Kad u beogradskoj kafani dobiješ KARTE ZA SPEKTAKL u Indijskom okeanu

Čekajući u redu da uđem u pozorište Champ Fleuri na ostrvu Reunion, gde sam pozvan kao novinar na spektakl francuske trupe XY, razmišljam o tome kako je sve u životu izvodljivo.

Jer, dva meseca pre mog putovanja u vrelu Afriku i francuski departman u Indijskom okeanu, sedeo sam u beogradskoj kafani Mornar sa poznanicom koja radi u Ambasadi Republike Francuske u Srbiji.

Francuskinja koja je priznata u svetu kulture, na moju opasku da se spremam za daleko putovanje na Madagaskar i Reunion, u jednom trenutku rekla je: „Moj dobar kolega je direktor u tamošnjem teatru. U vreme kada vi putujete, gostovaće poznata grupa. Da li želite da pišete o tome?“

Uz osmeh, ali i uzbuđenje koje se javlja u tim trenucima kada se sve kockice lepo poklope, na pravom mestu u pravom trenutku, sa zadovoljstvom sam prihvatio ponudu, a nekoliko dana kasnije stigao mi je mejl od direktora Paskala Monruža (Pascal Montrouge).

Spektakl „Još nije ponoć“(„Il n’est pas encore minuit…“) treći je u nizu plesne grupe La Compagnie XY iz francuskog grada Lila. 

Dvadeset dvoje umetnika predstavilo je svoj talenat u akrobacijama i plesnom programu, a publika je aplauzima pokazivala oduševljenje.

Photo: Christophe RAYNAUD DE LAGE / WikiSpectacle

Ova trupa osnovana je 2005. godine na inicijativu akrobatskog duela Abdela Senhadjia i Mahmouda Louertanija, a kompanija je zamišljena kao umetnička zajednica virtuoznih akrobata.

Sa direktorom pozorišta lako sam se dogovorio da dan posle predstave, popijemo kafu i porazgovaramo povodom Priče sa dušom. 

On je već osam godina na čelu Champ Fleuri, u kojem radi tridesetak glumaca, a svoju karijeru je kao plesač, koreograf i direktor festivala gradio diljem Evrope.

Ovaj umetnik rođen je na Reunionu, a njegovi preci iskrcali su se na ovo ostrvo još u 19. veku.

„Žitelji Reuniona vole pozorište. Jedno je u Sen Deniju – Champ Fleuri, i ono je pokriveno, a drugo je u gradu Sen Polu, pod vedrim nebom. Kultura na Reunionu se konzumira kroz popularne predstave koje su svima prijemčive. Naši programi su veoma eklektični, što predstavlja višestruku sliku Reuniona. Možemo u isto vreme imati savremeno delo, kao i klasičnu muziku ili umetnike sa Reuniona koji izvode muziku raznih žanrova, ali i plesni teatar, rege, folklor, džez ili tradicionalnu muziku.“ 

Photo: Christophe RAYNAUD DE LAGE

„Ovo ostrvo je kao jedna velika prodavnica u kojoj ćete uvek pronaći ono što vam se dopada. U zavisnosti od ukusa naroda, bilo da je to tradicionalna muzika ili savremeni teatar, trudimo se da svakoga dotaknemo. Programi su uglavnom savremeni, ali ne bežimo ni od Viktor Igoa ili Hamleta.“

Publika koja dolazi u ovo pozorište veoma je mlada, na Reunionu vlada velika nezaposlenost, i do 40 odsto, među mladima do 25 godina čak i do 60 odsto.

Ostrvo nije bogato, a broj stanovnika se konstantno povećava, pa je od sedamdesetih do danas skoro udvostručen (sa oko 400.000 na oko 880.000).

Zbog takve situacije, pozorište Champ Fleuri  obezbeđuje brojne popuste kako bi građani mogli da se „nahrane kulturom“ i da uživaju u svim programima.

„Spektakl pod nazivom „Još nije ponoć“ nije bilo lako dovesti na Reunion“, priča mi Monruž.

U pitanju je bila stvar poverenja i njegovo višegodišnje iskustvo u svetu plesa i umetnosti, pa su se svi kontakti godinama pleli ne bi li stigli do mreže koju ovaj cenjeni umetnik danas ima.   

Sve je rasprodato! Videli ste sinoć, sve je puno, a tako će biti i u nedelju. Više od 3.000 gledalaca. Nas nosi publika i mi nju pratimo“, kaže gospodin Paskal, koji se pre predstave obratio prisutnima i pozdravio gledaoce.

Rekao mi je i da je danas teško održati kvalitet i pratiti sve zahteve programa, u situaciji u kojoj imate manje sredstava i još treba da kažete glumcima da treba da smanje honorare, od kojih oni žive. Kompleksno je i paradoksalno, ali uspevamo da opstanemo.

Na kraju Priče sa dušom pitao sam ga da li je nekad bio u Srbiji.

Nikad nisam bio i veoma malo znam o balkanskim državama. Dok sam bio plesač, jednom je moja grupa putovala u taj deo Evrope, ali ja nisam išao. Moraću bolje da se upoznam sa tim delom sveta“, rekao je Paskal Monruž.

Autor: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com; Fotografije: Christophe Raynaud de Lage, Nenad Blagojević; Napomena: Članak je u vlasništvu Priče sa dušom doo i može se preneti na drugi sajt uz link ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Potpisati fotografe. Hvala vam što poštujete autorska prava.

Ostavite odgovor