Kako je 100 mladih na čelu sa Srećkom donelo novu energiju u Bor, a ovaj grad napokon dobio Dom omladine

U potpuno oronuo prostor u centru Bora, bez struje, vode, grejanja i prozora, pun šuta; u prostor za koji se pričalo da je rezervisan da zbog svoje lokacije bude predat stranoj banci koja će sve urediti i tu početi da posluje, ušli su mladi ljudi, potpuno ga očistili, zabarikadirali prozore, postavili svoja ulazna vrata i „proglasili” ga svojim.

Malo po malo, počeli su da organizuju donatorske događaje, izložbe slika, sastanke, rekreativne aktivnosti i druženja za mlade, čak su i Novu godinu, njih 150 dočekali u zimskim jaknama, a struju za ozvučenje sproveli od susedne zgrade.

Inicijator ideje da Bor dobije svoj Dom omladine Srećko Zdravković (28) seća se da je bilo uzbudljivih aktivnosti u ovoj inicijativi i dodaje „da se ne kaže bez razloga mladost – ludost“.

Srećko je zbog ovog podviga dobio priznanje „Youth heroes“ za društveni aktivizam koje dodeljuje Exit Fondacija uz podršku kompanije NIS.

– Timovi volontera u akciji „Dotmokratija“ krenuli su da traže urgentne probleme. Prioriteti su bili: nepostojanje Doma omladine i njegovo osnivanje, nezaposlenost i neiskorišćenost javnih prostora. Uz mentorsku podršku mog prijatelja Dušana Stojičića iz udruženja „Srbija u pokretu“ kreirali smo strategiju i nastala je inicijativa „Mladi u centru“ koja je kriva za sve što će uslediti – objašnjava Srećko za Priče sa dušom.

Priznanje „Mladi heroj Srbije“ u Novom Sadu uručio mu je poznati sportista Nenad Pagonis

Punih godinu dana trebalo im je da ostvare ovaj efekat (2017-2018), da bi u tri dana skupili potpise podrške od 23 udruženja.

Tome je prethodila podrška i 5.722 građana koji su dali pisanu podršku inicijativi, kao i akcija „Hajka na odbornike“.

– Stariji sugrađani pamte Dom omladine u Boru, ali on je zatvoren pre više od 30 godina. Naša ideja je bila da se oživi u tom starom prostoru, ali je zbog brojnih korisnika, katastarskog vlasništva i držaoca po imovinskom listu bilo komplikovano da te ljude iselimo i sredimo prostor od nekoliko hiljada kvadrata iz komunističkih vremena. Pojavila se alternativa, a u prostoru u kojem su davno bili izviđački savez, radio- stanica, foto-klub, kantina i sijaset drugih stvari videli smo novi Dom omladine Bor.

Srećko je student završne godine Tehničkog fakulteta u Boru, osnovne i specijalističke studije završio je na Visokoj poslovnoj školi u Čačku, a godišnji program društvenog organizovanja na Harvard Kennedy School

Srećko i stotinak mladih ljudi hteli su da sakupe 5.000 potpisa, međutim stigli su do cifre od 5.722. To je za njih, priča glavni akter Priče sa dušom, bio početak. 

– U akciji „Hajka na odbornike“ jurili smo odbornike da razgovaramo sa njima i da nam potpišu saglasnost za našu inicijativu. Došli smo do dve trećine odbornika opozicije i vlasti i proglasili pobedu – da mladi imaju većinu i u lokalnom parlamentu i da će, kada dođe ta tema na dnevni red, biti izglasana. Međutim nije sve bilo tako lako, jer se pojavio problem vlasništva parcele, vlasništva objekta i korisnika prostora, nepostojanje građevinske i upotrebne dozvole za objekat, a potom i problem da li je uopšte imovima državna ili imovina lokalne samouprave. Jedna od opcija za uknjiženje prostora bila je da smo morali da tražimo lice, savremenika iz tog doba, koje bi se setilo da li je pomenuti objekat postojao pre 1947. godine, jer je u tom slučaju to imovina lokalne samouprave, u suprotnom je državna – navodi neke od problema.

Srećko sa kolegama u novom Domu omladine

Srećko priča da nije bilo jednostavno objasniti, a pogotovo razmrsiti birokratiju u situaciji u kojoj im vreme nije bilo saveznik.

Ali, mladi su bili nestrpljivi i u želji da osiguraju da će prostor biti njihov, ušli su unutra bez dozvole, krenuli da ga čiste i sređuju, čak su i ugradili sopstvena vrata.

– U akciji „Marš za Dom“ kolona duga 100 metara sačinjena od armije mladih koji su marširali gradom na rastojanju od po metar umarširala je u opštinu i zauzela ceo hol, kako bi zajedno predali potpise podrške građana. Odmah smo zatražili i sastanke pregovora sa opštinskim organima da izložimo ideju i modele funkcionisanja budućeg Doma omladine. Pozvali smo lokalnog sveštenika koji nam je osveštao prostor; čekala se samo opština. U jednoj od akcija okupili smo tri generacije da pričaju svako iz svog ugla zašto je važno da Bor ima svoj Dom omladine. Za kraj smo osnovali udruženje Dom omladine Bor i poslali medijima sliku pečata sa tekstom: „Osnovan Dom omladine Bor, čeka se lokacija“. Koliko je samo takvih akcija bilo… Uvek mi je drago kada pomislim koliko mladi mogu biti kreativni kada imaju neki cilj pred sobom i kada zacrtaju da žele da ga i ostvare – objasnio je Srećko za Priče sa dušom.

Mladi su uspeli u svojim nastojanjima, a današnji Dom omladine nalazi se u ulici Đorđa Vajferta 11, u centru grada. Na 197 metara kvadratnih su konferencijska sala, klub mladih čitalaca i radio mladih „Van kutije“ (gde se snimaju emisije o uspešnim mladim Boranima).

Sagovornik Priča sa dušom kaže da voli Bor jer je pun različitosti. To je grad u kojem živi 21 nacija, gde se na različitost gleda kao na očuvanje kulture i tradicije. U gradu za koji ga veže mnogo uspomena iz detinjstva živi u zajednici sa suprugom, ćerkom, sestrom i majkom, dok, kako kaže, ne stvore uslove za bolje.

Ovaj prostor sada koristi desetak udruženja mladih, ali i plesni klub, klub joge i klub roditeljstva. Tu je i Kancelarija za mlade i muzička soba za mlade muzičare.

Poslednjih nedelja organizuju se programi edukacija „Kako pokrenuti svoj biznis od nule“, „Preduzetničke priče“ i IT okupljanja u cilju razmene iskustava.

Nakon završetka inicijative „Mladi u centru“ dobio priliku da radi u gradskoj upravi u sektoru za omladinu i projekte

Kada je sa ekipom divnih mladih ljudi pokretao ovu inicijativu Srećko je želeo da, kao kada je u vreme bombardovanja 1999. njegov otac sa dekom i komšijama u centru sela napravio parkić za decu, mladi budu stvarno u centru, da imaju sigurno i bezbedno mesto gde će provoditi slobodno vreme i razvijati i sprovoditi svoje kreativne ideje u delo.

– Prvo su nas podržali mladi, ali ubrzo i roditelji i penzioneri. Bilo je različitih priča: od toga da je to već više puta pokušavano u prethodnim godinama i decenijama i da to niko nije isterao do kraja, da treba da gledam sebe i da ne pravim cirkus bez potrebe, do toga da ljudi pitaju kako mogu da pomognu inicijativi. Često umem da kažem da je Dom omladine sada stvaran i da ostaje tu, za nas, za vas i za sve one koji dolaze. Dođite da popijemo kafu i pričamo kako da zajedno gradimo stvari nabolje. Mi Srbi smo čudan narod, verujemo u nešto tek kad se desi. I desilo se – rekao je Mladi heroj Srbije za Priče sa dušom.

* Ovaj tekst je nastao uz podršku Exit fondacije, sa ciljem promocije “Mladih heroja Srbije”. Više o konkursu saznajte na ovom LINKU.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com; Fotografije: Miloš Vještica; Napomena: Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo Aranđelovac i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora članka i slika i objavu linka ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Hvala vam što poštujete autorska prava u Srbiji.

1 komentar

Ostavite odgovor