Ceo život je posvetila magičnom cvetu, a takva je njena KUĆICA u kojoj žive LJUBIČICE

Znao sam da je Tuluz grad ljubičica, a Kuću ljubičice (La maison de la violette) u kojoj one žive pronašao sam po preporuci gospođe Veronike, kod koje sam iznajmio sobu.

Reč je o brodu iz tridesetih godina prošlog veka, kraj čuvenog kanala Canal du Midi, a koji je gospođa Hélène Vié kupila 1998. godine, nedaleko od Montobana. Trebalo joj je oko dve godine da ga dotera i dobije pravo da ga postavi u kanalu na listi svetske baštine Uneska, pored Glavne železničke stanice, gde ima mnogo turista.

Unutra je, kao što i naziv kaže, sve u znaku ljubičica i ljubičaste boje! Proizvodi su sa aromom ovog cveća, ili napravljeni direktno od ljubičica. Čokoladne bombone, ušećerene, kristalizovane latice ljubičice, med od akacije sa aromom ljubičice, džemovi, likeri, čaj, pa čak i so, senf i sirće, sveće, mirisi, sve je u duhu tog cveta, zaštitnika grada na Garoni.

Dok razgledam razne džidža-bidže i gledam šta ću da ponesem u Srbiju, ljubazna radnica mi donosi čaj od ljubičice i čokoladne bombone. Na sebi je imala kecelju u ljubičastoj boji, a kasnije saznajem da i vlasnica Kuće ljubičica obožava tu boju.

Lako i na licu mesta nastaje ideja za intervju za Priče sa dušom, njenom prvom obraćanju medijima sa Balkana.

– Volela sam cveće ljubičaste boje još kao tinejdžerka, a od ljubičice posebno njen miris. Skupljala sam papire, razglednice, knjige o ljubičicama. Kada sam se sa 24 godine preselila u Tuluz, saznala sam da ovaj grad ima dugu tradiciju ljubičica, ali ne i sam cvet i proizvode. Malo po malo, odlučila sam da je vratim u modu. Danas, ljubičica je prepoznata na Danima evropske baštine, na kojem naša kuća učestvuje već 10 godina. Postali smo poznato turističko mesto.

Gospođa Vié kaže da je početak bio težak pošto te 1993. godine nije bilo ljubičica, a i ljudi su je smatrali za staromodan cvet.

Niko nije razumeo njenu strast.

Ovo cveće se još od 1850. godine uzgaja na severu Tuluza. Povrtari i cvećari oduvek su proizvodili jednu specijalnu vrstu – tulusku ljubičicu.

Legenda kaže da je jedan vojnik iz vojske Napoleona trećeg doneo iz Italije ljubičicu svojoj voljenoj i da je ona tako stigla u Tuluz.

Ona nema seme, već se razmožava ožiljavanjem. Ima specifičnu nijansu ljubičaste boje, u sredini je bela i slatko miriše. Cveta samo zimi, od novembra do marta i ima do 40 latica.

Gaji se u stakleniku i poseduje lekovita svojstva.

Plantaže na oko 20 hektara nekada je vodilo oko 600 porodica, a onda je 1956. godine oštra zima sve uništila i ljubičice su praktično nestale. Osamdesetih godina bilo je svega troje proizvođača, a danas Elen ima i svoj staklenik, kao i 40 umetnika sa kojima sarađuje.

Saznajem da je sve što vidim na brodu napravljeno u Francuskoj i da vlasnica ne odustaje od te ideje.

Pitam Elen kako provodi jedan dan i ima li hobije?

Ceo moj život posvećen je ljubičici. Uvek na sebi imam barem jednu stvar u ljubičastoj boji i nosim ljubičasto prstenje. Radim šest ili sedam dana nedeljno i u velikoj meri sam u radionicima gde nastaju naši proizvodi. Najmanje dva sata dnevno sam u stakleniku, zatim dočekujem ljude na brodu. Radim dosta jer je sve ovo, iznad svega, jedna strast. Pišem i crtam svoje buduće kreacije, organizujem večere od ljubičica u restoranima (od predjela do poslastice), putujem dosta i promovišem tulusku ljubičicu i moj vrt, Elenin vrt.

Na kraju intervjua, pitao sam ovu kreativnu damu da li je do sada posetila zemlje bivše Jugoslavije i koji je njen životni moto?

– Pre deset godina provela sam letnji odmor u Dubrovniku i u Crnoj Gori. Bilo je u isto vreme i magično i tradicionalno. Crnogorski fjordovi su magični, često ih se setim. A što se tiče moje životne devize, vodim se porukama „Radi ono šta želiš“ i „Sve što možeš danas, ne ostavljaj za sutra“.

Ostale reportaže iz Francuske pročitajte OVDE. Putopis iz Tuluza je na ovom linku.

Priču o najboljem vinskom baru na svetu nađite OVDE

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst je moguće preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i objavu linka ka www.pricesadusom.com)

Fotografije: La maison de la violette – Toulouse, Nenad Blagojević

Ostavite odgovor