Mladi PROFESOR ISTORIJE preselio se iz Beograda u Golubac: Turistima U ČAMCU PRIČA legende o tvrđavi

Dok turisti gledaju u Golubačku tvrđavu, Jovan Kocmanović (28) priča im o gordim vitezovima i njihovim junačkim podvizima koji su ih proslavili pod zidinama. Kad im pogled ode ka steni Babakaj u Dunavu, on im govori o nesrećnoj princezi koja je na vrhu preminula, jer je bila prisilno udata za turskog pašu, istovremeno i nesrećno zaljubljena u momka za kojeg nije mogla da se uda. Kod pećine u klisuri, ovaj istoričar ima posebnu priču o zloj aždaji koju je narodno predanje oteralo da tu ugine i da se iz njenog leša izlegu golubačke mušice – opasni insekti koji su donedavno uznemiravali seljake.

Turisti kraj Golubacke tvrdjave_1024x768
Zadovoljni turisti iz Kine

Sve ovo i još mnogo toga zanimljivog, Beograđanin koji se zbog posla preselio u Golubac, rodno mesto svojih roditelja, domaćim i inostranim gostima priča iz svog motornog čamca kojim upravlja.

– Turisti budu očarani ambijentom. Dunav izgleda kao more, a tvrđava kao ilustracija iz neke bajke. Reljef klisure je čudan, specifičan, nestvaran. Zahvaljujući ambijentu taj turista nesvesno ulazi u svet fantazije. Surovo bi bilo da mu ga ograničimo brojevima i istorijskim datumima, pa tokom plovidbe pričam priče koje želi da čuje – kaže Jovan, koji se priprema za turističku sezonu, s obzirom na to da snažni vetrovi i hladnoća onemogućuju prijatnu plovidbu tokom zime.

Golubačka tvrđava je sama po sebi ogromna tajna. O njoj se malo zna. Sačuvani istorijski izvori su oskudni. Arheološka istraživanja su uvek bila površna. Ne znamo ko je tvrđavu sagradio. Ne znamo kada je nastala. Još uvek se pitamo zašto je baš na tom mestu sazidana. Često nam je neshvatljivo zašto su vekovima na nju jurišali i zbog nje prolivali krv Mađari, Srbi i Turci – objašnjava za Priče sa dušom.

Jovan Kocmanovic_1024x768
Na pitanje zbog čega voli Dunav, Jovan mi je odgovorio: „Zbog toga što mi je u krvi“

U leto 2011. godine Jovan je počeo sa vožnjama oko Golubačke tvrđave. Na ideju je došao sasvim slučajno – bio je student bez novca.

– Vozio sam se malim čamcem koji sam nekoliko godina ranije dobio od teče, mašin-bravara. On ga je izradio. Razmišljao sam kako da dođem do para, a na pamet su mi dolazili samo teški fizički poslovi, kod komšije zidara, ili kod ujaka koji seče drva u šumi. Moj čamac je lagano plovio pored Golubačke tvrđave, a na parkingu su stajala dva autobusa i nekoliko putničkih automobila. Obala i kule vrvele su od turista. Tada na tvrđavi nije postojao turistički vodič. Prva pomisao bila je da malo izučim istorijat i da odigram ulogu vodiča. U tom trenutku ka mom čamcu sevnulo je nekoliko bliceva sa foto-aparata turista sa jedne od kula. To sam shvatio kao znak. Istog dana pronašao sam oskudnu literaturu koja mi je bila pri ruci, u toku noći pohvatao najvažnije crte iz prošlosti tvrđave, ujutru sam oprao čamac i krenuo ka tvrđavi. Tog dana imao sam nekoliko vožnji – seća se Jovan.

Jovan Kocmanović
I ovaj motorni čamac u kojem vozi turiste napravio je njegov teča. Unutra staje 8 odraslih osoba, a tu su i klupe za sedenje, tenda, stepenice, rukohvati

Najpopularnija je jednoipočasovna tura od Golupca do Golubačke klisure. Gosti se ukrcaju u Golubačkoj marini, odmah pokraj autobuske stanice.

– Najviše ima naših ljudi iz Beograda, ali i iz ostalih krajeva. Od stranaca najbrojniji su Poljaci. Njima je tvrđava bitna jer je u jednoj bici za Golubac poginuo Zaviša Crni – najslavnija ličnost poljske srednjovekovne istorije. Vozio sam i Nemce, Belgijance, Italijane, Špance, Rumune, Engleze, Francuze, Japance, Kineze.

Golubac iz brodica
Ukrcavanje u čamac

Jovan je rođen u Beogradu, a kad je diplomirao na Filozofskom fakultetu, u Golupcu je dobio posao nastavnika istorije. Trenutno predaje u obližnjem selu Rabrovu, gde menja nastavnicu istorije koja je na porodiljskom odsustvu.

– Prošle godine pokrenuo sam fejsbuk stranicu Golubac iz brodića. Namera mi je bila da malo promovišem Golubac, njegove turističke vrednosti i, naravno, moj posao sa čamcem. U čamcu uživam i beskonačno sam srećan. U Golupcu me svi znaju: prodavci suvenira, kafedžije, hotelijeri, turistički radnici. Njihovim preporukama turisti dolaze do mene, ali i preko reklamnih materijala. Uskoro ću pokušati još jedan hobi da unovčim – da znamenitosti u okolini Golupca približim turistima tokom zajedničkih vožnji bicikala – ispričao mi je Jovan, koji je napisao i knjigu o tvrđavi.

Golubacka tvrdjava_1024x768
Prve dve godine plovidba je bila isključivo na vesla, a Jovan je ubrzo počeo da vozi ture kroz Golubačku klisuru (prvi deo Đerdapske klisure, koja je kompozitna i koja se sastoji od 4 klisure i 3 kotline), kao i ture iz kojih se panoramski posmatra Golubac i rečno ostrvo naspram Golupca

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: privatni album Jovana Kocmanovića

2 komentara

Bio je izuzetan doživljaj plovidba pored Golubačke tvrđave, sa ovim divnim i punim znanja mladićem.Čuli smo mnogo interesantnu istorijsku priču, kupila sam njegovu knjigu, koja se čita u dahu i bila impresionirana njegovim trudom i strpljenjem da napravimo najlepše snimke iz brodića.Želim mu svako dobro.

Ostavite odgovor