STOMATOLOG koji piše KRIMIĆE: Pacijenti su Aleksandrovi VERNI ČITAOCI

Nije tako retka pojava da se stomatolozi, pored redovnog posla u ordinaciji, posvećuju raznim vidovima umetnosti. To je dobar način za neutralisanje nagomilanog stresa, ali i zadovoljavanje potrebe za stvaralačkim izražavanjem. Đorđe Miketić je kolega, oralni hirurg čiji je roman prvenac Paradajz postigao značajan uspeh. Takođe, Dragan Dimitrijević, ortodont, piše priče, a njegova zbirka Neka se završi u Torinu bila je hit kada je objavljena – ovako mi je Aleksandar Petrović (42) odgovorio na pitanje da li poznaje još nekog stomatologa, odnosno oralnog hirurga koji, kao i on, piše knjige.

Aleksandar Petrovic 2Aleksandrovi redovni, višegodišnji pacijenti znaju da se njihov lekar bavi pisanjem, pažljivi su čitaoci i često ga pitaju kada će da izađe nova knjiga. Priča mi da su mu njihove opaske dragocene jer ga viđaju u potpuno drugačijem okruženju, pa se često iznenade onim što pročitaju. Kada dođu u ordinaciju, pacijenti su najčešće uplašeni i nije im do čitanja, čak ni novina. Žele da što pre završe posao i da odu. Moj sagovornik kaže da ih potpuno razume, pa im ne nudi pisane, nego utešne reči kako bi što lakše prebrodili strah.

Dugo mi je trebalo da pomirim ove dve oblasti interesovanja. Često sam mislio kako bih bolje pisao da sam završio književnost ili dramaturgiju. Sigurno bih bio usmereniji na ono što me zanima, ali bih ostao uskraćen za saznanja o načinima funkcionisanja ljudskog organizma, nastanku bolesti i ostalim zanimljivim temama koje zadiru u suštinu postojanja. Razvio sam i manuelne sposobnosti za koje smatram da su neophodne kao kontrateža svakom intelektualnom i stvaralačkom radu. Tu je i finansijska sigurnost koju mi stomatologija pruža i na taj način omogućava da pišem ono što želim. Oralna hirurgija je zanimanje, a pisanje je moj poziv – kaže Aleksandar.

Beogradska knjiga mrtvihSvoju prvu knjigu Kolaž za dvoje napisao je pre pet godina, a onda je poželeo da se oproba u formi krimića, i tako je nastao roman Beogradska knjiga mrtvih.

Četiri puta sam prepravljao rukopis dok nisam bio potpuno zadovoljan napisanim. Trebalo mi je dosta vremena i da proučim materijal o beogradskoj mumiji i uronim u staroegipatski svet, običaje i obrede sahranjivanja. Ništa manje nije bilo zanimljivo ni samo njeno putešestvije od Egipta do Srbije, kao ni način na koji su se nadležni odnosili prema ovako značajnom artefaktu. Koristio sam činjenice, ali sam ih i domaštavao kada je to bilo neophodno za priču – objašnjava.

Glavni junak je samostalni policijski inspektor Nebojša Radić iz Odeljenja za potrage. Profesorka arheologije, koja se bavila proučavanjem beogradske mumije, nestala je i on preuzima slučaj. Tokom istrage saznaje za postojanje posebnog primerka Egipatske knjige mrtvih, jedinstvenog u svetu. Radnja ovog krimića odvija se u Beogradu, gde je Aleksandar i rođen.

Verujem da je mesto rođenja važna polazna tačka za svakog od nas. Ako nastavite da na jednom mestu nižete uspomene koje čine vaš život, logično je da ćete o njima i pisati. Ponekad je to očigledno, a često, tek u naznakama. U toj topografiji najugodnije se osećam. Vreme provodim s prijateljima i porodicom. Volim kafiće sa dobrom atmosferom i još boljom kafom. Bilo bi divno da su manje zagušljivi, ali zato su letnje bašte najbolja varijanta. Uvek se iznenadim šarenolikom kulturnom ponudom i pored teškog stanja koje vlada u svetu umetnosti. Taj pozitivni inat čini Beograd – ispričao mi je Aleksandar Petrović.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta i fotografija je u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: privatna arhiva Aleksandra Petrovića

Ostavite odgovor