Profesor geografije na čelu planinara: Kako se osvajaju vrhovi južne Srbije

– Ako želite da se upoznate sa jednostavnim, praktičnim i druželjubivim ljudima, da se rekreirate i na jednom mestu budete sa osobama raznih profesija, što uključuje i brojne teme o kojima možete da razgovarate – učlanite se u vama najbliže planinarsko društvo. Dovoljno je da se popnete na planinu i možete za sebe reći da ste planinar. Tako mi je ukratko Mladen Antić (33) iz Sokobanje, opisao profil ljudi koji vole prirodu i pešačenje, a kojih u Planinarskom društvu Oštra čuka, čiji je predsednik, ima pedesetak.

Planina Ruj 6704_n
Veseli ljudi na planini Ruj, na granici Srbije i Bugarske

– Planinarenje je značajno za naš kraj jer tako promovišemo Sokobanju, a i celu Srbiju. Kad smo osnovali društvo 2010. godine, pored toga što smo hteli da putujemo i vidimo što više, cilj nam je bio i da oživimo sela i uredimo staze. Za ovih pet godina doterali smo 110 km staza i napravili odličnu saradnju sa ljudima iz sela Jezero, Vrmdža, Radenkovac. Meštani su naučili da im planinarenje donosi dobit, pa nam organizuju i male vašare na kojima prodaju sir, rakiju, vunene prerađevine – priča mi Mladen.

Ostra cuka 98_n
Mladen je diplomirao na Prirodno-matematičkom fakultetu u Nišu, odsek geografija

Ovaj profesor geografije koji trenutno predaje tehničko – informatičko obrazovanje u Osnovnoj školi Mitropolit Mihailo u Sokobanji, usklađuje svoje obaveze sa planinarima, a od poslednjih aktivnosti ističe tradicionalni uspon do Rtnja u saradnji sa Organizacijom za turizam i kulturu, takozvanom lenjom stazom od šest kilometara. Tuda se, sedmog jula, na Ivanjdan, 1.000 turista svih generacija popelo na vrh od 1.565 metara.

Ostra cuka Sokobanja 3_n
Naziv Oštra čuka potiče od najzapadnijeg vrha planine Device (1.075 m). Ukoliko želite da ga osvojite dođite 20. septembra 2015. u Sokobanju, jer se tada održava uspon Jedan vrh, dve planine

– Usput se beru trave, lekovito bilje, divlje jagode. Uvek postoji neka zanimacija. Nama planinarima nije najvažnije da osvojimo vrh, već i da razgovaramo i razmotrimo šta smo sve videli. U društvu imamo ljude raznih profesija poput elektrotehničara, turizmologa, biologa, geologa, poljoprivrednika, rudara, pa dok se penju, svako radi ono što ga zanima. Biolog se interesuje za leptire, geolog za kamenje. Za naše postojanje zaslužni su Berislav Trajković, predsednik PK Železničar iz Aleksinca i Miroslav Dokman iz Niša – kaže Mladen.

Sokobanjski planinari dosta putuju po regionu, u Bugarskoj se osećaju kao kod kuće, a često su na planinama u Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori, i odnedavno u Rumuniji. Deca su im česti gosti, pa već četiri godine sa Predškolskom ustanovom Bucko iz Sokobanje penju se na brdo Popovica, na 475 metara nadmorske visine. Mališani na vrhu pojedu po jabuku, saznaju najvažnije podatke o planini Devici, Rtnju i Sokogradu, razapnu šatore i ručaju planinarski pasulj.

Mladen Antic 841253_n
Predsednik društva daje izjavu za televiziju Prva

– I ja sam zavoleo planinarenje kao dečak, jer sam često boravio kod bake i deke u planinskom selu Radenkovac. Ono se nalazi na 750 metara, i da biste otišli do njive da uberete kukuruz, vi morate da se penjete. Volim i kanjone, pećine i jame, a najatraktivnije pećine za turiste u našem kraju su Sesalačka pećina i Bogova vrata – ispričao mi je Mladen i pozvao turiste da mu se po dolasku u Sokobanju jave ukoliko žele da otkriju lepote planina ovog kraja.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com
Foto: privatni album, Nenad Blagojević www.pricesadusom.com

1 komentar

Ostavite odgovor