Preselila se u Srbiju zbog tristaća: HOLANĐANKA pravi ture u čuvenoj JUGOSLOVENSKOJ limuzini

Prijatelji iz Švajcarske, gde je odrasla, govorili su joj da će je u Srbiji kidnapovati, a poznanici sa Balkana da je luda jer se seli u Beograd i da će tamo teško napraviti pare. Otac ju je prvi podržao jer je svetski putnik, a Lizi je najpre slušala sebe i furala svoj fazon, odbacivši sve negativne komentare koji su stizali sa strane.

Od 2016. godine živi u srpskoj prestonici, registrovala je firmu jer želi da radi legalno, kupila je čuveni jugoslovenski automobil zastava 1300, poznatiji pod nadimkom tristać, zaposlila turističkog vodiča i otisnula se u svet novog posla. U njenim CITYSoul Belgrade turama svakodnevno uživaju brojni turisti.

Prvi posao je imala sa 15 godina kada je na fudbalskim utakmicama prodavala majice, a sada organizuje turističke ture u Srbiji i reli trke za gumball 3000 u Švajcarskoj

Ko je u stvari ova Holanđanka i kako je došla na ovu ideju? – zapitao sam se više puta dok sam po Beogradu viđao ovaj sjajni, u bojama srpske zastave ofarbani tristać, sa grbom naše zemlje. A onda sam pozvao Lizzy Mae (Lizi Mej, 28) da mi ispriča svoju Priču sa dušom.

– U Srbiji sam prvi put bila pre 10 godina, kada sam kao studentkinja putovala sa kolegama. Istraživali smo istoriju i političku situaciju na Balkanu i o tome pisali eseje i polagali ispit. Bila sam i u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji. U Srbiji je klima prijatna i ljudi su veoma gostoljubivi, tako da mogu da kažem da sam prvo izabrala vašu zemlju, a onda odlučila da pokrenem ove ture – seća se Lizi.

Proizvodnja tristaća počela je 1961. i trajala je do 1979. godine. Mada je bio popularan, z fabrici ga je zamenila zastava 102, odnosno jugo

Nakon te ekskurzije Balkan joj je ostao u lepom sećanju, a ona je upisala studije marketinga i advertajzinga na američkom fakultetu u Rimu. Tamo se upoznala sa nekoliko Srba, koji su je pozvali na slavu, pa se ponovo zatekla u Beogradu. Pošto mnogo voli vožnju (učestvovala je na reli trkama za žene i osvojila dva druga i jedno prvo mesto) sa najboljom drugaricom automobilom marke mini obišla je 49 zemalja.

– To je bio rekord u ženskoj kategoriji kada je o broju država reč. Vozile smo od Maroka do Azerbejdžana i od Skandinavije do Turske. Imale smo raznih doživljaja, kroz Ukrajinu smo prošle u vreme najveće krize, u Moskvi smo se srele sa Medvedevim…

Upravo u Rusiji dobila je inspiraciju da na Balkanu pokrene turističke ture u tristaću. Na takmičenju na ulicama Moskve, među brojnim bentlijima i lamborginijima, Lizi se zainteresovala za starog moskviča kojeg su vozila dva momka.

– Videla sam da je auto koji ima tradiciju zanimljiviji strancima od novih modela i onda sam počela da tražim automobil u kojem bismo vozili turiste u Beogradu. Razmišljala sam o jugu, ali taj auto jeste zabavan, ali nije elegantan. Tražila sam nešto fensi, sa stilom, super classy, da je kul i da ima četvoro vrata – priča mi Lizi.

Kako je nešto mnogo želela, to joj se i ostvarilo. U Zemunu je kupila tristaća od jednog momka, to je bio auto njegovog dede, a zatim iz Rusije uvezla specijalne folije.

– Ofarbali smo ga, doterali u Kragujevcu i presvukli u kožu kako bi blistao na beogradskim ulicama. Priprema je trajala više meseci, jer sam htela da sve bude po zakonu. Igrom slučaja, u mom komšiluku, na Vračaru upoznala sam se sa Petrom, licenciranim turističkim vodičem, koji vodi sve naše ture. Uskoro planiram da ih pokrenem u Bukureštu i u Sofiji.

Lizi i Petar posetiocima nude kraljevsku, gangstersku, zemunsku, osmansku i komunističku Tito turu. Vožnja sa stručnim objašnjavanjem traje oko dva sata, a iako ima mesta za četvoro, u tristaću najčešće bude dvoje turista. Moja sagovornica kaže da su to, za sada, najčešće Turci, Amerikanci, Englezi i Libanci, ali i da ima dosta naših gastarbajtera iz Nemačke i Austrije.

– Iako smo počeli tek u decembru, mogu da kažem da sam veoma zadovoljna i poslom i životom u Beogradu. Srbi su gostoljubivi, odlično govore engleski, spremni su da pomognu – ovde se lako stiču prijateljstva. Počela sam da učim srpski jezik na časovima grnčarije. Tajni recept lepote ove zemlje su ljudi.  

Glavni na turama je Petar Matanović, turistički vodič koji je specijalista za ove ture i za tristać

Pitam je i da li se, u vremenu „resavske škole“ plaši da će joj neko ukrasti ideju.

– Ne. Ako vam kažem da sam tokom putovanja u miniju sa drugaricom u Čečeniji doživela da mi stave kalašnjikov na lice i da su me u restoranu u Dagestanu umalo oteli i udali jer sam plavuša, oni koji bi me iskopirali su male bebe za to (smeh). Ne plašim se konkurencije – rekla mi je Lizi.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

 Fotografije: Nenad Blagojević, CITYSoul Belgrade

1 komentar

Ostavite odgovor