Kako su SRPSKE TRUBE proslavile malo FRANCUSKO SELO zahvaljujući jednom rođenom Parižaninu

Svakog proleća, u aprilu, selo Sesan (Seissan) na jugozapadu Francuske, od oko 1000 stanovnika, postaje centar balkanske muzike. Francuzi koji vole zvuk truba iz Srbije, Rumunije, Bugarske, Italije i drugih evropskih zemalja u kojima se neguje takozvana ciganska muzika (u Francuskoj se koristi ovaj izraz koji nema negativnu i uvredljivu konotaciju), dolaze u ovu varošicu na „praznik Balkana“.

Ove godine, od 27. do 29. aprila, na 11. izdanju festivala „Welcome in Tziganie“ Srbiju će predstavljati orkestar Saše Krstića, trostruki šampion Dragačevskog sabora trubača u Guči, a najavljeni su i umetnici iz Indije, Mađarske, Rumunije i Rusije.

Sa Sašom Krstićem i njegovim orkestrom, u Guči

Internet me je spojio sa mladim Francuzom po imenu Florian Calvez (30), jednim od osnivača udruženja Vazduh Balkana iz Francuske, koji je u sklopu priprema za festival, boravio u Beogradu. On je rođen u Monmorensiju kraj Pariza, od oca poreklom iz Bretanje i majke iz Žironde. Po profesiji je inspicijent, odnosno bavi se organizacijom i prati umetnike na turnejama, a živi na jugozapadu Francuske, u seocetu Mirande la Jolie, desetak kilometara od mesta u kojem se održava festival.

Ideju je dobio još 2007. godine, kada je tokom studija upravljanja turističkim destinacijama trebalo da osmisli jedan događaj kojim bi pokrenuo ruralno područje.

Florian Calvez, Bako Jovanović i Stochelo Rosenberg

Kao veliki ljubitelj ciganske muzike, ali i trubač, videvši da sličan događaj ne postoji u okruženju, napravio je „Welcome in Tziganie“. Zajedno sa sestrom Izabel, i dobrim prijateljem Janisom osnovao je udruženje „l’Air des Balkans“ u okviru kojeg organizuju izložbe, projekcije, večernje koncerte i konferencije kojima predstavljaju cigansku i balkansku muziku i kulturu. Pomenuti festival je okosnica njihovih aktivnosti.

– Naša želja je da otkrijemo različite aspekte ovih kultura, da uspostavimo veze i stvorimo jedan društveni most. U našem kulturnom selu, koje ima prateće programe, ugošćavamo zanatlije, urednike, umetnike, pisce i predstavnike raznih organizacija. Ideja je da pokažemo raznovrsnost muzike Balkana i muzike Roma, od tradicionalnih do savremenih pravaca – priča mi Florian.

Florian je imao sreću da nauči da svira trubu uz poznatog francuskog tubistu Maksa Fugu, a više od deset godina svirao je u jednom filharmonijskom orkestru i jednom manjem sastavu, na jugozapadu Francuske

U Srbiji je prvi put bio 2008. godine, kada je sa sestrom posetio trubački festival u  Guči. Od tada se našoj zemlji vraćao više puta, a u najupečatljivijim uspomenama ostao mu je susret, kako kaže, jedne živopisne večeri, za istim stolom sa čuvenim Bobanom Markovićem i Željkom Obradovićem. Rado se seća i sela Lipolist kod Šapca, koje je otkrio tokom Festivala ruža, kao i jedne posebne večeri u kultnom restoranu Tri šešira u beogradskoj Skadarliji.

Bio je drag gost na venčanju Džamba Aguševija i njegove supruge

Nezaboravna su i venčanja u Šapcu, u restoranu sa odličnim orkestrom koji je svirao mnogo kola, i jedna romska svadba, u selu Pavlovac kraj Vranja, gde je orkestar Ekrema Mamutovića neprekidno svirao 12 sati. Otkrio sam i Vlasinsko jezero i njegovo plutajuće ostrvo po kojem sam se šetao – seća se Florian.

Prva asocijacija na Srbiju su mu rakija, kolo, svadba i trubači, ali priznaje da, osim Beograda, dinamične prestonice, u kojoj voli da se šeta na obali Save i Dunava, veoma ceni mala sela u kojima pronalazi spokojstvo i duboku ruralnost. Dopadaju mu se i etno-sela, mesta koja imaju duh nekadašnjeg vremena i stari zanati, a nikad ne odbija jedan dobar sto u kafani u društvu muzičara. Od hrane izdvaja pečenje, ajvar, pohovani kačkavalj, burek, bajadere, sarmu i gulaš.

U poseti kod Esme Redžepove

– Kada slušam trube i muziku Balkana, u isto vreme osetim i njihovu živahnost, odnosno svečarski duh, ali i dubinu i ozbiljnost. Taj spoj me posebno takne. Ne mogu da ostanem ravnodušan na uznemirujuću moć limenih duvačkih instrumenata i balkanskih truba čije me osetljivost i virtuozitet dovode u jedno stanje blizu transa. To se uvek dešava tokom festivala u Guči, kada su trube, odnosno muzičari oko stolova u kafanama – iskren je Florian, koji i sam kao trubač kaže da je iznenađen tehnikama i nadljudskim ukrašavanjem i finesama romskih trubača, ali i njihovim nedostižnim stilom.

Sa Sašom Krstićem, šampionom Guče

Redovan je gost na Dragačevskom saboru trubača u Guči, jednom od njegovih omiljenih festivala.

– Tu su svake godine najveći srpski trubači, ambijent u gradu i u kafanama je lud i neverovatan, a ne treba zaboraviti izuzetnu gostoljubivost lokalaca, sa kojima godinama negujemo prijateljske veze. Volim da preporučim Panorama kamp u kojem sam proveo nezaboravne trenutke sa mojim prijateljima Andrijom i Ilijom Broćić. Predivan pogled i odličan doček zagarantovani su.

Uručenje nagrade najboljim festivalima, od strane Federacije festivala Francuske, u kategoriji gradova sa manje od 1500 stanovnika

Pitam ga za Priče sa dušom da li bi Sesan bio poznat da nije truba sa Balkana?

– Reč je o seocetu u departmanu Žers, na manje od 100 kilometara od Tuluza. Zahvaljujući festivalu, ovo selo je postalo poznato i izvan departmana, a godišnje ugosti oko 7.000 ljudi iz Francuske i šire. Publika i umetnici cene taj ruralni i svečarski spoj, a tu su i prelepi pejzaži i atipično pozorište Verdure u kojem se održavaju koncerti, koje odlično ide uz to stanje otvorenog duha i nomadizma. Svake godine bude posetilaca koji produže svoj boravak posle festivala kako bi se opustili, ali i onih koji nam se kasnije vraćaju na odmor. Naša publika uglavnom kampuje u Domaine Lacs de Gascogne, gde besplatno spavaju tokom vikenda.

Festival „Welcome in Tziganie“ postao je referentan događaj u Francuskoj kada je o muzici s Balkana reč. Činjenica je da tamošnja publika ne može tako često videti grupe i muzičare poput Mostar Sevdah Reuniona, Baka Jovanovića, Saše Krstića ili velikih zvezda kao što su Goran Bregović i Shantel & Bucovina Club Orkestar.

Tokom godine o festivalu se brine petnestak članova udruženja, a na samom festivalu pridružuje im se oko 200 volontera koji dočekuju publiku, brinu o umetnicima, kulturnom selu, koordinaciji / Foto: Ian Grandjean

Florian je zadovoljan jer festival sada može da bude domaćin najvećim umetnicima Balkana, a takođe i odskočna daska mladima, naročito Romima, koji imaju ograničen pristup konvencionalnim scenama.

Festival nudi prostor za otvaranje prema kulturama koje nisu mnogo poznate u Francuskoj, a organizatori su zadovoljni jer im to omogućava da pletu, odnosno stvaraju veze između kultura i smanje određene predrasude.

Florian mi je rekao da Srbi u Francuskoj koji vole muziku Balkana znaju za ovaj festival, kao i da svake godine organizatori primaju sve više predloga od muzičara iz Srbije i iz bivše Jugoslavije.

Sajt festivala pronađite OVDE , a video najavu na ovom LINKU

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst je autorsko delo i moguće ga je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i objavu linka ka www.pricesadusom.com u samom tekstu i na kraju teksta. Fotografije je potrebno potpisati onako kako stoji u naznaci „Fotografije“. Tekst nije dozvoljeno preneti u štampani medij)

Fotografije: privatna arhiva Floriana Calveza, slika festival Ian Grandjean

1 komentar

Ostavite odgovor