Profesorka i učenica iz Beograda dobile CVETNU DIPLOMU za ZANIMANJE budućnosti, koju niko drugi nema u Srbiji

Osim neizmerne ljubavi prema biljkama i rada u Poljoprivrednoj školi sa domom učenika PK Beograd, gde je jedna zaposlena kao profesorka, a druga pohađa završnu godinu smera tehničar hortikulture, Zoricu Ivić-Rađenović (54) i Mariju Kuzmanović (18) vezuje i jedna diploma koju osim njih dve niko drugi nema u Srbiji.

Sagovornice Priča sa dušom, profesorka stručnih predmeta i učenica, prošle jeseni (2018) polagale su u Hrvatskoj (Zorica) i u Švedskoj (Marija) stručni ispit pred komisijom organizacije FlorCert, kako bi stekle diplomu i zvanje evropskog floriste. Zanimljivo je da su dobile identičnu temu, a to su pesme Josipe Lisac, koje su obradile, svaka na svoj način, koristeći biljke: Zorica numeru „Danas sam luda“, a Marija „Gdje Dunav ljubi nebo“.

Dok prave novu cvetnu konstrukciju, u kabinetu profesorke Ivić-Rađenović, prekidamo im inspiraciju na kratko kako bi nam ispričale njihove Priče sa dušom.

– Još 2012. godine sasvim slučajno sam saznala da postoji jedno međunarodno takmičenje u Istri, u Umagu. Iako se sve dešavalo u poslednjem trenutku i iako nije bilo mesta, pozvali smo organizatora, čuvenog Maurizija Faraguna, koji je nekako uspeo sve da nam organizuje. Stigli smo tamo, dve učenice i ja, tema su bile Olimpijske igre, a kad sam videla koliko su od nas odmakli Slovenci i Šveđani i šta sve rade, rešila sam da u budućnosti po tom pitanju nešto promenim u Srbiji– seća se Zorica.

Narednih godina još više se posvetila seminarima, putovanjima, takmičenjima, a od trenutka kada stupa u kontakt sa Sabinom Šegulom, doktorkom floristike i njenom budućom mentorkom, zanimanje floriste postaje sve bliže Srbiji.  

FlorCert je međunarodni projekat u sklopu kojeg se organizuju različite aktivnosti s glavnim ciljem – usavršavanje profesionalnih florista. Predsednik je Mikael Sorenson, koji je i predsednik udruženja cvećara u Švedskoj.

– Florista je aranžer biljnog materijala, ali nije cvećar u bukvalnom smislu. Florista je neko ko ume da dizajnira, da aranžira biljni materijal po određenim pravilima i koji ima predznanje na tu temu. Floristika nije nimalo jednostavna, to nije „nabadanje cveća u sunđer i vezivanje buketa“ kao što naši ljudi shvataju, već kompleksna nauka, u kojoj postoje pravila, u kojoj se vodi računa o tehnici, oblicima, linijama, bojama – objašnjava profesorka Poljoprivredne škole.

Profesorka Zorica detaljno objašnjava Nenadu Blagojeviću kako se polaže ispit

Marija nam opisuje kako je izgledao njen dvodnevni ispit u Švedskoj. Zvaničan mentor je obavezan, a pošto u Srbiji ne postoji osoba koja bi to mogla da radi, njih dve su dobile mentorku iz Slovenije, dr Sabinu Šegulu. Po završetku dodatnih ispita, profesorka Zorica će biti prvi zvaničan mentor u našoj zemlji, i moći će da priprema buduće kandidate.

Od malena voli biologiju i rad sa biljkama: Marija će biti prva učenica koja će izaći iz Poljoprivredne škole sa diplomom tehničara hortikulture i zvanjem evropskog floriste.

– Nakon prijave u centralu FlorCerta, u Upsali u Švedskoj, dobijate temu i svog mentora. U radu se koristi biljni i pomoćni materijal. Potrebno je dosta vremena, radi se konstrukcija i buket, a onda se sutradan portfolio brani pred komisijom. I profesorka i ja smo imale ogromne konstrukcije, njoj je suprug prevezao rad u Varaždin, a ja sam se, uz pomoć direktora škole Dragana Filipovića, snašla da moje delo stigne u Upsalu. Pošto su avionski troškovi bili preskupi, na fejsbuku smo pitali naše ljude koji žive u Švedskoj da nam izađu u susret. Preko jedne Bosanke, pa Makedonca, stigli smo do Vranjanke koja ima cvećaru u Švedskoj i koja je prevezla konstrukciju. Često kažemo da nam je u stvari pomogla „Jugoslavija u malom“ – priča Marija za Priče sa dušom.

Zoricu je najpre podržao suprug, a Mariju roditelji, pogotovo otac koji je danima spajao bakar sa kalajem i vario ćerkin rad. To što su postale floristi obeležile su privatno, sa porodicom i prijateljima.

– Iako je reč o visokom stepenu stručnog usavršavanja, zakon nas ne prepoznaje. U Srbiji mentori rade po starim knjigama, prave ikebane, koje u svetu skoro da ne postoje. Jednostavno, nema interesovanja. U Evropi ne možete ni da radite u cvećarstvu, a kamoli da otvorite cvećaru bez zvaničnog sertifikata – kaže Zorica i objašnjava šta je bio njen motiv da napravi korak napred u cvećarstvu u Srbiji.

Profesorka Zorica izuzetno je zahvalna Sekretarijatu za obrazovanje Grada Beograda koji podržava Poljoprivrednu školu u nameri da uđu u klub florista Evrope, kao i kompaniji Oasis koja sponzoriše odlaske na takmičenja

– Obožavam aranžiranje, pre svega, i to je moja osnovna ideja vodilja. Pošto je situacija u domaćim cvećarama na izuzetno niskom nivou (čak i na takmičenjima u Srbiji) želela sam donesem nešto novo, da ubuduće kroz školu obučavamo decu za zanimanje floriste, da se uključimo u svetske tokove, da cvećari počnu međusobno da sarađuju. Evo, Marija je izuzetno talentovana i ona bi mogla da otvori cvećaru u Beogradu, sasvim drugačiju i posebnu. Imamo još nekoliko kandidata koje spremamo za polaganje ispita. Vreme florista tek dolazi, a oni mogu da rade mnogo toga, između ostalog, i kompletne dekoracije na koncertima, venčanjima i drugim prigodnim događajima – izjavila je profesorka Zorica Ivić-Rađenović na kraju ove cvetne Priče sa dušom.

Intervjuu i fotografisanju prisustvovao je i direktor Poljoprivredne škole sa domom učenika PK Beograd Dragan Filipović

Ova Priča sa dušom nastala je uz podršku Generali osiguranja, kompanije koja podržava priče ljudi koji su učinili #koraknapred. Ostale tekstove iz ove rubrike pronađite OVDE.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i slika i objavu linka ka www.pricesadusom.com u samom tekstu i na kraju teksta. Potpisati i autora fotografija. Tekst nije dozvoljeno preneti u štampani medij)

Foto: Tijana Janković-Jevrić za Priče sa dušom

Ostavite odgovor