Kako smo ostvarili „šumadijski san“: Marko i Jovana su napustili Ameriku, vratili se na dedovinu i u Raniloviću sagradili najveće eko-naselje

Na desetak minuta vožnje kolima od Aranđelovca, odnosno na osam kilometara od grada pod Bukuljom, u smeru prema Kosmaju, u selu Raniloviću nalazi se Šumadijski kutak, prvo ekološko naselje u centralnoj Srbiji i najveće tog tipa u regionu.

Teniski i košarkaški tereni, dečji adrenalin park i spa centar sa bazenom su u izgradnji i biće otvoreni do proleća 2024. godine.

Na istom mestu su i istoimeni restoran i prateći programi za decu i odrasle: ergela konja, mini-zoološki vrt, tereni za padel (sport sa reketima), spoljašnja i unutrašnja igraonica za decu, šumski bar, pešačke staze.

Kada prijateljima iz Amerike, gde je živeo 15 godina, danas objašnjava gde se preselio, osnivač ovog eko-naselja Marko Pantelić (36) im kaže da se vratio na svoju dedovinu, u njegov „šumadijski kutak“, mesto koje je sa suprugom i decom odabrao za dom.

„Posle dve godine zajedničkog života u Americi, Jovana i ja smo počeli da razmišljamo o preseljenju u Srbiju.“

„Nakon venčanja u Aranđelovcu sve češće smo dolazili u Ranilović, u dedinu kuću, na imanje od 30 ari. Planirali smo tu da otvorimo kafić ili restoran, jer je pogled ka Kosmaju predivan“, priča mi Marko o tome kako je pre šest godina počela da se rađa ideja o ekološkom naselju. 

Rešili smo da uložimo novac u Srbiji i počeli spontano da kupujemo jedan po jedan plac. Kada smo stigli do 15 hektara, shvatili smo da postoji mogućnost za mnogo veći projekat od kafića ili restorana“, izjavio je za Priče sa dušom.

Dok se Marko sa suprugom i sinovima pripremao za život u Raniloviću, prijatelji su počeli da se raspituju za kupovinu kuća i vikendica kod njih.

Jedni su želeli da u njima stanuju, a drugi da ih iznajmljuju turistima i da tamo dolaze u slobodno vreme.

„Želeli smo da nam se priključe ljudi koji vole prirodu i takav način života. Bilo je potrebno još dve godine da detaljno istražim Srbiju, a posebno Šumadiju, kako bih saznao šta je tu dobro, koje su prednosti, a koje mane, šta postoji od već sagrađenih naselja i kako sistem funkcioniše. Tako je nastao projekat za moderno naselje sa dosta sadržaja“, kaže Marko.

„Naselje se prostire na 13 hektara, do sada smo sagradili i prodali 7 kuća, a još 10 objekata planiramo da završimo na proleće.“

„Imamo dve vrste kupaca: ljude koji tu žele da žive i investicione kupce koji bi ovde boravili kad imaju slobodnog vremena. Ovo je jedino naselje u regionu koje poseduje pet hektara zajedničkog dvorišta“, kaže Marko.   

„Mislim da je spas Srbije u oživljavanju sela, bilo da će tamo stalno živeti ljudi ili dolaziti povremeno kao ljubitelji prirode.“

Ja sam proveo 15 godina u Americi, a supruga osam. Imao sam 21 godinu kada sam otišao u Vašington da radim na bazenima, kasnije se otvorila mogućnost da odem u Nju Džerzi, pa u Njujork i Čikago, a zatim sam jedno vreme putovao po Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Americi, Centralnoj Americi i Aziji“, kaže Marko za Priče sa dušom i seća se momenta u kojem je doneo veliku životnu odluku.

„Želeli smo da napravimo mesto gde će sutra i naša deca moći da žive, umesto da odu iz Srbije.“

„Ovo naše moderno naselje sa savremenim stilovima arhitekture i popularnim sadržajima daje osećaj kao da živite u bilo kojoj modernoj zemlji na svetu.“

Restoran su otvorili 2021. godine i u njemu nude domaću kuhinju sa elementima iz celog sveta, uz neizbežne veganske i vegetarijanske specijalitete.

Jelo koje se izdvaja u meniju je šumadijska lazanja, odnosno cepkana praseća butkica u mlincima.

Tu su i teletina ispod sača, brojni specijaliteti od mesa i ribe, ali i slatkiši među kojima dominira kolač sa makom po receptu iz Šumadije.

Pantelići su se u Srbiju zvanično vratili 2022. godine, a reakcije okoline bile su uobičajeno neohrabrujuće. 

„Mnogi su nam govorili da to nije dobra ideja, a ja sam na to odgovarao da se ne vraćam u ni u Evropu, ni u Beograd ni u Aranđelovac, već na dedovinu u Šumadijski kutak, mesto koje smo supruga i ja napravili po nekim našim željama i potrebama, savršeno za naše sinove, Savu i Todora.“

„Ljudi zaboravljaju da se Srbija nalazi na odličnoj geografskoj poziciji, odakle se svuda lako stiže avionom, a aerodrom je od Ranilovića na sat i nešto vožnje“ (MARKO)

Marko je odrastao u Aranđelovcu, a u detinjstvu je provodio vikende i raspuste kod baka i deka na selu, u Raniloviću i u Garašima.

Seća se lepih uspomena, ali i činjenice da mu je bilo dosadno kad nije bilo druge dece u selu.

„Želimo da deca budu što manje na telefonima i igricama, a ovde ona sama sebi nađu mesto za igranje: šumu, zemlju, travu i životinje.“

„Prednost ovog naselja je da će ovde živeti i dolaziti dosta porodica, pa će deci biti zanimljivo i imaće društvo. Obavezno to napomenem ljudima koji kupuju kuće u Šumadijskom kutku jer ako su sami, onda moraju da pozovu prijatelje, a danas su ljudi previše zauzeti i nemaju vremena za druženje. A kada u naselju imate komšije sa decom, sve je lakše.“

„Dok deca u gradu provode vreme na mobilnim telefonima i na društvenim mreža, kod nas je sve kontra, suprotno od toga.“

Kupcima kuća su, prema Markovim rečima, najvažniji čist vazduh i sadržaji za decu. Svaki kupac dobija 5 ili 10 ari dvorišta uz kuću, a tu je i pet hektara zajedničkog prostora.

„Prirodne materijale smo koristili koliko smo mogli, najviše prirodni kamen. Ideja je da naše kuće budu na solarne panele, imamo i toplotne pumpe, tako da struja ispadne skoro besplatna zbog velike uštede energije.“

Ništa ne ložimo i ne zagađujemo vazduh. Planiramo da uvedemo eko-vozila koja će voziti ljude po naselju, dok će vlasnici motornih vozila na benzin i dizel morati da ih ostave pre ulaza u kompleks“, ponosan je Marko.

Jovana i Marko na intervjuu sa Nenadom Blagojevićem, urednikom Priča sa dušom, jednog sunčanog vikenda u oktobru.

„Naša deca su rođena u Americi, a otkako su došli u Srbiju skoro svaki dan provode u selu. Tamo im je bilo lepo, a ovde im je još lepše.“

„Meni je smetalo što deca iz Srbije u Americi imaju baš jak naglasak, jer ih retko ko nauči odmah maternjem jeziku. Kao patriota uložio sam novac u našu zemlju, sa željom da nam deca idu u školu u Srbiji i da pomognem razvoj sela.“

„U našem naselju rade ljudi iz Ranilovića i okoline, hranu za restoran kupujemo od lokalaca, vina nam stižu iz šumadijskih vinarija, a imamo i svoju baštu u kojoj gajimo povrće. Iz Amerike mi nedostaju samo prijatelji, ali i to nije problem, jer kad požele oni dođu ovde kod nas u našu lepu Šumadiju“, rekao je Marko Pantelić na kraju Priče sa dušom.

Za više informacija o kućama u Šumadijskom kutku kliknite OVDE, a ponudu restorana i kontakte pronađite na ovom sajtu

Instagram profili su na sledećim linkovima: eko-naselje i restoran.

Autor teksta: Nenad Blagojević; Fotografije: DeKovach Studio; Tekst je dozvoljeno preneti na drugi sajt uz objavu linka ka sajtu www.pricesadusom.com.

Za hosting kao kod Priča sa dušom kliknite na sliku
Šumadijski kutak je odabran kao jedno od 50 najlepših mesta u Šumadiji u istoimenoj knjizi Nenada Blagojevića (kliknite na sliku)

1 komentar

Predivna prica. CESTITAM, BRAVOO. Turizam i hrana nasa najukusnija uvek ce privlaciti narod sirom sveta. Rodjena sam u G.Tresnjevici u prelepom selu smestenom u podnozju planine Bukulje, Rudnika i Vencaca, a skolovala se u Arandjelovcu. Ponosim se svojim poreklom i mestom rodjenja. Sva sela oko Arandjelovca i okolina Topole su lepa na svoj nacin. I treba mladi ljudi da vrate sjaj koji zasluzuju ta mesta. Samo napred, da ozivite sve sto je zapusteno nepravilno. Majka, baka, Sumadija, Srbija

Ostavite odgovor