REKORDER! Skoro svakog dana šeta Beogradom u SRPSKOJ NOŠNJI i iza sebe ima 2.000 tura

U blokčiću koji staje u džep, diplomirani geograf i licencirani turistički vodič Željko Petrović (30) skoro svakog dana dopiše poneku cifru. Broj tura koje je uradio na engleskom jeziku i broj turista koji su posetili Srbiju i prisustvovali nekoj od tematskih Belgrade walking tours ili Željkovim privatnim obilascima, drastično se povećao od Priče sa dušom koju sam napisao 2014. godine.

Zdravica u Skadarliji

Ovih dana, u drugoj polovini decembra 2017. najzauzetiji vodič u Beogradu ugostiće po 2.000. put turiste iz celog sveta, a njihov broj popeće se na oko 34.000. Željko je ponosan na ovaj uspeh, a kako mi je rekao, okruglu cifru proslaviće sa prijateljima na jednoj specijalnoj zabavi.

– Volim ovaj posao i zbog toga nikad ne može da mi dosadi. Uvek imam nov izazov, jer mi dolaze različiti turisti, a i ture nisu uvek iste. Jednog dana sam u Zemunu, sutradan u Kući cveća, zatim u podzemnom Beogradu, pa u Hramu Svetog Save, na Dorćolu, na Dunavi i Savi, u Novom Sadu ili negde drugde u Srbiji – priča Željko i otkriva da najviše uradi do tri ture dnevno, ali i da ima ekstremnih dana kada u raspored uspe da „uglavi“ i po četiri kraće.

Na osnovu njegove statistike iz glave i po osećaju otkriva mi da je najviše gostiju bilo iz Australije i iz Nemačke, da leti prednjače Britanci, da ima dosta Kanađana i Španaca, i sve više Turaka, a da u poslednjih godinu dana prvo mesto zauzimaju Izraelci.  

– Beograd posećuju i gosti iz malih zemalja poput Mauricijusa i Antigve i Barbude, kao i iz nama udaljenih, Ekvadora, Kolumbije, Kazahstana.

Na pitanje koji turisti ostavljaju najbolji bakšiš, Željko diplomatski odgovara da tek na kraju ture prebrojava novac, a ne onda kad mu direktno daju, ali zato mi otkriva koja pitanja mu najčešće postavljaju.  

– Zanima ih gde mogu nešto dobro da pojedu i popiju nakon ture, a obavezno postavljaju i politička pitanja u vezi sa situacijom devedesetih godina. Ako sam u toku ture spomenuo Zemun, onda se interesuju kako do tamo da stignu, kao i kako da dođu do Hrama Svetog Save, Muzeja 25. Maj ili nekog drugog mesta.

Ovoj rekordnoj turi prisustvovalo je 135 gostiju

Dok radi najvažnije mu je da se gosti dobro osećaju i da su dobro došli.

– Znam da nema dobrog putovanja bez tog prijatnog osećaja na destinaciji. Oni moraju da znaju da je u Srbiju svako dobro došao da bude prijatelj. Ne delim goste ni po religiji, ni po kontinentu, ni po boji kože i izgledu. Svi oni su ljudi koji su odlučili da dođu na moju turu i da mene angažuju. To je njihova želja, a ja samim tim gajim veliko poštovanje, jer su mi ukazali poverenje.

Evo kako nastaje Priča sa dušom

Mada mnogo radi, posle skoro šest godina u turizmu, Željko ima mogućnost da sam sebi odredi kada će uzeti slobodan dan. Kad nije na turama, druži se sa prijateljima u Srbiji ili putuje svetom, najviše Evropom, kako bi upoznao druge kulture i ljude. Voli da ode u rodno Valjevo, u kojem se, kako kaže, turizam ubrzano razvija, pa se nada da će i tamo uskoro biti organizovanih tura.  

– Planiram da u ovom poslu ostanem još dugi niz godina. Osećam se srećno i zadovoljno zbog pozitivne energije koju stranci šire, a i zbog moje lične energije, odnosno zbog tog spoja koji zajedno pravimo – ponosno mi je rekao Željko Petrović koji se za Priče sa dušom fotografisao u narodnoj nošnji iz Srbije, baš onako kako nastupa pred turistima.

Opanke i jelek nosi kad mu vremenske prilike dozvole, ali uskoro planira da nabavi vuneni džemper, pa da može i tokom zime autentično da predstavi našu kulturu i tradiciju.

Prvu Priču sa dušom, koju je Željko ispričao pre tri godine, pronađite OVDE.

Na instagramu zapratite ga na ovom PROFILU. 

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Nenad Blagojević, privatna arhiva

Ostavite odgovor