Od FOLKLORA i slikarstva stvorila novi trend: HILJADU ŽENA nosi njene rukotvorine na ramenu

Iza Rebeke Elene Simić (29) stoji diploma profesorke francuskog jezika i književnosti, posvećen rad, 23 godine iskustva u folkloru koje je započela u svom seoskom kulturno – umetničkom društvu kao devojčica, skoro decenija igranja i pevanja u kulturno – umetničkom društvu Branko Cvetković iz Beograda i oko hiljadu cegera koje je ručno izradila.

Priča mi da je oduvek volela folklor, narodnu nošnju i slikarstvo, tako da je spojila sve ono što voli. Izradom rukotvorina bavi se dve godine i u svojoj Priči sa dušom ističe da je oduvek volela da nosi cegere umesto klasičnih torbi.

– Pošto volim da slikam, jednog dana rešila sam da sebi napravim torbu. Dugo se bavim folklorom i obožavam tradicionalne stvari, pa sam došla na ideju da motiv sa narodne nošnje naslikam na svom cegeru – otkriva Rebeka Elena.

U početku je isključivo sama birala motive koje radi i detalje sa narodnih nošnji prilagođavala torbama. Najpre su te torbe „završavale“ kod folkloraša, prijatelja sa kojima igra u „Cvetkoviću“, i onda su polako ljudi počeli da naručuju motive sa narodnih nošnji koje bi želeli da imaju na svojim torbama, u zavisnosti od toga odakle su ili koji im se vizuelno više dopadaju. Veliki broj RegeC torbi otputovao je kao suvenir u razne zemlje sveta.

– Materijal nabavljam u radnjama u kojima se prodaje slikarski pribor, a tehnika kojom radim je kombinacija akrilnih boja i boja za tekstil. Najčešće stvaram kod kuće, za stolom, na podu ili štafelaju. Ono što mi je veoma bitno jeste da imam dosta svetlosti jer ona nekako oživi boje koje su na torbama – kaže.

Dok radi, kafa je obavezna, a Rebeka Elena ne krije da voli da radi u društvu. Niko joj ne smeta dok slika, a muzika je obavezna tokom celog dana.

Moja ideja je „tradicija je ponovo u modi“, tako da su radovi namenjeni ljudima koji vole stvari koje oslikavaju našu tradiciju, koji žele da na jedan moderniji način nose delove narodne nošnje, samo u drugačijem obliku, i svima koji bi možda želeli da deo te tradicije poklone ili ponesu van Srbije.

Najčešće koristi srpske motive iz različitih krajeva: sa banatske, šumadijske, pirotske, kosovske, kolašinske nošnje, ali ima i motiva iz Dalmacije, Hercegovine, Makedonije pa i Rumunije, gde je rođena.

Moj rodni grad zove se Rešica, a odatle sam sa tri godine došla u Vranovo, kraj Smedereva. Potičem iz mešovitog braka, mama mi je Rumunka, a tata Srbin, pa odatle i interesovanje i za rumunski folklor i za moje ime koje sadrži dva imena.

Stvaranje neobičnih torbi počelo je kao hobi, ali se polako pretvara u dodatni posao. Omiljeni deo pravljenja ovih rukotvorina joj je sređivanje detalja, odnosno privođenje kraju motiva jer u toj fazi, kako kaže, oslikani motivi počinju da liče na motive sa narodnih nošnji. Ova svestrana devojka pravi i rančeve i vrećice različitih dimenzija, a u njen svet uđite posetom ovoj fejsbuk stranici.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta i naslova dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: privatna arhiva

Ostavite odgovor