S jednim JUGIĆEM i uz mnogo ljubavi Ana i Filip iz Rijeke napravili su ideju zbog koje turisti hrle NA BALKAN

Turisti dobiju neki od starih automobila (jugo, stojadin, dačija) i voze sami. Na Balkanu treba da provedu nedelju dana ili ceo mesec, a rutu biraju prema odabranim kontrolnim tačkama, odnosno neobičnim mestima. Jedini uslov je da moraju da koriste stare puteve, a ne auto-put. Sve vreme direktno su, kroz aplikaciju, internetom povezani sa ekipom Balkan Roadsa, sa vodičima koji ih virtuelno prate i šalju im poruke o kulturi, prirodi, istoriji mesta kroz koja prolaze i daju im informacije o tome gde i šta da pojedu i popiju.

U ponudi su ronjenje, bandži džamping, paraglajding, čuvanje i muža ovaca na Durmitoru na 2.000 m nadmorske visine, škola pletenja u Sirogojnu, kuvanje soparnika (pita od blitve) u Splitu, učenje tradicionalnog plesa u Bugarskoj i još mnogo toga.

Ovo je kratak opis originalne ideje, odnosno start up-a koju su osmislili Filip Jakovac (29) iz Rijeke, magistar prava koji se ne bavi pravom, putoholičar, avanturista i filantrop i Ana Somek (28), dizajnerka, putoholičarka, mirna duša koja voli uzburkano more.

Oni su dobili pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u vidu podsticaja za samozapošljavanje kojom su pokrili sve administrativne troškove, od knjigovodstva, zakupa prostora, doprinosa na plate. Sami su u poslednje dve godine uložili više od 13.000 evra u istraživanje tržišta, vožnje po Balkanu, opremu za snimanje, marketing. Tek nedavno su računali koliko je to u stvari novca, pa su malo začuđeni kako su stigli do tog iznosa.

Ideja je nastala 2016. godine na proputovanju Mongolijom, gde je Filip otputovao svojim jugićem. Negde usred Rusije i noćne vožnje beskrajnim Sibirom shvatio je da tamo, za razliku od Balkana, mora kilometrima da vozi dok ne naiđe na raznolikost i nešto drugačije.

– Kod nas, na ovom tako malom prostoru ima toliko ispresecanih kultura, mentaliteta, običaja, burne i prekrasne, a često i katastrofalne povesti. Sve to čini jedan „multi-kulti miks“, koji je nastao ni manje ni više nego na deliću samog raja ove zemaljske kugle. Bolje da ne krenem pisati o prirodnim lepotama jer neću stati nikada, ali navešću samo jedan primer: Moj grad Rijeka u krugu od 50 km ima more, planinu za planinarenje s koje se vide četiri države odjednom, skijalište s kojeg se pruža pogled na more, ravnicu i nizinu, reku i bezbroj potoka, ostrva, vodopade, delove prastarih prašuma, jezera, pa čak i područja s pustinjskim obeležjima. Na sreću, shvatili smo taj prirodni deo, na nesreću još nismo naučili dovoljno da valorizujemo kulturnu raznolikost – objašnjava Filip za Priče sa dušom.

Sa Anom se upoznao po povratku iz Mongolije dok je radio u organizaciji Balkan yacht adventure (šest dana jedrenja i tri dana u Sarajevu, s tematikom joge).

U projekat su, gledajući na mapi sveta sleva nadesno, uključene sve eks-ju države, plus Albanija, Grčka, Bugarska, Rumunija, Moldavija s Pridnjestrovljem, i Ukrajina. Kako kaže Filip, to je jedan pravi kulturološki šok za turiste.  

– Kad smo razmišljali o zemljama doslovno smo uzeli kartu i povukli pravu liniju i bacili mrežu od severa Jadranskog mora do samog severa Crnog mora i videli šta smo sve uhvatili. Ako ćemo tako, i Trst je tu, pa čak i njega smo obuhvatili u opisima kao balkanski šoping centar. Sve smo prošli nekoliko puta. Prvi put s našim Artijem (jugo koral 55) kad smo napravili i najviše snimaka (više od 24 sata materijala) i drugi put kada smo sve dopunili i upoznali se sa partnerima i sklopili ugovore za avanture. Ove 2019. godine lansiramo našu avanturu. Ali, kao čovek koji je već 10 godina u turizmu što kao organizator putovanja, što kao skiper, turistički vodič, mogu vam reći da su ljudi oduševljeni balkanskim prostorom. Svaka država nosi svoju dozu atrakcije i egzotike. Nema osobe koju Balkan ostavlja ravnodušnom – siguran je Filip.

Ovaj mladi par iz Rijeke turistima nudi potpuno inovativno putovanje koje se udaljava od materijalnih i ugostiteljskih užitaka poput hotela, ležaljki, sunca, mora i nacionalnog parka. Da se utisak čovečanstva ne bi izgubio, oni turiste iz inostranstva dovode u domaćinstvo i u običan život čoveka na Balkanu.

– Svima u našem okruženju ovaj projekat je fantastičan. Jeste da sam magistar prava, ali turizam i organizacija putovanja i događaja su mi u krvi. Obožavam to, živim za to. Život sam posvetio Rijeci i Balkanu i lokalno sam aktivan građanski, pa čak i politički, a regionalno sam usredsređen na biznis. Napravili smo projekat koji spaja pojedince, privatna preduzeća, ali i državne institucije poput turističkih zajednica. Za nas su granice samo u glavama, a u stvarnosti mesto u kojem se mogu dogoditi neobične scene (smeh). Dobili smo nagradu i kao najbolji start up u sferi turizma u Hrvatskoj i čak ušli u finale na području EU, ali nismo bili fizički prisutni tada, pa nismo pobedili. Da jesmo, ko zna što bi bilo. Ja sam uveren da bismo dobili – iskren je Filip.

Putovanje je Filipov stil života, on je „dijete ceste i mora”. Prešao je više 80% Evrope autom i kombijem, kao i Tursku, Gruziju, Jermeniju, više od polovine Rusije, deo Mongolije. Sledeća na redu je Australija, a nakon toga Afrika, pa Amerike.

Balkans Roads poseduje jednog jugića i 10 automobila koji su pogledani i rezervisani, a koje tek treba kupiti. Mahom su to jugići, stojadini, tamići, čak i tomosi.

– Podstičemo goste da koriste njih, ali verujemo da će većinom dolaziti svojim autobilima. Za korišćenje „balkanske produkcije“ dobijaju se dodatni bodovi, a i iskustvo je nemerljivo „avanturističkije“. Lakše dođete do srca ljudi i ulazite u interakciju s našim ljudima tako. Istini na volju, da vam se pred pragom pojave dva automobila od kojih je jedan reno i drugi fića i iz svakog izlaze dva Holanđanina, ko bi vam odmah bio draži? Znao sam!

„Obožavam svoj grad i ucrtao sam ga na grudima. Poreklom sam iz Ogulina s mamine strane i Gorskog kotra, Brod Moravica i sela Belo s tatine strane. Proveo sam dobar deo svojih leta pored Ogulina, u selu Desmerice u našoj kući, što je svakako uticalo na moj rezon sveta i onoga što je u životu tako bitno. Kao sveže ubrano voće i povrće ili domaći proizvodi. To je još neiskvareno na našim prostorima. To turista želi. Da pomidor/paradajz/rajčica ima ukus! Još je sretniji, ako sam ubere.” (Filip i Ana u Rijeci na slici koja je napravljena za humanitarni kalendar „Riječki dečki“, autorka slike je Stephany Stefan)

Anin i Filipov cilj je da šire ljubav, ali ne, kako kažu, u onom otrcanom hipi stilu, već istinskom kroz prihvatanje, toleranciju, poštovanje.

– Želimo osmehom nastupati pri upoznavanju i pružiti ruku. Želimo da predstavimo svetu svetlu stranu Balkana. Onu toplu, poput domaćeg bakinog hleba, onu vrednu i jednostavnu poput seljaka koji ima fantastične proizvode, ali ih ne zna prodati. Onu veselu poput naših pesama i plesova. Onu iskonsku, autentičnu, jednostavnu i sočnu. Da, ovo nije preduzeće. Samo na papiru da zadovoljimo pravne formalnosti. Ovo je stil života i poziv – rekli su Ana i Filip za Priče sa dušom.

Sa njihovom originalnom idejom bolje se upoznajte OVDE.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Članak je u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo i moguće ga je preneti na drugi portal uz objavu izvora teksta i linka ka www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Prenošenje u štampane medije nije dozvoljeno)

Fotografije: Autorka naslovne fotografije je Stephany Stefan, a snimljena je za kalendar „Riječki dečki“, ostale fotografije su iz Filipove i Anine privatne arhive

1 komentar

Ostavite odgovor