Dragan je drugačiji instruktor, on drži časove vožnje vozačima koji imaju dozvolu, ali i strah od volana

Kada sam 2020. godine kod Dragana upisao dodatne časove vožnje kako bih 10 godina od sticanja vozačke dozvole napokon zaista počeo da vozim, presudno u njegovom oglasu bilo mi je to što je napisao da je staložen i smiren instruktor i da kod njega nema „cike-vike“.

Na intervjuu koji radimo nakon tri godine Dragan Radić (38) iz Beograda kaže da se razlozi zbog kojih vozači dolaze kod njega nisu mnogo promenili, a da je glavna prepreka ljudima koji već imaju vozačku dozvolu, i dalje – strah od vožnje u Beogradu.  

„Kao instruktor radim 14 godina, a sa dodatnim časovima za vozače krenuo sam kada sam video koliko se u Beogradu nebezbedno vozi i da bih pomogao onima koji nemaju iskustva.“

„Auto-škole su uglavnom više usmerene ka redovnoj obuci početnika, odnosno onih koji tek treba da polažu, dok za te kondicione časove nema mnogo ni vremena ni volje. Dodatni časovi vožnje se najčešće nude nakon redovne obuke, u popodnevnim terminima, kada većina đaka ne može da se uklopi ili su već umorni od posla“, kaže Dragan. 

Da je vozačima sa vozačkom dozvolom u rukama, ali bez dana vožnje ili sa vrlo malo iskustva pomoć preko potrebna, sagovornik Priča sa dušom je brzo shvatio, pa je rešio da u toj oblasti pronađe svoje mesto na tržištu.  

„Prepoznao sam to kao nešto važno za društvo i okolinu, jer ljudima koji nisu vozili po 20 ili 30 godina za povratak u formu treba vremena, a pre svega smiren i strpljiv instruktor. Ujedno, oni koji su bez iskustva, mogu da budu veoma opasni na putu, pošto su izgubili osećaj za vožnju“, objašnjava Dragan.

„Kad dođete iz mesta koje nema prometne saobraćajnice u beogradski haos, sigurno je da će vam značiti instruktor koji će natenane sve da pojasni i sa vama savlada prepreke.“

Mnogi od mojih kandidata su se iz malih gradova tek doselili u Beograd, pa uzimaju časove zbog toga što ne poznaju ulice, velike raskrsnice i kružne tokove, a i čuli su i videli kako se u prestonici brzo vozi, sa uletanjima i presecanjima, krajnje nebezbedno.“

Dragan ističe da je strah na prvom mestu razloga zbog kojih vozači ne smeju da voze sami.

Kod njega na dodatne časove u 80 odsto slučajeva dolaze žene, muškaraca ima manje, a od profesija najbrojniji su zaposleni u IT sektoru, pravnici, bankari, advokati, novinari, marketinški stručnjaci, preduzetnici, konobari i zaposleni u državnim institucijama.

Muškaraca ima manje, jer kako kaže Dragan, mnogi od njih smatraju da sve mogu sami, a neke je sramota da uzimaju dodatne časove.

Ima i onih koji imaju problem sa autoritetom u kolima. S druge strane, žene su revnosnije, žele da sarađuju i slušaju sve Draganove savete. 

„Možda sam postao dosadan jer to stalno ponavljam, ali svima je zaista najvažnije da u automobilu nema tenzije, šta god da se desi. Zbog toga je na prvom mestu staložen instruktor koji ukazuje đacima na sve potencijalne ili postojeće probleme. Ako su pritisak i nervoza jaki, tada đak ulazi u blokadu i unapred mu se javlja nov strah od greške u budućnosti“, kaže za Priče sa dušom Dragan, koji je obučio na stotine vozača.

Najstarija kandidatkinja imala je 64 godine, a najdužu pauzu u vožnji napravile su dve gospođe koje 24 godine, odnosno 30 godina nisu sele za volan.

„Jedna polaznica koja ima vozačku dozvolu došla je kod mene u 60. godini i uspeli smo da je osposobimo da počne samostalno da vozi, iako je bilo kritično da li će joj produžiti dozvolu. Žena je dobila službeno vozilo na poslu i zbog toga je rešila da počne da vozi. Imala je ogromnu želju, a to je najbitnije za sve đake. Koliko god da nisu vozili, uz želju i volju sve je moguće“, priča ovaj drugačiji instruktor.

Dragan je od detinjstva vezan za automobile. Kao dečak je sa 12 godina pridržavao ocu volan sa suvozačevog mesta, a već u 18. godini počeo da vozi kamion. Kaže da je od detinjstva znao da će jednog dana biti instruktor. Vozio je kamion po Srbiji i regionu i radio u špediciji do svoje 24. godine, a onda postao instruktor.

Najbolji deo dana za dodatne časove, prema Draganovim rečima, su jutro i prepodne, jer su đaci tada odmorni i imaju najviši stepen koncentracije.

„Ujutru je ogromna gužva u Beogradu, što je dobro za učenje.“

„Kako bismo prošli sve situacije, obavezno idemo kroz velike kružne tokove i uske ulice. Akcenat stavljam na jako uske garaže, kao što je ona u Baba Višnjinoj ulici, kod Kalenić pijace. Tamo savladavamo orijentaciju, a garaža je na usponu i nije jednostavno popeti se na više nivoe i posle se spustiti. Kad naučimo bezbedno da vozimo po Beogradu, onda, po želji đaka, idemo u Novi Sad i vozimo na auto-putu, kako bi se stekao osećaj pri većim brzinama automobila“, dodaje Dragan.

Koliko god da je odabrao stresan posao, ovaj instruktor iz Beograda kaže da ga srećnim čine zadovoljni vozači koji su nakon mnogo godina sami seli u automobil i počeli da voze.

Među kandidatima ima onih koji su već kupili auto pre časova sa njim, kao i đaka koji u toku dodatne obuke kupuju svog prvog četvorotočkaša.

Svi oni nakon časova na Draganovom vozilu sa duplim komandama, prelaze u svoj auto, gde nekoliko časova voze sa instruktorom, a onda sami kreću put beogradskih ulica i puteva Srbije.    

Više informacija o časovima nađite na sajtu Časovi vožnje.

Autor teksta i fotografija: Nenad Blagojević; Napomena: Tekst i fotografije je dozvoljeno preneti na drugi sajt uz objavu izvora i linka ka sajtu www.pricesadusom.com i uz potpis fotografa.

3 komentara

I ja sam imala tu sreću da u moru auto-škola i instruktora izaberem baš Dragana i sigurna sam da je to bila jedna od boljih odluka u mom životu. Svaki čas je bio uživanje – vožnja bez straha i tenzije, a istovremeno i vredna lekcija i korak napred ka samostalnoj vožnji. Strpljenje i stručnost kakvu Dragan poseduje sigurno ne bih pronašla na drugom mestu i zato bih časove od srca preporučila svima koji dugo nisu seli za volan! 🙂

Ostavite odgovor