Super ideja za bicikliste: Napuštene pruge postaju zelene staze

Otkako je u njen život ušao Njegovo Veličanstvo Bicikl, Smiljana Popov (38) je shvatila da joj se svakodnevica i kvalitet života mogu promeniti: postala je pokretljivija, radosnija, počela je i sama da uživa u pejzažima svog grada koje nije toliko primećivala, ali i da manje ulazi u gradski prevoz, u gužve, nervozne sirene.

Smiljana 4, foto Dejan Zivancevic_1024x678
Projekat je podržalo i Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture

Kao svojevrsna biciklistička ambasadorka, novinarka televizije Studio B i autorka emisije Beograd za početnike, nedavno je učestvovala na međunarodnoj konferenciji povodom projekta „Mogućnost transformisanja napuštenih železničkih pruga u Srbiji u zelene staze” na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu. Iako su skoro sva mesta na mapi pruga zvučala primamljivo: Ruma – Vrdnik, Ćuprija – Ravna Reka, Aranđelovac, Dolina Jerme, Lajkovac, Užice – Vrutci, Sombor – Apatin, Požarevac – Malo Crniće, Rakovica, Priboj, prva lokacija kojom bi Smiljana volela da se provoza je zelena staza na nekadašnjoj pruzi Čačak – Ovčar Banja.

Mapa Srbije sa trasama_562x768
Mapa napuštenih pruga koje ovim projektom treba da postanu zelene staze za bicikliste

– Raduje me svaka inicijativa koja je posvećena biciklističkijem, zelenijem, humanijem i zdravijem Beogradu i Srbiji. Razvijeni svet odavno je shvatio da je recept i ključ urbanog planiranja srećnih gradova podređivanje javnih prostora ljudima, a ne automobilima. U Srbiji je, nažalost, saobraćajna paradigma i dalje automobilska. Krajnje je vreme da se to promeni u korist pešačkih zona, rasterećenja centra grada od automobila, boljeg javnog prevoza, sistema gradskog bicikla i, naravno, razvijene biciklističke infrastrukture, a bogme i kulture – sigurna je Smiljana.

Flajer A5 Lajkovac 2_1024x727Koncept takozvanih „zelenih staza” Evropa i svet već decenijama uspešno i izdašno sprovode, što podrazumeva pretvaranje, odnosno recikliranje napuštenih železničkih pruga i formiranje staza kojima bi se kretali turisti i rekreativci, pešaci, biciklisti, trkači, skijaši, konjanici, odnosno svi učesnici nemotorizovanog saobraćaja. Udruženje ljubitelja biciklizma Jugo cikling kampanja ovim projektom mapiralo je čak 1.300 km napuštenih, zaboravljenih i zakorovljenih pruga u Srbiji, koje su meštani gorko oplakali njihovim zatvaranjem i slanjem čuvenog i voljenog voza Ćire na otpad istorije. Smiljana se i sama u to uverila intervjuišući meštane Umke i drugih beogradskih naselja koja je nekadašnja pruga Beograd – Obrenovac spajala sa Sarajevom i Dubrovnikom, a sela sa gradom.

Smiljana, foto Miloš Tomaš
Ubedljivo najbrži i najsigurniji beg od šizofrene betonske džungle i stresa na poslu je jednostavan skok na bicikl i momentalni dodir vetra u kosi i na licu, kaže Smiljana

– Neka su naselja i gradovi i nastajali upravo zbog pruge, poput Mladenovca. Kako reče jedan obrenovački pesnik: „Železnica je ideja o spajanju svetova i naroda”. Pričali su mi meštani Umke da su protestovali protiv zatvaranja pruge, a zabeleženo je da su na ispraćaju Ćire u Senjskom rudniku žene povezale crne marame, kao na sahrani; u drugim pak mestima bili su to svečani ispraćaji sa cvećem, sa mnogo emocija i suza. Kad čujete od meštana koliko je Ćira bio neraskidivi deo života generacija, da su se satovi navijali po njemu, a stanovnike Umke je njegov pisak budio za odlazak na pijacu ili fabriku. Ovaj projekat je važan, jer te su trase utabavane i korišćene decenijama, a sada tavore u zaboravu i nevoljenosti i čekaju neki novi život – objašnjava Smiljana.

Ovakva vrsta reciklaže ne iziskuje velika ulaganja, a daje mnogo: na napuštenim prugama već imamo utabane staze i rute koje prolaze kroz božanstvene predele prirode, samo ih treba pretvoriti u zelene staze pa da počnemo da se vozimo, trčimo, šetamo.
– U takvim projektima često se obnavljaju atraktivni delovi starih pruga na kojima se ponovo uvode turistički vozovi (kao Šarganska osmica), napuštene železničke stanice pretvaraju se u muzeje, a često se i na još uvek sačuvanim šinama koriste posebna vozila koja se kreću prugama uz pogon pedalama. Otuda Jugo cikling kampanja predlaže i svojevrsnu turističku atrakciju koja je potpuni hit u Francuskoj, Americi i Južnoj Koreji, takozvani rail bike, ili kako oni skovaše novi pojam u jeziku našem – šinocikl. Pogledajte na primeru iz Južne Koreje koliko potencijala, radosti i lepote lansiranje šinocikla može da donese.

Smiljana mi priča da se oseća zdravije i slobodnije na biciklu, i mašta o tome da svoje iskustvo dožive i njeni sugrađani.

– Potpisujem da bismo svi bili zdraviji, rasterećeniji i da bismo živeli u srećnijem gradu, ako bi beogradske ulice bile mnogo više za pešake i bicikliste, no za automobile. Statistike pokazuju da zemlje sa najvećim brojem korisnika bicikala imaju najniži procenat gojaznih, da manje koriste bolovanje i da im je telesna težina, verovali ili ne, kao da su deset godina mlađi! Istraživanja dokazuju da vožnja bicikla smanjuje rizik od kardivaskularnih bolesti, jer usporava puls, a srce radi zdravije, poboljšava mišićni tonus, cirkulaciju, metabolizam, ali i mišiće na leđima i samu kičmu. O hormonu sreće koji bicikl proizvodi u neograničenim količinama, da i ne govorimo – kaže Smiljana i dodaje da bi volela i da se provoza i zelenim stazama van granica Srbije: Italijani imaju 1.000 km na nekadašnjim prugama, Španci 2.200 km, a za Srbiju bi, kako kaže, bilo dobro da krene barem sa prvih 100 kilometara.

Pogledajte film Evropske asocijacije zelenih staza koji dobro ilustruje ovu priču:

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen uz navođenje izvora i veze ka www.pricesadusom.com)

Fotografije: Dejan Živančević, Miloš Tomaš, Marija Timotijević, privatni album

4 komentara

Au nikad o ovome nisam razmišljala 🙂 Od onih sam koji se oslanjaju na svoje noge isključivo, ali ovo je taaako dobra ideja da se pridružujem kad god da bude gotovo 😀

Ostavite odgovor