TEGLE IZ LEBANA putuju za Austriju: Dugo su bile bez posla, sve dok nisu počele da prave AJVAR

Posle prve plate koja im je legla u decembru 2015. godine, tada svega pet zaposlenih žena u socijalnom preduzeću Radanska ruža na licima su imale i suze i osmeh. Njihov direktor Predrag Stošić (41) seća se da je to bio najsrećniji trenutak, jer su mnoge žene dugo čekale na posao u Lebanu, u jednoj od najsiromašnijih opština u Srbiji, a nekima je to bilo prvo zaposlenje u životu.

U Radanskoj ruži danas 22 žene rade u tri smene, prave ajvar, slatko i džemove i vole ovu firmu kao svoju.

Samohrana majka tri sina Biljana Stanković (36) priča mi da joj je rad u ovom preduzeću potpuno promenio život, da je srećna što radi posao koji voli i da u njega ulaže mnogo ljubavi. Njena koleginica Jasmina Jovanović (52) nekada tekstilni radnik, a sada novajlija u ovoj firmi veli da u Lebanu nije lako naći posao za, kako kaže, žene u godinama i da se ljudi snalaze kako znaju i umeju.

Sa Biljanom, Predragom i Jasminom sreo sam se na Sajmu etno-hrane i pića u Beogradu

– Ja radim evo treći mesec i zadovoljna sam. Kada mi je suprug preminuo, ostala sam sa dvoje dece, bukvalno smo preživljavali. Otišla sam u Centar za socijalni rad da tražim pomoć, oni su me povezali sa ovim preduzećem, a Radanska ruža mi je izašla u susret – priča Jasmina za Priče sa dušom.

Od njih 22 koje rade u proizvodnji 11 su osobe sa invaliditetom, a šest su samohrane majke

U Lebanu su ponosni na ovo preduzeće. Kroz civilno-javno partnerstvo i projekat Evropskog Progresa osnovali su ga Udruženje žena Ruža Lebane na čelu sa Slobodankom Pavlović i Opština Lebane, a sa ciljem da se pomogne teže zapošljivim katerogijama stanovništva, u ovom slučaju ženama.

– U Srbiji nije definisan pojam socijalnog preduzeća ni socijalnog preduzetništva, a razlog zbog kojeg se mi tako zovemo i što nas čini drugačijim od drugih je to što upošljavamo žene sa invaliditetom i samohrane majke. Većina su bile korisnice neke vrste socijalne pomoći sve dok nisu počele da rade, a sada im mi uplaćujemo poreze i doprinose, pa država i opština imaju duplu korist. Druga socijalna komponenta je što su naši dobavljači gazdinstva iz ruralnih krajeva opštine Lebane. Oni ne mogu da plasiraju svoje proizvode na tržište, jer nisu tržišno konkurentni, ali mi otkupljujemo kompletnu njihovu proizvodnju – objašnjava Predrag.

Radanska ruža nedavno je obeležila drugi rođendan. Vremenom su povećavali broj zaposlenih i proizvodnju, a tokom leta angažuju i žene kooperantkinje koje uslužno rade primarnu preradu paprike, pečenje i čišćenje paprike za ajvar. Ističu da im je u tome značajno pomogao kredit Erste banke u projektu Korak po korak, jedine banke u Srbiji koja daje kredite socijalnim preduzećima. Nedavno su pozvani u Beč na tamošnji Božićni sajam, gde će se sresti sa austrijskim preduzetnicima.

– Najveće tržište je Beograd i tamo ide 90 odsto naših proizvoda. Pravimo blagi i ljuti cepkani ajvar, po našoj recepturi, sa paprikom iz našeg kraja – kurtovskom kapijom. Od slanih specijaliteta tu su: peglana paprika – sveža paprika koja se presuje sa belim lukom, šargarepom i peršunom, zatim svež paradajz, samleven i parterizovan, kao i mackalo, odnosno naša lokalna ljutenica.

Od slatkiša Predrag je izdvojio slatko i džem od šumskih jagoda, od kajsija, vinogradarske breskve praske (staro autohtono voće sa juga) i džem od šipurka i šljive. Jedini su u Srbiji koji proizvode pekmez od šljive, koji se pravi od pečenih šljiva koje se ne kuvaju već se peku u rerni, sa svega devet odsto šećera. Na štandu su i šljive sa orasima, i slatko od dunja sa orasima. Proizvodi se prodaju na sajmovima i onlajn preko sajta, sa dostavom na kućnu adresu.   

– Osim zaposlenja, jedan od naših ciljeva je da socijalizujemo žene. Sećam se kada im je legla prva plata, njih pet su u isto vreme dobile SMS poruku od banke, a na njihovim licima sam video i suze i osmeh. E, to je naš motiv, naša vizija, da dobro poslujemo, da radimo i da imamo što više suza radosnica. Mnogo je teških sudbina žena koje rade u našem preduzeću, mnoge prvi put u životu imaju svoj novac. Nama njihova sreća i dobra energija daju snagu i povod da nikad ne odustanemo – iskren je Stošić.

– Kod nas nema norme niti smo im ikada rekli koliko jedinica proizvoda moraju da urade. Proizvodnju planiramo u dogovoru sa radnicama. I kada smo imali veće porudžbine, same su predlagale i organizovale se da rade i po 9 sati, samo da bismo ispunili zahteve kupaca. One ovo preduzeće vide kao svoje – rekao mi je direktor Radanske ruže i dodao da su krenuli sa organskom proizvodnjom, kroz projekat EU progresa, na površini od jednog hektara i da su obezbedili stranog investitora koji je omogućio proširenje na 2,5 hektara. Licencirali su organsku proizvodnju ajvara i još nekih proizvoda i uskoro isporučuju prvi kontigent organskih proizvoda u Austriju.

Više o ovom socijalnom preduzeću saznajte na njihovom SAJTU.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst je moguće preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i objavu linka ka www.pricesadusom.com u samom tekstu kao i na kraju teksta).

Fotografije: Radanska ruža Lebane, Nenad Blagojević (jedna fotografija) 

Ostavite odgovor