Kroz sneg i led zbog DEDA MRAZA: Avanturisti sa Balkana u KUĆICI IZ NOVOGODIŠNJE BAJKE

Ako je putovanje zanimljivo i jeftino, avanturističkoj družini iz Srbije i Republike Srpske koju čine licencirani turistički vodiči Vladimir Šušteršić (26) i Dragana Knežević (26), arhitekta Jelena Madžarić (31) i fotograf Miloš Terentić (27), ništa nije teško. Lako i brzo se dogovaraju i sa po jednim rancem kreću na put oko sveta. Dok su preko leta boravili u toplim krajevima, za zimu su čuvali putovanje iz bajke o kojem su maštali kao deca – da posete selo Deda Mraza i upoznaju se sa bradatim dekom u crvenom odelu, koji mališanima deli paketiće.

Trka haskija
Trka haskija posebno im je ostala u sećanju / Foto: Miloš Terentić

Pošto je Vladimir studirao u Švedskoj, on je kao vođa puta okupio društvo na severu Evrope. Jelena je poreklom iz Banja Luke i živi u Beču, pa je najlakše stigla kod njega u Borlenge i iznenadila ga domaćim sarmama.

– Otišli smo vozom do Osla, zatim avionom na sever Norveške, i u Narviku se našli sa drugarima iz Srbije, koji su tamo stigli iz Beograda, preko Stokholma. Laponija je na krajnjem severu Evrope i pripada Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Rusiji. U jednom selu kraj Kirune posetili smo jedan od najpoznatijih ledenih hotela na svetu. Vodič nam je na engleskom jeziku sve objasnio i proveo nas kroz sobe, dok smo se oduševljavali informacijom da se ovaj hotel svake godine pravi iznova, jer se posle zime istopi. Umetnici iz celog sveta prijavljuju se na konkurs i šalju ideje kako bi naredne zime osmislili izgled soba, skulptura i enterijera. Najvažniji uslov je da sve bude od leda – priča mi Vladimir.

Ledeni hotel
Vladimir, Dragana, Jelena i Miloš predahnuli su u Hotelu od leda / Foto: Miloš Terentić

Autobuski i vozni prevoz između Švedske i Finske nije sjajno organizovan, pa su zamolili domaćina kod kojeg su odseli na kaučsurfingu da ih preveze svojim automobilom. To je bila i prilika da na putu do željenog Deda Mraza vide i čudo prirode – polarnu svetlost.

– U Muoniju smo bili dva dana, prenoćili u, za Fince skromnim, a za naš budžet idealnim, toplim drvenim kabinama, i imali sreću da obe večeri vidimo tu predstavu na nebu neobičnih boja. Ona je najjača u hladnim zimskim mesecima, ali je važno da bude vedro, jer je u slučaju mećave, kiše ili snega, nemoguće videti. Nestrpljivo smo čekali događaj koji može da traje od nekoliko minuta do sat vremena i istrčavali na livadu, radujući se kao deca. Zasvetlelo je na jednoj, pa na drugoj strani neba, zatim bi nestalo, pa se pojavilo na trećoj. Nebo je prštalo iznad nas, a zanimljivo je bilo gledati i našeg fotografa Miloša, koji je za tu priliku kupio specijalnu opremu za slikanje, kako brzo i uzbuđeno pokušava sa svih strana da uhvati kadar. Iako je bilo minus 20, u jednom trenutku svi smo polegali na sneg, a zatim skakali od sreće. Kasnije smo se zagrejali rakijom koju smo poneli iz Srbije – uzbuđeno mi pričaju svoju bajku Dragana, Vladimir i Jelena.

Polarna svetlost
Polarna svetlost – trenutak koji su dugo čekali / Foto: Miloš Terentić

Puni utisaka, ali spremni za ono što ih čeka, nastavili su dalje ka centru finske Laponije – Rovanijemiju, odakle ih je svega deset kilometara delilo od sela Deda Mraza.

– Da biste stigli do njega, morate da uđete u njegovu kuću i onda u polumračnom ambijentu, poput lavirinta, kao u crtanom filmu ili bajci, dođete do sobe u kojoj sedi. Naravno, čeka se red jer mnogo ljudi i dece u zimskim mesecima želi da mu kaže svoje želje. Pričali smo na engleskom jeziku, a kada smo mu rekli odakle smo, pozdravio nas je na srpskom, rekao da sve više turista sa Balkana dolazi kod njega jer ima jeftinih letova, a zanimalo ga je i kako se živi u Srbiji. Sve vreme je bio nasmejan, a mi smo se stvarno vratili u detinjstvo, jer smo u jednom trenutku zaboravili da je to gluma.

– Meni je najzanimljiviji deo posjete bio bajkovit prilaz Deda Mrazu, odnosno trenutak kad smo vidjeli natpis Santa is here (Djed Mraz je ovde). Sve je bilo tamno, koračali smo preko slika velikih satova u staklenom podu, smenjivali su se kristali i karte svijeta. Što reče Vlado, ja da sam kao klinac došao ovde, ja bih se upiškio od sreće (smeh). Znala sam da čovjek radi svoj posao, ali da sam kao dijete došla, mislim da bih bila u delirijumu – iskrena je Jelena, koja je iz Laponije svojim malim rođacima naručila pisma od Deda Mraza, za koja se nada da će stići u Bosnu i Hercegovinu jednog dana.

Pisma za Srbiju
Ovde stoje pisma koja je Deda Mraz dobio od dece iz ovih zemalja: Iz Srbije je stigla poprilična gomila / Foto: Miloš Terentić

Dragana mi je otkrila da se kao mala mnogo plašila Deda Mraza jer, kako kaže, na dodeli paketića u firmi njene majke nije bio lep i imao je staro odelo, pa je uvek plakala kad bi ga videla.

– Ovaj pravi Deda Mraz je lep i ljubazan i više ga se ne plašim – sa osmehom mi je rekla.

Irvas
Pogled pravo u objektiv / Foto: Miloš Terentić

Avanturistička četvorka je iskoristila priliku da se pre povratka kući fotografiše sa Deda Mrazom, kao i da se provozaju jedan krug sankama koje vuku irvasi. Ostvarili su svoj davnašnji san, a sada se nadaju da će i svoju decu jednog dana dovesti na ovo isto, bajkovito mesto u Skandinaviji.

Konačno sa Deda Mrazom / Foto: Miloš Terentić
image-a9e8dc2dc7cdac775a74f4722d17627a4a06d29af2da1579c48dcdf62f4d9536-V_432x768
Evo dokle su stigli avanturisti iz Beograda, Starih Banovaca, Prilužja i Banja Luke

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen uz navođenje izvora i veze ka www.pricesadusom.com)

Fotografije: Miloš Terentić photography, Jelena Madžarić, Santa Claus office

2 komentara

I ja sam pisala pismo Deda Mrazu i on ce mi ove godine ostvariti zelju, javio jeeee 🙂 p.s. Saljem ti snimak, tamo posle Nove godine, da imas dokaz 😀

Pozdrav za kolege,a tebi hvala za divnu pricu o njihovom prelepom putovanju. Nadam se da cu i ja jednog dana imati priliku da odem na ovo interesantno putovanje.

Ostavite odgovor