Dobra vila iz Baćevca: Aleksandra skuplja knjige kako bi sve SEOSKE ŠKOLE dobile biblioteku

Aleksandra Bogdanović (31) kaže da je knjige zavolela dok je bila u stomaku, jer je dok je bila trudna, njena majka pročitala ceo tom Anđelike. Otac je lepo recitovao i pisao, a baka ju je uspavljivala pesmicama koje je sama pisala. Celog života čitanjem dolazi do znanja i smirenja, a, kako kaže, u momentima velikih trzavica jedino joj je to pomoglo.

Ovu energičnu devojku iz Baćevca pozvao sam da mi ispriča svoju Priču sa dušom jer je pokrenula akciju sa idejom da svaka škola, vrtić, bolnica i druge institucije van Beograda (osim bolnica koje mogu biti iz prestonice) dobiju svoje biblioteke ili da se doprinese bogaćenju postojećih biblioteka. Prema njenim rečima, podsticanjem dece na čitanje, ilustrovanjem knjiga, druženjem sa piscima dovodimo do toga da neki budući knjigoljubac postane kvalitetan i obrazovan poljoprivrednik, lekar, advokat.

Aleksandra je po profesiji ekonomista, trenutno knjižar, u duši bibliotekar. Autor je i administrator bloga Bibliotekarka

– Radimo na tome da nove generacije dobiju najbolje od nas uz mnogo iskrene ljubavi i pažnje. Verujem da će to osetiti i znati da prepoznaju, da će se kriti po ćoškovima i zaneseno čitati o Malom princu, o Alisi u zemlji čuda, Marku Kraljeviću ili Svetom Savi. Znate za onu misao „Dete koje čita postaje čovek koji misli“? S osmehom na licu zaspim kad pomislim da će neko tamo dete koje danas čita, lečiti mene kad ostarim. Skupljamo knjige i za starije i želimo da oni znaju da mislimo na njih. Jedna donacija otišla je Udruženju penzionera u Paraćinu. Oni znaju da je knjiga lek, najbolji psiholog, antistresna terapija i uteha. Ujedno, ovo je i vid reciklaže, obrta i ispunjenja misije koju knjiga sama po sebi ima, a to je da se čita – ispričala je Aleksandra na početku Priče sa dušom.

Na početku razgovora dobio sam zahvalnicu

A kako je sve počelo?

Početkom 2018. godine Aleksandru je pozvala prijateljica, pisac i prevodilac Eli Gilić sa željom da pomogne njenoj poznanici Mini Milenković, fotografu, oko njene lepe ideje. Ideja je bila da preko Aleksandrine fejsbuk stranice „Bibliotekarka“ sakupe knjige za bolnicu u kojoj se Mina porodila.

– Ideja mi se dopala, ali avaj, bila sam tada zaposlena u Muzeju knjige i nikako nisam mogla da organizujem sakupljanje onako kako bih to volela i želela. Međutim, dosetila sam se da u muzeju postoji odeljenje viškova odakle je bilo moguće izabrati i spakovati stotinu različitih knjiga. Tako i bi urađeno. Paket je predat GAK-u u Višegradskoj u junu mesecu i tom donacijom akcija započinje. Članovi moje fejsbuk stranice se uključuju i doniraju koliko i kako mogu, a stotine prikladnih knjiga odlazi u Osnovnu školu „Emilija Ostojić“ Požega, u odeljenje u selu Roge. Akcija dobija naziv „Knjiga za sve“ – seća se Aleksandra.

Do sada su donacije, pored škole u Rogama, dobile i Dečija ustanova „Dečija radost“ iz Iriga (vrtić) i pri istoj ustanovi vrtić „Vila“iz Vrdnika,  vrtić „Stonogica“ Sremska Mitrovica i Osnovna škola „Knez Sima Marković“ – Barajevo, odeljenje u selu Veliki Borak. Iz dva vrtića stigle su i zahvalnice, divni pokloni rađeni rukom dece, pa i jedna bajka koju su napisale vaspitačice zajedno sa mališanima.

Drvo prijateljstva je posađeno povodom Dana planete zemlje u Zornića kući. Učinili su to zajedno mališani iz Prihvatilišta za decu Beograda i Osnovne škole „Knez Sima Marković“ Barajevo, odeljenje Veliki Borak . Organizovano im je druženje, obilazak  i tom prilikom su im predate knjige prikupljene u akciji.  

Pošto se sve knjige beleže po nazivu, autoru i donatoru, kasnije i oznakom u kojoj su instituciji, Aleksandra zna da je za sada prikupljeno blizu 2.000 knjiga. Svaki primerak se pažljivo bira i svaka neprikladna ili oštećena knjiga se odvaja.

– Želimo da se knjige koriste dugoročno i na radost svih nas. Donatori akcije „Knjiga za sve“ su pojedinci, izdavači, članovi porodice, prijatelji, ali i jedna manifestacija „Novosadska razmena knjiga“.

Aleksandru je u akciji najviše podržala porodica: od nošenja knjiga iz kuće u stan, gde se pakuju, pa dalje otpremaju, do prevoza. Stariju sestru je, kaže, skoro zatrpala primercima, jer je ustupila deo prostora u stanu gde se popisane knjige odlažu.

– Mlađa sestra animira svoje mušterije u salonu lepote u kojem radi, a do sada je nekoliko donacija stiglo baš na to mesto. Mama se odrekla dobrog dela hodnika zbog tek pristiglih knjiga, a ona ih dočekuje kada stignu poštom, ako ja nisam tu. Muku mučimo što se tiče prevoza, jer uvek čekamo da se ukaže povoljna prilika i da bude usput nekome od dragih prijatelja. Hvala im za svaki utrošeni litar benzina, oni su važan deo u ovoj slagalici. Posebno se zahvaljujem firmi „Staklopan plus 11“, koja je obezbedila deo prostora pa svi zainteresovani mogu doneti knjige na njihovu adresu u toku trajanja radnog vremena.

Aleksandra živi u Baćevcu, u selu kraj Barajeva u kojem se nalazi njena „blogerska i bibliotekarska kancelarija“. Tamo se doselila sa 13 godina i čvrsto pustila korenje. Shvatila je da joj je dom u mestu u kojem osim zvukova prirode, može da čuje sopstvene misli. Ona voli da hoda bosa, da isprati kako nešto raste, da dočeka srnu u dvorištu i gleda mačka kako se lenjo proteže ispod jabuke. Voli  jednostavnost i to što je priroda jednostavno samo uslovljava da je voli i poštuje.

– Baćevac mi je pružio ruku, krilo i rame kada sam bila slomljeno ptiče. U najtežim životnim okolnostima u mom selu sam naučila kako da se ponovo smejem, samo još jače. Moji snažni stubovi su jabuke, kruške, šljive, leske, orasi, hrast (posađen kada sam se rodila), smokva, aronija. Kako oni rastu, cvetaju, rađaju i posle svih nepogoda, tako i ja. Moj TV program je borba fazana za hranu, bojažljivo prisustvo srne i jelena, dok piju vodu iz stare šerpe, šuškanje ježa posle kiše. Ovde sam doživela najhladnije, najbelje i ujedno najmirisnije zime. Samo ovde hleb i kiseli kupus tako mirišu. Ovde se porodica ujedinjuje i neguju skoro rodbinski komšijski odnosi – kaže Aleksandra za Priče sa dušom.

Njen ponos je biblioteka koju je lično otvorila, u svom selu, malo dalje od osnovne škole, u etno-domaćinstvu Zornića kuća.

Intervju i fotografisanje smo uradili u Zornića kući

– Prošle, 2018. godine, u ovo vreme, iz Muzeja knjiga, u kojem sam radila, na moju inicijativu, iz viškova, stigla je prva donacija kojom je započeto formiranje biblioteke otvorenog tipa. Pošto ovo mesto posećuju i stranci, mahom kamperi, moj cilj je bio da dobiju još jedan vid razonode, zbog čega aktivno skupljamo knjige na svim jezicima sveta. Za sada imamo oko stotinu knjiga, a u njima mogu da uživaju svi koji razumeju engleski, ruski, francuski, grčki, češki, nemački. Nadam se da će i turisti namerno ili nenamerno „zaboraviti“ koju knjigu i pomoći ovu našu lepu ideju.

U pauzi snimanja, isprobao sam ljuljašku

Aleksandra smatra da voleti svoju zemlju, selo ili grad znači kao da vodite računa o sopstvenom biću. Zbog toga je njena misija da pokrene što više ljudi da se vrate korenima, prirodi, čitanju, bibliotekama i poklanjanju knjiga. Mnoge je u svom okruženju navela, svojim primerom, da knjigu čitaju, da o njoj pričaju, da se smeju i plaču.

– Kroz ovu akciju, u saradnji sa dragim ljudima, želim da pokažem koliko mi je stalo do sve te dece, baka i deka, pacijenata, budućih mama i tata, ali i da pokažem turistima kako vredi doći i usporiti kod nas na selu. To je moj doprinos, ja volim konkretno, delima i primerom, a ne rečima – rekla je Aleksandra na kraju Priče sa dušom.

Ako želite da učestvujete u ovoj akciji i da poklonite knjige pišite Aleksandri na mejl bibliotekarkablog@gmail.com ili posetite njen BLOG.

Na kraju Priče sa dušom, dobio sam od Aleksandre teglu slatkog od dunja

Za čitaoce Priča sa dušom, evo detaljnijeg pojašnjenja:

– za decu uzrasta do 6 godina (vrtići): slikovnice, sveznalice, enciklopedije, bojanke, pesmice, bajke (važi i za bolnice odeljenje pedijatrije);

– za decu od 7 do 14 godina (osnovne škole) ali i njihove predavače: lektire novijeg datuma, ali i starije u dobrom stanju, takođe bajke, pesme, fantastika i romani za mlade, knjige za učenje stranih jezika, enciklopedije, atlasi, bonton…  (važi i za bolnice odeljenje pedijatrije);

– za bolnice: beletristika, poezija;

– za porodilišta i savetovališta za roditelje (trudnice): sve što ima veze sa vaspitanjem dece, porođajem, recepti za spremanje hrane za decu;

– za Zornića kuću u kojoj se formira najveća seoska biblioteka sa knjigama na stranim jezicima: sve knjige na stranim jezicima;

– za manastire, crkve i sve institucije gde se tek formiraju biblioteke: istorijske i religiozne knjige;

* Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com * Fotografije: Jovan Nedeljkov * Mesto snimanja: Zornića kuća * Napomena: Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo Aranđelovac i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora članka i slika i objavu linka ka www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Potpisati i autora fotografija. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Hvala vam što poštujete autorska prava u Srbiji.

2 komentara

Ostavite odgovor