Dva svetska ZLATA za dva školska druga: Mihajlo i Dušan su naši NAJBOLJI mladi fizičari, a medalje osvajaju jedan za drugim

Nepisano je pravilo da se ono što se voli, radi lako i bez napora, i da ta ljubav ne može da se sakrije. Dok lagano i s oduševljenjem pričaju o svojoj ljubimici, fizici, nauci koja je mnogima bila među „teškim“ predmetima u školi, shvatam koliko je ovi momci zapravo vole.

S njom su se prvi put sreli u šestom razredu i praktično od tada kreću sa takmičenjima po Srbiji, a kasnije i po svetu.

Mihajlo Sporić (20) i Dušan Đorđević (19) su među našim najboljim fizičarima i imaju mnogo toga zajedničkog. Obojicu su profesorke fizike u osnovnoj školi motivisale da počnu da se takmiče, jednog u Beogradu, drugog u Kraljevu, obojica su odabrali istu srednju školu – Matematičku gimnaziju, u jednom trenutku i isti fakultet – Fizički fakultet, a susretali su se i na takmičenjima.

Zanimljivo je da i jedan i drugi u svojim kolekcijama priznanja imaju po zlatnu medalju sa istog svetskog takmičenja. Reč o Međunarodnoj olimpijadi iz fizike u Cirihu, odakle je Mihajlo doneo zlatno odličje 2016, a Dušan isti uspeh napravio godinu dana kasnije, 2017. u Indoneziji.

Mihajlo je upisao dva fakulteta u Srbiji, Fizički i Elektrotehnički i trenutno studira na Kembridžu u Velikoj Britaniji, a Dušan je u Beogradu na Fizičkom fakultetu završio prvu i već odslušao predavanja na drugoj godini.

Sreli smo se u Studentskom parku u Beogradu, nedaleko od njihovog fakulteta, kada su mi ispričali Priču sa dušom i podsetili se trenutka kada su rešili da naprave #koraknapred u životu.

– Oduvek sam voleo istraživanje. Nisam siguran da rečima mogu da odgovorim na pitanje zbog čega volim fiziku. Lepo mi je išla u osnovnoj školi i poželeo sam da na njoj radim više nego na drugim predmetima. Kombinacija želje za radom i dosta uloženog truda donela je dobre rezultate na takmičenjima – priča Dušan.

Prvi veliki uspeh napravio je na republičkom takmičenju, kao učenik šestog razreda kraljevačke Osnovne škole Braća Vilotijević. Već od naredne godine nagrade i medalje se nižu, a posebno po upisu u Matematičku gimnaziju. Kaže da mu je tamo mnogo pomogla i podržala ga u svemu, profesorka fizike i razredna Nataša Čaluković. Uz nju je, seća se, definitivno shvatio da će fizika biti njegov životni poziv.

Dve najznačajnije medalje su bronzana sa Međunarodne olimpijade iz fizike 2016. i zlatna 2017. godine. Tu su i bronza na Međunarodnoj olimpijadi iz astronomije 2016, kao i uspesi na rumunskom masteru iz fizike, internacionalnoj Žautikovskoj olimpijadi u Kazahstanu i Olimpijadi metropola u Moskvi.

I Mihajlu fizika nikad nije predstavljala umor. Njemu nije problem da sedne da uči, već da napravi pauzu. Svestan je da ne može sve znanje da stigne odjednom, ali i da će najinteresantnije i nauzbudljivije stvari doći vremenom, i to tokom istraživačkog rada.

Dušan studira u Srbiji, a Mihajlo u Velikoj Britaniji. Tamo se druži i sa strancima, ali i sa studentima iz naše zemlje. Kaže da ih ima dvadesetak i da se sreću skoro svakodnevno.

U fiokama i na policama kuće porodice Sporić u Beogradu, između ostalih, stoje i zlatna medalja iz Kazahstana, master iz Rumunije i mnoge druge diplome.

– Fantastična profesorka iz moje škole Stevan Dukić na Karaburmi Snežana Ivanović uvek se trudila da nam drži dodatne časove i da nam objasni sve. Vodila nas je na takmičenja i zainteresovala za to. Tako sam u osmom razredu bio potpuno siguran da želim da upišem Matematičku gimnaziju – priča Mihajlo, koji je ovu, jednu od naših najuspešnijih škola završio sa prosekom 5,00.

– Sada studiram prirodne nauke na Kembridžu. Tamo je program vrlo strog i mnogo se radi. Dva meseca imamo predavanja, pa mesec dana slobodno, kada dolazim u Srbiju. Prijavio sam se za upis odmah nakon završetka srednje škole, ali sam stipendiju dobio posle osvajanja Svetske olimpijade – kaže Mihajlo, koji je završio prvu godinu i najbolji je student na njegovom smeru na koledžu. 

I jedan i drugi su svesni da se mladi fizičari danas najbolje mogu usavršiti u inostranstvu. Mihajlo je zbog toga odabrao studije u Engleskoj, a Dušan se upisao na Kembridž, ali je po saznanju da nije dobio stipendiju pre godinu dana odustao od ponovnog konkurisanja za nju. Slažu se da bi u budućnosti voleli da se bave istraživačkim radom u oblasti fizike. Dušan dodaje da je važno usavršiti se negde preko, pa, ako je moguće, raditi u Srbiji.

Najveću podršku pružaju im roditelji i braće i sestre, a priznaju da je, kad su odabrali fiziku, bilo ljudi u okruženju koji su se pitali „Gde je tu novac?“. 

– Nama je važno da su nas naši najbliži, kao i dobri matematičari i fizičari podržali i da im je bilo drago kada smo doneli medalje. Ima ljudi koji misle da fizika nije profitabilna, ali to nije bitno – uprkos svemu moj lični cilj oduvek je bila baš fizika, ne inženjerstvo – kaže Dušan.

Imaju li ovi zlatni momci hobije? Naravno. Dušan pohađa časove ruskog jezika, a Mihajlo svira klavir. Stižu i da izlaze i da se druže, a na jedno okupljanje sa prijateljima otišli su odmah posle intervjua za Priče sa dušom.

Pitam ih i da li prate domaće televizijske programe i da li bi želeli da mladi, obrazovani ljudi dobiju više prostora u medijima?

– Ne pratim previše, samo ponekad čujem od prijatelja šta se dešava. Ne volim eksponiranje – kratko je odgovorio Mihajlo.

– Ja radim svoj posao i to mi je najvažnije. Nadam da ćemo i mi jednog dana biti na televizijama – iskren je Dušan.

Ova priča je nastala uz podršku Generali osiguranja u okviru projekta Korak napred, a više informacije pronađite OVDE.

  • 09.11.2019. / Sa žaljenjem obaveštavamo čitaoce da smo primili tužnu vest da je student Mihajlo Sporić preminuo u Velikoj Britaniji. Redakcija Priča sa dušom izražava najdublje saučešće porodici preminulog studenta.

Tekst i fotografije: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst je autorsko delo i moguće ga je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i objavu linka ka www.pricesadusom.com u samom tekstu i na kraju teksta. Fotografije je potrebno potpisati onako kako stoji u naznaciFotografije“. Tekst nije dozvoljeno preneti u štampani medij)

2 komentara

Sjajno! Puno srece! Za drugog momka koji studira u Srbiji, osnovne studije u Srbiji za njegov smer su sasvim dobre tako da ne gubi puno time sto trenutno ne studira u svetu.
Master i doktorske su daleko bolje u inostranstvu, a imace sasvim dovoljno uslova da dobije stipendiju za njih.

Ostavite odgovor