-u-plasteniku_1024x576
Goran kaže da je uzgoj ljutih papričica visokoprofitabilan po jedinici površine, ako imate kome da ih prodate

Goran radi i do 14 sati dnevno, a na pitanje da li je to previše – odgovara potvrdno. Kaže da teži tome da svede radno vreme na 8 – 10 sati, ali objašnjava da u ovoj fazi razvoja firme to jednostavno nije moguće.

– Ustajem oko 8 sati i volim dobro da se naspavam, jer u suprotnom ne mogu biti produktivan. Nakon doručka uz kafu sedam za računar i odgovaram na mejlove, dogovaram sastanke, poslove i plaćam račune. Nakon ručka odrađujem sastanke na terenu, popodne se odmorim sat vremena, ako je moguće, i nastavljam da radim. Kasnije sam u proizvodnji i uveče se opet vraćam za računar – opisuje mi ukratko svoj raspored rada.

Goranov Brutalero Scorpion proglašen je u Los Anđelesu za svetskog viceprvaka u kategoriji ultra hot. Ponosan je na tu nagradu i kaže da je svako priznanje dobro, posebno ovo iz Amerike koje je potvrdilo da su na pravom putu. Trenutno prave i prodaju ljute soseve, sušene papričice, ljutu zimnicu, začine za roštilj, ukiseljene jalapeno papričice i krastavce, ali i ajvar, koji je postao veoma tražen. Osim prodaje u Hrvatskoj, izvoze manje količine u Italiju, Holandiju i Austriju, a pregovaraju i sa dobavljačima u drugim državama.

– Ajvar smo krenuli da proizvodimo pre dve godine i imali smo samo ljuti, a prošle godine smo ponudili i blagi jer su ljudi tražili. Pre dva meseca na tržište smo izbacili i ultra ljuti ajvar takođe na zahtev obožavalaca. Zadovoljni klijenti daju nam snagu i novac za širenje posla i povećanje kvaliteta, ali na prvom mestu tu je ljubav prema ljutom, jer bez toga ne bi bilo toliko neprospavanih noći i dana kada jedva stojimo na nogama – kaže Goran.

volimljuto_35_1024x684
Goranova majka Nada, Goran, otac Dubravko i prijatelj Dario koji sarađuje sa njima

Ne plaši se konkurencije već joj se raduje jer uz nju, kako kaže, može da pokaže koliko je njegova firma dobra. Ističe da sličnih ideja ima u Hrvatskoj i u okruženju, ali da realizacija nije na istom nivou ili su tek na početku.

Razvoj posla je dugotrajan proces i nikako ne treba očekivati rezultate preko noći. Budite spremni na mnogo rada, odricanja i povremenih neuspeha, ali na kraju se sve isplati. Čak i ako se ne isplati možete reći da ste probali, a to je ono čime se ja vodim. Neki ljudi u životu igraju na sigurno i ja poštujem taj odabir, ali put preduzetnika daleko je riskantniji, ali i zanimljiviji. Ako želite da krenete na jedno zanimljivo putovanje – preduzetništvo je definitivno izbor koji će vam dati neprocenjivo iskustvo, tako da svakome ko ima ideju savetujem da krene u realizaciju – poručio je Goran Vrabec čitaocima Priča sa dušom.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Goran Vrabec, Volim ljuto

Ostavite odgovor