Saša Montiljo: Umetnik čije slike menjaju ekološku svest ljudi

Osim što je provodio vreme i radio u svom ateljeu u Zemunu, od prethodne izložbe do nove koju možete pogledati do 22. decembra 2015. u Galeriji Singidunum (Knez Mihailova 40, Beograd) Saša Montiljo (37) putovao je i izlagao u Nemačkoj (Neudrossenfeld i Kulmbach), a ta izložba je kasnije postavljena u gradskom muzeju u Đenovi. Slikar koji je veoma mlad ušao u krug uglednih umetnika priča mi da se njegovo slikarstvo nije bitno menjalo, da su motivi na slikama isti –  univerzalne teme kojima se oduvek bavi.

Sasa Montiljo 2
Umetnik ne može da ima još neki posao, jer umetnost zahteva kompletnu ličnost. Za njega se umetnik mora izboriti i po cenu neuspeha i biti spreman na rizike, kaže Saša

Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim okolnostima i trudi se da što više vremena provodi u prirodi, i prepoznavajući je u sebi, dođe do rezultata.

– Dovoljan je zrak svetlosti da bi se stvorila želja za kreativnim ispoljavanjem, a osim toga inspiraciju nalazim i u književnosti, poeziji, muzici… Za svakog stvaraoca najlepše je kada pronađe istomišljenike bez obzira na to koji medij koriste.

Tamne svetlosti

Kao nekome ko živi u Zemunu, Dunav mu, kako kaže, pruža parče prirode koje ga podseća da je njen deo. Svestan je da je to blagodet koju samo nekolicina svakodnevno koristi.

– Moj poziv mi omogućava slobodu i vreme da tu blagodet koristim. Nije neophodno putovati na drugi kraj sveta da bi se pronašla egzotičnost. Ona je u nama i mi je možemo pronaći u tim parčićima prirode koji su još uvek tu, nadohvat ruke.

Istinozborac, 90 x 70 cm, ulje na platnu, 2015.

Šuma i motivi vezani za nju skoro uvek se prožimaju kroz njegov rad, pa sam ga pitao zbog čega ga taj svet posebno inspiriše.
– To je svet u kome nije sve izloženo na videlo i zbog toga mi je zanimljiv. Postoje mnogi skriveni elementi koje tretiram na nivou simbola i pokušavam da njima izrazim paletu ljudskih osećanja. Zbog toga moja nova izložba nosi naziv Naše sopstvene šume – priča mi.

Prema rečima istoričarke umetnosti i književnice Tamare Ognjević posebno atraktivan deo Sašine kolekcije predstavljaju oslikane sova-cepanice. Osećajući mudrost iskonskog u srcu šume, Montiljo, kao neki drevni, slovenski prvosveštenik, žrec prirode, bojom očitava poruke i zavete kompleksne kosmogonije skrivene u samoj duši stabla. Ljupke sove refleks su mnogo složenijeg značenja, a drevno verovanje o sposobnosti prirode da objavi suštinu božanskog kod Montilja dobija sasvim novu, samo njegovu dimenziju, napisala je Ognjević.

– Sve motive biram na iracionalnom nivou, a ako bih o tome razmislio, verovatno bih doneo zaključak da su one moj izbor zbog toga što u svakom bude različita osećanja. Mislim da motivi koje umetnici biraju nisu toliko važni koliko način na koji su predstavljeni. I od naizgled najmanje markantnog predmeta ili bića umetnik može da napravi nešto nesvakidašnje – objasnio je Saša.

Oaza, 45 x 65 cm, ulje na platnu, 2015.

Od najranijeg detinjstva do adolescenskog doba ovaj slikar intuitivno je izbegavao boju, isključivo se prepuštajući crtežu. Boja i forma koju slikarstvo pruža tek kasnije su počele da ga interesuju. U jednom od prethodnih intervjua izjavio je i da je kao dečak bio fasciniran filmovima i stripovima u kojima naturalno i dobro pobeđuju.

Studirao je na Višoj politehničkoj školi, a kasnije je učio u ateljeu profesora Aleksandra Lukovića Lukijana. Zbog ekološki angažovanog aspekta, njegove slike korišćene su na internacionalnoj konferenciji o klimatskim promenama, u Mejnu u Sjedinjenim Američkim Državama, što je bila konkretna potvrda da svojim slikama može da menja svet i svest ljudi.

Hodanje, 65 x 95 cm, ulje na platnu, 2008: Sašino slobodno vreme traje 24 sata dnevno jer i kad radi, to je uvek njegov izbor. Kad ne radi, opet radi nešto što je svrsishodno njegovom pozivu, kao na primer bavljenje fotografijom

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen uz navođenje izvora i veze ka www.pricesadusom.com)

Fotografije: Stevan Marković, Saša Montiljo, privatni album

1 komentar

Eh ja bih mu dala da oslika klupe po parkovima 🙂 Bilo bi to lepo videti 😀 Mada, kada razmislim i zidove nekih zgrada, da naš beli grad dobije na šarenilu 😀

Ostavite odgovor