Neobičan med porodice Mutić: IZ MALOG GRADA stigli na police velikih marketa

Susret povodom intervjua za Priče sa dušom utanačili smo tek 24 sata ranije. Drugačije nije moglo, jer život porodice Mutić zavisi od pčela, odnosno od njihovih potreba, ali i od vremenske prognoze na osnovu koje uveče prave planove za sutradan. Ako je najavljena kiša, a pčele moraju da se namire, oni odlaze do njih makar im se automobil zaglavio u blatu ili pak pešice u čizmama stižu na livadu na kojoj su košnice.

Ali, tako je – kako je jer su i Jelena (27) i Miroslav (34), diplomirani ekonomista i diplomirani farmaceut, izuzetno posvećeni poslu koji rade, a kako se ljubav ne može sakriti, to se odražava i na kvalitet njihovih proizvoda.

Po planu aktivnosti, baš tog dana kada je ekipa Priča sa dušom stigla u njihov dom u Novoj Pazovi, Mutići su topili pčelinji vosak. Sačekali smo da obave taj deo posla, pa smo produžili do pčelinjaka, koji se nalazi nekoliko stotina metara od kuće.

Miroslavljev otac potanko mi je objasnio kako se topi pčelinji vosak

Mada rad sa pčelama ne garantuje sigurno radno vreme i završetak obaveza u 17 sati, kao što je to slučaj u kancelariji, Miroslav i Jelena se ne žale, zadovoljni su odnosom sa svojim „saradnicama“ i pričaju mi kako je počela njihova preduzetnička Priča sa dušom.

– Krajem januara ove godine doneo sam odluku da napustim posao u farmaceutskoj industriji. Prelomni momenat desio se jednog četvrtka, a ja sam od tog trenutka progledao. U našim životima novac nikad nije bio primarna komponenta, već je ljubav ta koja nas vodi. Otkad ne idem na posao svakog jutra, počeo sam da živim opuštenije i slobodnije, bez opterećenja. Sada čak i više radim. Drugačiji je osećaj kad radite za svoju porodicu – seća se Miroslav velike promene u svom životu.  

On je i doneo pčelarstvo u porodicu Mutić. Iako postoji porodična priča da je njegov pradeda, poreklom iz Like, između dva svetska rata gajio pčele u takozvanim trnkama, odnosno vrškarama, ovu vrstu zadovoljstva, ali i preduzetništva u familiju u Novoj Pazovi 2013. godine uvodi upravo Miroslav.  

– Jelena i ja smo se upoznali u leto 2014. godine i odmah smo znali da smo jedno za drugo. Bili smo i sigurni da je naša budućnost u medu. Ona je tada bila na trećoj godini studija ekonomije, a po završetku fakulteta počela je da se uključuje u posao. Počeli smo sa 10, pa redom išli do 30, 50, da bismo stigli do 100 košnica – seća se Miroslav.

– Želela sam nešto drugačije, a ne samo klasičan med u tegli sa žutim poklopcem. Prva ideja je bila da napravimo med sa kakaom, da stvorimo nešto autentično što nije postojalo u Srbiji i da se izdvojimo na tržištu. Ja sam se više usmerila ka vođenju društvenih mreža, marketingu, odgovaranju na poruke klijenata i komunikaciju uopšte, a od kad se rodila Lena, dosta vremena provodim i sa njom. Miroslav je češće u polju, on se otpočetka opredelio za košnice i pčele, za vrcanje meda i pripremu mešavina – priča Jelena za Priče sa dušom.     

Med sa ukusima počeli su da prave 2016. godine, a godinu dana kasnije su se venčali. Krenuli su praktično od nule, sa promocijama po sajmovima i manifestacijama, a onda su izabrani za učesnike televizijskog serijala „Super Srbija“ koji im je dao vetar u leđa i laskavu titulu „Hit proizvod 2018. godine“. Njihov brend „Zlato u tegli“ pored klasičnog meda, podrazumeva i med sa dodacima, odnosno mešavinu kvalitetnog kristalisanog meda i liofilizovanih malina, borovnica, kakao praha, koprive i čia semena. 

– Iako nije u duhu skromnosti ovo reći, ali upravo je skromnost osnov svega što radimo. Nijednog trenutka nismo žalili novac koji ulažemo u pčele. Najvažnije nam je da njima bude dobro i da imaju sve što je neophodno. Neko bi možda sebi prvo priuštio automobil ili nešto slično, ali mi nismo u tom fazonu. Posle svadbe nismo čak išli ni na medeni mesec – objašnjava Miroslav.  

Pitam ih šta su naučili od pčela, odnosno šta su im one donele?

– Na livadi vlada takav mir, da imam utisak da bi neko mogao bez problema da me odnese, a da ja to ne primetim od onog divnog zujanja. Tamo imam tu svoju „tišinu“ u kojoj se čuje samo lepet njihovih krila. Nedavno smo završili pripreme za suncokretovu pašu, pčele su spremne, suncokret je procvetao, a mi računamo da će one vrhunski da urade svoj posao – objasnio je Miroslav, koji je posle višegodišnjeg rada u farmaceutskim kompanijama, zimus odabrao da bude isključivo pčelar. 

– Nije bilo straha, glavni razlog zbog koјeg sam napustio veoma dobro plaćen posao je to što ni u jednoj firmi u kojoj sam radio nisam dobio priliku da napredujem na račun energije koju sam ulagao. Pored svih kvaliteta, niko nije video moje zalaganje i predanost poslu 100 posto. Zato sada u pčelarstvu, u ovoj našoj priči idemo napred najviše onoliko koliko dodajemo gas, a dodajemo ga non-stop. Uz ljubav dobijamo onaj osećaj da možemo sve. Neko bi rekao „Školovao si se sedam godina i još toliko si radio u farmaceutskoj industriji, a sada to menjaš za posao na livadi“, ali ono nekad i ovo sad ne mogu da se porede. Biti svoj na svome nema cenu. Pčele vam pokazuju smisao života, one su jedini stvaraoci u nekoj poljoprivrednoj grani koje ne treba da terate da rade. One same po svom instinktu rade, od izlaska do zalaska sunca, od njih smo mnogo naučili. To i jeste naša vodilja: da sve počiva na radu, da rezultati stižu u skladu sa tim u kojoj meri ste uključeni u posao, odnosno koliko se dajete.

– Nedavno sam čula za jednu akciju u Srbiji o očuvanju pčela i saznala da one oprašivanjem na svoj način učestvuju u stvaranju sastojaka za skoro svaki treći zalogaj koji pojedemo i da bi cela planeta bila u velikom problemu ako bi one nestale – dodala je Jelena. 

Bračni par Mutić voli da radi, a da su tome naučeni od malena, lako se može zaključiti. Jelena je još kao devojčica pomagala roditeljima u njihovoj privatnoj firmi, pa ne krije da lako ume sebi da „napravi posao“.

– Posao me pokreće. Čak i kad fizički ne radim moram ili nešto da čitam, da učim i da se usavršavam. Najviše volim kad sam uveče pozitivno umorna od posla. Mislim da zbog toga čak i na tu neizvesnost u preduzetništvu gledam kao na čar življenja. Mi dosta radimo sezonski, leti proizvodimo, a zimi više prodajemo. Svesna sam da je posao preduzetnika takav da nikad ne znate da li ćete i u kojoj meri biti angažovani. Često ne znam ni sama odakle mi taj urođeni optimizam – kaže Jelena.

– Inspiraciju nalazimo u našim životima, u našim odlukama, u našem putu. Volimo da uživamo u nečemu što smo sami stvorili i to nas oboje krasi. Iako su mnogi iskopirali našu ideju i napravili slične proizvode, mi ne bismo bili u stanju da uživamo u plodovima koji nastaju na račun nečega što je neko drugi prethodno rekao, zamislio ili napravio. Nas takve stvari ne zanimaju, nas zanima samo original – izjavio je Miroslav Mutić na kraju ove Priče sa dušom.

Jeleninu i Miroslavljevu stranicu nađite OVDE.

* Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com * Fotografije: Jovan Nedeljkov * Napomena: Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo Aranđelovac i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora članka i slika i objavu linka ka www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Potpisati i autora fotografija. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Hvala vam što poštujete autorska prava u Srbiji.

Ostavite odgovor