Najuspešniji mladi voćar: Ima posao, internet i sve kao u gradu

On ustaje u 5 sati i radi po ceo dan, jer na 15 hektara imanja uzgaja nekoliko hiljada stabala višanja i šljiva, kupine, jagode, maline i šumske jagode, i uveče zadovoljan odlazi na spavanje. Nedavno je kupio novi traktor, ima i automobil, lepo živi i nikad ne bi menjao svoje selo Rašicu za grad. Slobodan je čovek, jer je sebi šef i sam određuje kada će imati slobodan dan. Na trinaestoj manifestaciji Dani šljive u Blacu dobio je nagradu za najboljeg mladog voćara, što je bio povod da vam prenesem Priču sa dušom mladog i vrednog Ivana Radičevića (27).

Ivan Radicevic 277_720x960
Na konkursu fondacije Ana i Vlade Divac, u okviru Projekta podrške mladima u seoskim područjima, dobio je novčanu pomoć za nabavku opreme

– Život na selu je lep, iako podrazumeva dosta odricanja jer se radi od jutra do sutra, po vrućinama i po kiši. Moja proizvodnja iznosi oko tri vagona, odnosno 30.000 kilograma voća godišnje, a sa mnom rade i mlađi brat, roditelji i baka. Sezona traje od maja do jeseni, jer kako se smenjuju kulture, tako stižu nove berbe. Dve godine sam vozio kamion za mlekaru, obišao Srbiju i Crnu Goru uzduž i popreko, i tvrdim da je selo najlepše. Jedini grad u kojem bih eventualno mogao da živim je Novi Sad – priča mi.

Ivan je po profesiji automehaničar, a poljoprivredom je, iako je od treće godine u njivi, počeo ozbiljnije da se bavi od 2009. godine. Nosilac poljoprivrednog gazdinstva postao je dve godine kasnije, a kako njegovi prinosi idu uzlaznom linijom, on tako proširuje imanje kupovinom zemljišta. Od mladih ljudi, u Rašici samo on i brat imaju veliku proizvodnju voća, dok je i u susednim mestima nekoliko momaka ostalo na selu.

Ivan Radicevic 273_1280x960
Osim višanja i šljiva, Ivan poseduje i 30 ari kupina, 15 ari malina, 20 ari jagoda i 5 ari šumskih jagoda
Ivan Radicevic 268_1280x960
Zbog slabijeg roda, šljive će obrati sa porodicom, a do sada je platio 140 nadnica sezonskim radnicima: Ivan poseduje kompletnu mehanizaciju i traktor Foton 504

– Voleo bih da se svi moji drugari bave poljoprivredom i da svi zajedno radimo. Po poslednjem popisu, u Rašici živi 118 stanovnika prosečne starosti od više od 60 godina. Generacije od nekoliko godina pre i posle moje, uglavnom su se, trbuhom za kruhom, preselile u Beograd, Niš ili Kruševac. U susednom Muzaću tek dvojica povratnika su se, posle života u Beogradu, vratili i posadili malinu – iskren je Ivan.
Pošto mi je rekao da ima sve uslove za život: kuću od nekoliko stotina kvadrata, telefon, internet, automobil pasat i pristojne prihode, zanimalo me je zbog čega nije oženjen.
– Iskren da budem, devojke neće na selo, iako ovde imam sve što imaju i momci u gradu, plus izvorsku vodu sa 1.000 metara nadmorske visine – rekao mi je Ivan i otkrio mi da je u potrazi za svojom srodnom dušom koja će živeti sa njim u Rašici, među voćnjacima.

Tekst i foto: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com

2 komentara

Ostavite odgovor