U porodici Pešić svi kroje i šiju: TIHE KNJIGE za decu nastaju U PIROTU

Mada je cela porodica Pešić usmerena ka mami Ireni (31) koja uskoro treba da se porodi i na svet donese njihovog sedmog člana, tata Momčilo (37) i deca: Matija (11), Sergej (9), Doroteja (8) i Amelija (6) ipak stižu da vredno rade i proizvode „tihe knjige”, za kojima u Srbiji i regionu vlada pomama. Porudžbine pljušte sa svih strana sveta i to je za Pešiće veliko iznenađenje. Trenutno su toliko zauzeti da za 2016. godinu više ne primaju nove, a čak i kada kažu mušterijama da nisu jedini koji se time bave, stigni im komentari da se vidi da ih rade srcem i sa mnogo ljubavi.

– Meni je svaki trenutak ispunjen radom za šivaćom mašinom (koliko mogu da podnesem da sedim), krojenjem posteljina ili kućnim obavezama. Sve je malo otežano zbog trudnoće, ali imam mnogo volje i želje – otkriva Irena.

Stvaranje tihe knjige_1024x768Proizvode za decu, na koje gledaju kao na primenjenu umetnost u najlepšem obliku, počeli su da prave pre nekoliko godina. Fejsbuk im je brzo postao prostor za skladištenje uspomena, odnosno mesto na kojem se nalazi sve ono što sa decom prave kroz igru u okviru Naše male porodične stvaraonice.

– Tihu knjigu je jedne večeri, jedna predivna mama poručila za svoju devojčicu i mi smo oberučke prihvatili njenu želju, iako je to bilo prvi put da radimo nešto toliko zahtevno, što samo naizgled deluje detinjasto i lagano za izradu – priča mi Irena i dodaje da je ta knjiga namenjena deci od dve do šest godina, ali da može da se prilagodi i drugim uzrastima i deci sa posebnim potrebama.

Sadržaj je podeljen u nekoliko delova uz pomoć kojih dete usavršava finu motoriku, percepciju i koncentraciju na zabavan način. Koriste pamučne materijale, filc i ljubav, knjige izrađuju u dogovoru sa roditeljima, a u skladu sa uzrastom i onim što dete voli sastavljaju sadržaj, koji je različit u svakoj knjizi. Vreme izrade zavisi od broja strana, a u proseku, to je 7 dana za jednu knjigu.

– S obzirom na ogromno interesovanje ne samo za „tihu knjige”, već i za opremanje bebi krevetaca, šatorčiće, kutije za igračke i portrete, možemo da kažemo da mi po ceo dan nešto krojimo, seckamo, šijemo ili crtamo, što nekad potraje i do 2-3 noću. Dan nam je ispunjen igrom i obavezama oko dece i radom, i to je sasvim u redu – slažu se Irena i Momčilo.

Nasa mala porodicna stvaraonica_798x768U svakodnevici ove porodice ne postoji podela kućnih poslova, već se, kako kažu, u trenutku o svemu dogovaraju. Mlađi Sergej često opere sudove, kad mama i tata ne postižu, a Matija se uvek radosno ponudi da okači veš. Svi uživaju u zajedničkom spremanju hrane i kolača.

– U svakoj porodici najvažnije treba da bude upravo sreća i nikakva društvena ubeđenja tome ne smeju da budu prepreka. Kreirati odnos u kući zasnovan na ljubavi, podršci i poverenju, siguran je recept za miran i nadasve lep porodični život – poručuju.

Krevetac posteljina_588x768Uz konstataciju da im je teško kao i mnogima u Srbiji, s obzirom na ekonomsku situaciju, pričaju mi da je njihov život u Pirotu u stvari veoma jednostavan. Sigurni su da će ostvariti svoj san, da žive na selu.

– Ja sam odrastala kod bake i nikada me ljubav prema prirodi i životinjama nije napuštala. Momčilo je živeo u visokim zgradama, prljavim od dima u Boru, ali je selo zavoleo za pet minuta, kada sam ga prvi put odvela u moje selo. Imali smo plan da prodamo kuću i kupimo manju kuću, sa većim placem i pomoćnim prostorijama, jer u gradu nemamo veliko dvorište, koje nam je bitno za decu i za uzgajanje organskog povrća i voća, kao ni pomoćne prostorije za rad sa glinom i obradu drveta. Deo novca uložili bismo u posao, deo u kombi za celu porodicu, a deo novca za operaciju vena koja je Momčilu i dan-danas mnogo potrebna. Kako su moji roditelji, od kojih sam kuću i dobila na poklon, zadržali pravo uživanja u prostorijama kuće, a u tom trenutku su smatrali da je prodaja nepromišljen potez, nismo mogli da je prodamo, iako smo imali sigurne kupce. Niko iz porodice ne želi da pomogne oko Momčilove operacije, a mi ne želimo da insistiramo, tako da pokušavamo taj novac sami da zaradimo – iskreni su Pešići.

Irena i MomciloIako im je kreativni rad trenutno najvažniji, Momčilo radi i kao kućni bolničar sa starim ljudima kojima je potrebna medicinska nega ili samo pomoć oko higijene, dok je Irena domaćica.

– Od osnivanja naše porodice sa Momčilom, bila sam pored dece u kući i nijednog trenutka nisam smatrala da zarađivanje novca u nekoj firmi može da bude važnije od vremena koje mogu da provedem sa decom. Žena, pre svega, treba da bude majka, a kasnije, i neko ko zarađuje novac. Ali, dok su deca mala – ne. Ja sam imala tu sreću da je život sa Momčilom i naše četvoro dece stalno nepredvidiv i zanimljiv. Dajemo sve od sebe, i srcem i snagom, svakog trenutka, ali uvek se iznenadimo onome šta je iza ćoćka. Život nije prava linija. I ne treba da bude… Pošto smo oboje, od kad znamo za sebe, bili sputavani od roditelja u kreativnom izražavanju, to nam se izgleda nakupilo i sada je eksplodiralo kroz zajednički rad i ljubav – rekla je Irena u porodičnoj Priči sa dušom.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Igor Đorđević, privatni album porodice Pešić

8 komentara

Porodici Pesic zelim cestitati od sveg srca,Tihe knjige su prelepe,U njih ste utkali svu svoju ljubav prema deci.Kako se mogu naruciti i kolika im je cena?

Bravoooooooo, za ovu vrstu i kreativnu porodicu. Ovo na videu treba da imaju sva deca a posebno deca sa posebnim potrebama, jer je predibro za finu motoriku. Ovo bi trebalo ptentirati i u apotekama prodavati kao pomagalo.

Divna porodica. Dok posmatram njihovu sliku, mogu da osetim ljubav i toplinu koji su među njima. Veoma se radujem činjenici, da objavljujete priče o porodicama, koje često imaju troje i više dece, a glavna tema je njihova kreativnost, pozitivan pogled na život i ljubav. Osim toga, dragi Nenade, Vaše priče su zaista pisane punim srcem i sa ljubavlju :-). Srdačan pozdrav.

Malo mi je cudno sto njihova stranica ima 100000lajka dok recimo neke velike kompanije kod nas u Srbiji nemaju ni toliko, vise mi deluje da je prica prenapumpana. A i bilo je vec par komentara i optuzbi da drugima kradu ideje i kopiraju tekstove (od jedne samohrane mame koja izradjuje posteljinu za decu) i sa nekih drugih stranica

Ivane, šta ti je tu čudno? Prenapumpana priča i optužbe za kradju ideja? Zar ne možete samo da se radujete zbog ovih ljudi..

Ostavite odgovor