Neviđena romantika u Nišu: Crkveno venčanje posle 50 godina braka

Sedeći u autobusu prepunom azilanata koji su, kao i ja, putovali ka Beogradu, umesto o vrućini i klima uređaju koji nije radio kako treba, razmišljao sam o lepoti života opijen rečenicama koje sam prethodno čuo na jednom od najromantičnijih događaja.

Reči Miodraga Džunića (76) iz Niša, da je sa suprugom Viktorijom (75) „skromno živeo bogat život“, zatim reči hvale „za svaki zlatni dan koji mu je podarila u poslednjih 50 godina“ i njen odgovor „da ga voli i da ne može da živi bez njega“, ostavile su bez daha tridesetak gostiju na slavlju povodom venčanja u crkvi i pola veka braka.

Poput stihova „za onda kada sećanja već počnu da blede, a suze lako teku k’o jesenje kiše” iz pesme koju je Viktorija napisala svom suprugu devedesetih godina, a koja je iz godine u godinu bila sve aktuelnija, suze radosnice tekle su lako i brzo kao letnji pljusak, a najtananije emocije ispunile svečani skup u restoranu Romansa u Nišu.

Miodrag i Viktorija Dzunic 094_1280x960

– Naše građansko venčanje 4. jula 1965. godine i ovo danas, ne mogu da se porede. Nas dvoje smo od Beograda do Niša putovali toliko dugo da su se gosti već razišli brinući šta nam se desilo. Tada nije bilo telefona, pa nismo mogli da im javimo šta se dešava – seća se Viktorija.

– Problem je bio što smo tada to prvi put radili (smeh). Ona Beograđanka, a ja Nišlija. Ispunjavao sam joj sve želje otpočetka. Htela je da prvi deo svadbe bude u Beogradu, a drugi u Nišu, ali smo imali peh jer su se dva od četiri automobila, koliko ih je moj otac angažovao, pokvarila. Ja sam bio mladoženja koji je dobio rogove pre nego što se venčao – šali se Miodrag.

Crkveno venčanje obavili su pedeset godina kasnije, 29. jula 2015. godine, u crkvi Svetog Pantelejmona u Nišu, a istog dana usledila je i proslava. Baš kao i u svom vrtu u selu Manastir, Viktorija i Miodrag, koje poznajem od 2010. godine, kada sam kao novinar bio u žiriju takmičenja za Najlepšu baštu, u organizaciji časopisa Moja lepa bašta, na kojem su i pobedili, do tančina su brinuli o detaljima i na veselju.

Miodrag i Viktorija_108_511x768
Sa ekipom časopisa Moja lepa bašta, koja je obišla njihovo imanje 2010. godine

– Svake godine skromno obeležimo godišnjicu, a 40 godina smo proslavili nešto glamuroznije, jer sam suprugu rekla da možda nećemo doživeti pedesetu (smeh). Sada se nadamo da ćemo dočekati i dijamantsku svadbu i otići na medeni mesec – iskrena je Viktorija.

Miodrag i Viktorija Dzunic 100_1280x960
Na poziv porodice Džunić, otputovao sam u Niš kako bih vam preneo njihovu Priču sa dušom

On je bio na prvoj godini studija Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, a ona tek završila osmi razred gimnazije. Viktorijina majka navijala je za Miodraga govorivši joj da je šarmantan momak lepih manira, koji ume lepo da igra, ali nije verovala da će se za njena ćerka udati za markantnog Nišliju. Ipak, kako to biva u životu, devojka iz centra prestonice, posle četiri godine zabavljanja, rekla je „da“ svom izabraniku, preselivši se na jug Srbije.

Miodrag i Viktorija Dzunic 075_1280x960
Trima unukama koje žive u inostranstvu, Viktorija za rođendan uvek pokloni pesmu, u kovertu napravljenom od ručno rađenog papira (sin Aleksandar sa suprugom i ćerkama došao je na veselje iz Švajcarske, dok je stariji sin Vladimir bio sprečen zbog nepredviđenih poslovnih obaveza)

– Počeli smo život u stanu na 13. spratu, a u meni je proključala ljubav prema cveću. Sve što sam zasadila iz prvog puta je procvetalo, pa sam napravila raj na terasi. Želela sam da se vratim u Beograd, a on mi je podvalio i znajući za tu moju novu ljubav prema biljkama, kupio plac. Raskrčili smo ga, a preda mnom je, gde god bih zgazila, bila mirišljava majčina dušica. Osvojilo me je i drveće, a i stene – priča mi Viktorija o tek jednoj od zajedničkih ljubavi koju deli sa Miodragom.

Miodrag i Viktorija Dzunic 064_720x960
Prvi ples otvorili su mladenci uz numeru Stand by me Ben E. Kinga

Spojili su ih i ples (Miodrag je dugi niz godina igrao folklor u AKUD Branko Krsmanović), haiku poezija (zajedno objavljuju u niškim Haiku novinama), slikanje, a pre svega radost života i umetnost uživanja u njemu.
– Imali smo buran život, jer smo oboje temperamentni. Bilo je i svađa, ali više predivnih trenutaka, ljubavi i nežnosti, pogotovo s njegove strane. Umeo je da napravi iznenađenja, da mi pospe stazu cvetovima do dnevne sobe gde bi me čekao buket. Dosta je putovao zbog posla, ali se nikad nije vraćao bez poklona za sinove i mene. Na primer, iz Japana mi donese kimono, a ja se prerušim u Japanku (smeh). Čeznula sam za njim i u trenucima kada je najviše bio odsutan, pisala pesme. U knjizi Čičak u kosi nalazi se pregršt pesama u koje je utkana moja tuga u samoći, i ta čežnja za njim – priča mi Viktorija dok članovi benda Senke puštaju pesmu Za tebe, koju je posvetila suprugu, a koju su sinovi Vladimir i Aleksandar, kao iznenađenje, naručili da se snimi kao muzička numera. Miodrag i Viktorija ostaju bez reči, kanula je i po koja suza.

Miodrag i Viktorija Dzunic 096_1280x960
Viktorija je kao profesorka engleskog jezika najveći deo karijere provela na Elektronskom fakultetu u Nišu, a Miodrag je inženjer elektronike koji je bio na vodećim pozicijama u Elektronskoj industriji Niš

Roditelji uzvraćaju „emotivni udarac“, pa svojoj deci i prijateljima daruju knjigu života Pedeset zlatnih godina u kojoj se nalazi 300 fotografija iz života ovog bračnog para.

Red muzike, red hrane, red govora, pesama, lepih sećanja podsetili su drage goste na nezaboravne trenutke. Koliko god imali materijala da o svojim životima napišu knjigu i nastavak teksta koji ovde ne može da stane, recept za uspešan i srećan brak je, po Viktorijinim rečima, jednostavan: mnogo strpljenja, praštanja i, pre svega ljubavi. O tome najbolje svedoči i Viktorijina pesma koja je pred vama, a koja će vam delimično dočarati pozitivnu energiju porodice Džunić koja je tog julskog dana krasila Niš.

Miodrag i Viktorija Dzunic 076_720x960
Pesma Za tebe koju je Viktorija posvetila svom suprugu dobila je prošle godine i treću nagradu na međunarodnom festivalu u Barajevu

Za tebe

Čuvam za tebe sve dane što će biti,
Sve toplo što u meni duboko leži
Čvrsto spleteno k’o petlje u mreži,
Čuvam za tebe.

Skupljam u pregršt sva ona zrna
Nežnosti drage što nam u krv seže,
Sve ono što nas već godinama veže
Čuvam za tebe.

Čuvam za dane kad nećeš moći više
Tako beskrajno po svetu da lutaš,
Kad ćeš svoj nemir za novim da sputaš,
I budeš kraj mene.

Čuvam za dane kad ćeš još tiše
Šaptati reč od ljubavi što drhti,
Kad nemoćna ruka staračka zadrhti
Dok seže do mene.

Za dane kada će kose da posede
I kad bore duboke išaraju čelo,
Kada na nežnost sve se bude svelo,
Kada prošlost svene.

Za onda kada sećanja već počnu da blede
A suze lako teku k’o jesenje kiše,
Ljubavi će tada trebati još više
Za tebe i mene.

Miodrag i Viktorija Dzunic 088_1280x960
Jedina duža razdvajanja, ne računajući Miodragova službena putovanja, bili su periodi kada je on služio vojsku i Viktorijinih pola godine na specijalizaciji u Engleskoj

Tekst i foto: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com

5 komentara

Prelepa prica, istinita, traje i nadam se da ce dugo trajati. Svedok sam samog pocetka njihove price i bio saucesnik mnogh lepih dogadjaja u njihovom zivotu. Ali ponekad i nekih smešnih varnica: Miodragu došla strana delegacija, satanak se oduzio, nije stigao da se javi Viktoriji i on nakon uspešnih razgovora rešio da ih dovede u svoj stan na piće. Što nije sporno, ali nenajavljeno jeste, a za Viktoriju, koja voli najbolje što moze da dočeka goste, predstavlja pomalo problem. Elem, ispred vrata stana susretnu se Dzunići i … Viktorija: o dobrovece komsija. Miodrag: znas Vito, ja, ovaj … Viktorija samo prodje pored svog supruga i njegove svite. Naravno, Vktorija se vratila iz kupovine i sa puno šarma i begradsko/nišlijske gostoljubivosti uz pomoč Miodraga, takodje nije sporna, gosti su doćekani lepo i prijatno. Miodrag je i fudbal igrao: za studentsku reprezentaciju SFR Jugoslavije, za niški Bubanj danas Car Konstantin. Vojni rok je sluzio u Zagrebu, u Dinamu je trenirao i održavao formu. Oni mu nudili ugovor. Ne zna se koje od njih dvoje vise nadaren za poeziju, slikarstvo …
Fenomenalni ljudi, obožavam ih.
Za Miodraga Miša/Miško/Mikica a za Viktoriju Miki/Mikica.
Tek danas sam proćitao za njihovo crkveno vencanje (posle 4 g. i 6 mes.) i morao sam ovo da napisem.

Ostavite odgovor