Karneval na Sejšelima: Neponovljiv doživljaj i eksplozija boja kraj Indijskog okeana

U vreme kada sam posetio Sejšele održavao se Međunarodni karneval koji je za sve stanovnike neponovljiv doživljaj. Pripreme su trajale danima, a posle svečanog otvaranja i nastupa lokalnih muzičkih zvezda pevala je i specijalna gošća iz Trinidada i Tobaga.

Pozvala je publiku, a oni su joj se bez oklevanja pridružili. Sutradan sam sa hiljadama ljudi gledao fantastičnu, kilometarsku paradu od 56 grupa iz tridesetak zemalja. 

Predsednik države Džejms Mišel iz prvog reda je pratio događaj i građane kako pozdravljaju učesnike koji u kostimima jarkih boja, pešice ili u ukrašenim kamionima, automobilima i brodovima defiluju gradom.

Prošetao sam se i dve ulice dalje video štandove na kojima sam probao ribu i pomfrit za svega 36 rupija, što je oko 240 dinara.

Ministar turizma otvara paradu

Centar grada sam lako obišao, a kao glavnu atrakciju izdvojiću mali Big Ben u srebrnoj boji, jedan od simbola nekadašnjeg kolonijalizma.

Rado sam se nekoliko puta vraćao u restoran Pirates arms, jedan od svega nekoliko lokala i od jela kreolske kuhinje svaki put birao ribu red snaper sa pirinčem i pio domaće sejšelsko pivo.

Ručak u restoranima van hotela košta od 18 do 30, a kafa 2,5 evra – u protivrednosti u sejšelskim rupijima. 

Čorbe su začinjene, a ribu spremaju nešto blaže. Voće je često na meniju, a posebno passion fruit – marakuja. Kiselkastog je, ali osvežavajućeg ukusa, a oblikom podseća na nar jer su jestive samo sitne bobice unutar ploda.

Restoran Pirate’s arms

U jednom restoranu pročitao sam obaveštenje za turiste da se ne čude ukoliko porudžbina ne stigne za sto za manje od 40 minuta.

Srećom konobarica mi je odmah donela hleb koji sam gustirao pa mi 50 minuta koliko sam čekao na piletinu sa pirinčem nisu bili dugi kao večnost. 

Na Sejšelima niko nigde ne žuri. Tu ste gde ste, a činjenica da je Indijski okean oko vas isključuje potrebu za nerviranjem i stresom.

Stil života prožet, uslovno rečeno, usporenošću, Evropljane može da izbaci iz takta jer se kod kuće ne zaustavljaju zbog obaveza.

Ali, kad vide Sejšelce bez bora na licu, shvate da i nije loša ideja sačuvati živce i živeti staloženije.

Kupatilo na otvorenom u jedinom hotelu na ostrvu Cerf

Razgovarajući sa tamošnjim ljudima, shvatio sam i da stanovnik sa prosečnim primanjima na ovom arhipelagu nije previše probirljiv. 

Deset dana sam jeo samo ribu i pirinač, svesno izbegavajući meso i smršavši četiri kilograma. 

Zamislio sam se kada mi je Žilson iz agencije Select Seychelles koji me je vozio, rekao da mnogi mališani jedva čekaju da im prasetina ili junetina budu na trpezi.

Dao mi je i brojne korisne informacije i odveo me u menjačnicu koja daje najbolji kurs, objasnio mi kako da utrostručim bonus kredit na sejšelskom broju u akciji povodom karnevala, pojasnio mi neke od njihovih zakona.

Pošto je i te kako bio upućen u geografski položaj i istoriju Srbije, odnosno bivše Jugoslavije, na rastanku sam mu poklonio mapu naše zemlje na engleskom jeziku.

Voćni doručak

Noćni provod iskusio sam u diskoteci Tequila na najvećem ostrvu sa Lolom, Beograđankom koja vodi finansije u jednom hotelu i sa njenim kolegama sa Mauricijusa i Sejšela.

– Večeras neće biti krcato kao prošlog vikenda kada je bila plata. Sejšelci vole da potroše mnogo novca na provod, a to obično rade početkom meseca kad im pare „legnu“ na račun – reče mi Lola dok su pored nas prolazile mlade tamnopute devojke u oskudnoj garderobi.

Uz Rijanin hit „Where have you been“ koji nam je poželeo dobrodošlicu i druge američko-evropske pesme komercijalne muzike proslavismo moj rođendan do pola noći. 

Negde pred polazak počele su da mi stižu poruke i čestitke iz Srbije gde je sat otkucao tek ponoć.

Sutradan, rovit da počnem sa sabiranjem utisaka nastavio sam svoje proputovanje odletevši na francusko ostrvo Reunion, 1.800 kilometara južno od Sejšela.

Spreman da uživo progovorim francuski, uvežbavao sam u avionu neke od fraza, između ostalog i one za carinike, ne sluteći da ću ih po sletanju na aerodrom Roland Garos zbuniti srpskim pasošem…

Prvo deo ovog putopisa nađite ovde, a tekst o tome kako sam uradio intervju sa predsednikom Sejšela čitajte na ovom LINKU.

Avanturu sa sejšelskog Ostrva ptica, nađite ovde.

Tekst i fotografije: Nenad Blagojević; Napomena: Tekst je dozvoljeno preneti na drugi sajt uz objavu linka ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Prenos u štampane medije nije dozvoljen. Hvala vam što poštujete autorska prava.

Ostavite odgovor