Ova banja je najviša u Srbiji, SKRIVENA među PLANINAMA, a priroda je tako netaknuta da vam internet neće trebati

Sanjarenje o odlasku na „skrivenu” destinaciju na kojoj me niko neće lako naći počelo je da se ostvaruje još kad mi je prijateljica, koja tamo ima kućicu, rekla da će u jednom trenutku, dok budem putovao kroz šumu, na desetak minuta nestati domet za mobilni, pa se pojaviti onda kad mi banja bude bila kao na dlanu. Odmah mi se dopala ta „antistres” ideja o begu iz Beograda jer, Lukovska Banja je stvarno nestvarna, na momente deluje nedokučiva i misteriozna pošto se nalazi iza „sedam brda i planina”. 

Od glavnog grada udaljena je skoro 300 kilometara, od Novog Sada oko 390, a od Niša 110 kilometara. Odakle god da krenete, najjednostavnije ćete stići preko Kuršumlije, odakle do krajnje destinacije ima 35 kilometara, kroz prelepe pejzaže.

Upravo u tom gradiću napravio sam pauzu u vožnji autobusom i to u lokalnoj poslastičarnici i posle baklave nastavio drugim, lokalnim autobusom do banje.

Tokom proleća i leta ima i direktnih linija iz Beograda.

Turisti se ovde kupaju i leti i zimi

Iako su za lekovita dejstva njene vode mnogi čuli, Lukovska Banja se ne reklamira mnogo, jer za tim nema preke potrebe pošto su hoteli skoro uvek popunjeni. Oni koji dolaze ovde znaju zbog čega su tu, svesni su lekovitosti vode i njene primenljivosti isključivo u banji, kao i mira koji se baš ovde lako pronalazi. To i ne čudi, jer je Lukovska Banja raj, odnosno lek za kičmu, zapaljenski reumatizam, diskus herniju, spondilozu, lumboišialgiju, osteoporozu, odnosno skoro sve probleme sa kostima, pogotovo posle povreda!

Kada govorimo o turizmu, ova banja je relativno mlada. Prvi hotel „Kopaonik” sagrađen je 2000. godine, a drugi „Jelak” 2009. Trenutno se gradi i treći hotel, u koji će prvi turisti biti smešteni po završetku radova, za oko dve godine.

Iako sam boravio u „Jelaku”, „Kopaonik” mi je privukao pažnju baš zbog toga što je stariji i što ima veći bazen. Čuo sam u prolazu da se oni turisti koji su prvi put odseli u „Kopaoniku”, rado njemu vraćaju zbog tradicije i sećanja na početak turizma u ovom kraju. Kažu da ima dušu. S druge strane, ovaj novi ima više zvezdica. Ali, cene su iste i tamo i ovamo, tako da je na vama da prelomite gde biste odseli. A i mislim da gosti oba hotela (koji su udaljeni nekoliko stotina metara jedan od drugog) mogu koristiti sve bazene i usluge u paketu koji su odabrali. 

Hrana je stvarno domaćinska i bogata, sa dosta jela koja se jedu kašikom (po mom ukusu).

Svaki put me je oduševljavalo to što je konobar sa kolicima punim hrane do mog stola stizao za manje od dva minuta. Kako bih seo, tako bih čuo iza sebe točkiće i jelo koje sam prethodnog dana zaokružio na papiriću sa menijem bilo bi na mom stolu. Naravno, uz obaveznu čorbu, salatu i kolač. I tako tri puta dnevno: malo plivanja, malo jela, kafenisanja, masaža i šetnji po istočnim padinama Kopaonika.

Da ne zaboravim, u Lukovskoj Banji obavezno treba probati jedan kolač koji se jednostavno zove „voćni”, napravljen je od patišpanja, kivija i vanil krema, a jeftiniji od kafe. Video sam krajičkom oka da ga ljudi malo-malo pa naruče, pa rekoh da i ja probam.

Otkriću tajnu – nekad bude na meniju u sklopu ručka, ali ako ne budete imali tu sreću, uvek ga možete naručiti u kafiću pored restorana. Kad sam na instagramu objavio njegovu sliku, dobio sam mnogo pitanja, pa ću, kako stvari stoje, u nekoj sledećoj Priči sa dušom intervjuisati kuvara ili kuvaricu koji su ga izmislili.  

Voda u banji je veoma topla, temperatura u bazenima kreće se od 33 do 35 stepeni, dok na samom izvoru ide i do 68 stepeni, zbog čega se rashlađuje. Spoljni bazeni koriste se i zimi, čak i kad pada sneg, pa to stvara dodatnu romantičnu atmosferu za one najhrabrije. Ima i poluotvorenih bazena, u kojima možete biti čas napolju, čas unutra.

Leti je najveća gužva na takozvanim „Virovima”, na desetak minuta hoda od hotela, gde se čeka red da bi se u lekovitu vodu na 15 minuta potopila stopala, kolena, šake ili laktovi, ali ne i celo telo. To su četiri plitka, ozidana bazena koja se protočnim sistemom pune termomineralnom vodom. 

Pažnju su mi privukli izvori vode „za pritisak” i „za oči”, pogotovo obaveštenje da vodu treba piti polako i direktno sa izvora, kao i da točenje u flaše i nošenje kući neće imati efekta kao konzumiranje na licu mesta.

Odmah pored je Kupatilo Kralja Milutina, srpskog vladara koji je u okolini banje imao letnjikovac i često dolazio na kupanje i u lov. Danas je ono moderno, ima hidroterapiju i vodu do 45 stepeni, a po želji može se dodati i lekovito bilje.     

U Lukovu živi oko 350 stanovnika, reč je o veoma malom mestu u kojem nećete naći gomilu kafića, glasnu muziku i butike sa markiranom garderobom, ali hoćete netaknutu prirodu, uređene staze za šetnju, takozvane „Staze zdravlja”, neobične crkve, čist vazduh, predivne vidikovce. Naravno, wi-fi je dostupan, kako bi ljubitelji instagrama i fejsbuka podelili svoje utiske i doživljaje sa prijateljima i virtualnim pratiocima. 

Urednik Priča sa dušom u Lukovskoj Banji

Lukovska Banja nije onaj „fenseraj” koji mnogi današnji turisti vide u wellness centrima u velikim gradovima, ali sa običnom vodom iz vodovoda. Njen „fenseraj” su nadmorska visina od 681 metar, veliki broj sunčanih dana godišnje, čist planinski vazduh, nezamenljiva lekovita voda na čijim izvorima izvire 100 litara u sekundi, udobne sobe, sauna, parno kupatilo, lekovito blato i tri rečice koje kroz nju protiču.

Bogatstvo ovog antistresnog mesta su i njegovi vredni stanovnici, koji se trude da turisti iz Srbije, Makedonije, Bugarske i drugih zemalja svojim kućama odu zadovoljni, zdravi i puni utisaka.

Pogotovo ako uz to ponesu i poneki suvenir, u mom slučaju teglo slatkog od šumskih jagoda iz ovog kraja, koje me svakog jutra, kad uzmem po jednu kašičicu, podseti na ovu banju sa dušom.

Pogled iz moje sobe

Ako vas još nešto zanima o Lukovskoj Banji, posetite ovaj SAJT.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i slika i objavu linka ka www.pricesadusom.com u samom tekstu i na kraju teksta. Potpisati i autore fotografija. Ovaj tekst sadrži plasiranje proizvoda i usluga. Tekst nije dozvoljeno preneti u štampani medij)

Foto: Nenad Blagojević, Tamara Grujičić

Ostavite odgovor