SUVE ŠLJIVE vratile su DVA BRATA na selo: Sada iz Šatornje izvoze ZDRAVO VOĆE u Rusiju i Izrael

– Kako da ne znam gde je Šljivko. Siđite u centru varošice i nastavite dole pored groblja – ljubazno mi je objasnila gospođa u lokalnom autobusu koji je od Topole išao za Jarmenovce, a kojim sam stigao do Prokića. Na porodičnom imanju u Donjoj Šatornji poljoprivreda i proizvodnja voća oduvek su bili u vrhu prioriteta, a njihovi preci prve suve šljve sušili su još polovinom devetnaestog veka.

Od tada sve do 2011. proizvodili su ih samo za svoje potrebe. Ali, kada im biznis sa živinom nije uspeo i kada su morali ponovo da počnu od nule, braća Marko (33) i Miloš (28) Prokić sa ocem Radišom prešli su na novi posao i okušali se sa plavim lepoticama po kojima je Šumadija nadaleko poznata.

milos-prokic-i-nenad-blagojevic_
Sa Milošem u kancelariji u Donjoj Šatornji

– U to vreme brao sam aroniju i poklanjao ljudima, dok su Miloš i njegova devojka razmišljali o tome čime bismo mogli da se počnemo da se bavimo. U jednom trenutku rešio sam da popravim staru pušnicu u kojoj smo nekada sušili šljive i tako je sve krenulo – priča mi Radiša.

Paralelno sa studijama fitomedicine na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, Miloš se prijavio na konkurs agencije USAID za najbolji biznis plan i, zajedno sa bratom pobedio u konkurenciji 50 učesnika. Dobili su nagradu od 15.000 dolara, u vrednosti mašina.

sljivko-satornja_1024x759
Najvažnije im je da su im klijenti zadovoljni kvalitetom: Od velikih marketa, Šljivkove proizvode možete kupiti u Disu i Fortuni, kao i u brojnim prodavnicama zdrave hrane

– Moja ideja za sušenje šljiva i pakovanje u mala pakovanja proglašena je za najoriginalniju. Iz sadašnje perspektive, to je kap u moru, ali da nije bilo tog finansiranja, pitanje je da li bismo mogli da počnemo. Pametno smo uložili u mašine koje omogućavaju kompletan tehnološki proces za proizvodnju suvih šljiva. U početku je to bila sušara kapaciteta 80 kg dnevno, pa 2012. godine 700 kilograma, a sada smo to podigli na mnogo viši nivo i možemo da proizvedemo 7 tona za 24 sata. Između ostalog, pravimo i matične sokove (aronija, brusnica, nar, višnja, borovnica, malina) brojne čajeve i ulja – iskren je Miloš.

nenad-blagojevic-u-donjoj-satornji_576x768Tokom moje posete ovoj porodici, stariji brat Marko, koji je i direktor firme (završio je snimanje i obradu zvuka, pa je promenio profesiju), bio je na putovanju u Beogradu, gde je obilazio prodavnice zdrave hrane i druge klijente. I on i brat su sa svojim porodicama rešili da žive u Donjoj Šatornji.

– Marko je zadužen za prodaju, a ja vodim kompletnu nabavku, proizvodnju i papire na našim tehnologom Biljanom. Otac brine oko proizvodnje svežeg voća, dok, naravno, u sezoni, nema podele poslova. Moja devojka je grafička dizajnerka i ona nam je napravila logo, kao i svu pripremu za štampu. Posle osam godina života u Beogradu, preselili smo se u Donju Šatornju. Naša sestra Marina živi u Svilajncu i ima tri prodavnice zdrave hrane. Moja prva ideja bila je da budem fudbaler, pa sam se oprobao u poslu sa pilićima, i evo na kraju sam ostao veran voću – kaže Miloš, inače, dobitnik nagrade za mladog menadžera.

sljivko-radnici_1024x759Na pitanje koliko rade u toku dana, dobio sam odgovor kao i u većini privatnih firmi – 24 sata. Imaju 16 zaposlenih radnika, kao i 40 sezonaca koje angažuju kada dođe vreme za ručno izbijanje koštica iz šljiva i berbu, odnosno skupljanje.

Šljive su iz ovog kraja, imamo 13 hektara našeg voća, a među zasadima je i aronija. Uskoro krećemo i sa rakijom. Osim prodaje u Srbiji, izvozimo u Sloveniju, Grčku, Švajcarsku, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Bugarsku. Najviše suvih šljiva izvezemo u Rusiju i u Izrael, a čajeve u Australiju.  

– Jedan od zahteva pre izvoza u Švajcarsku bio je da uradimo analizu o tome kakav antioksidativni kapacitet ima aronija. S obzirom na to da nijedna akreditovana laboratorija u Srbiji to ne radi, Tehnološki fakultet nam je izašao u susret i uradio analizu. Profesor Živoslav Tešić dostavio nam je listu sa dijagramom koji pokazuje da je na prvom mestu godži bobica, na drugom aronija, a na trećem suva šljiva. To je bio frapantan i ujedno fantastičan podatak koji govori o tome koliko je suva šljiva zdrava – ubacuje se u razgovor tehnolog, gospođa Biljana Radivojević.

sljivko-na-sajmuPred polazak kod moje bake, koja živi na desetak kilometara od Šljivka, pitao sam Miloša šta je bio glavni razlog za preseljenje iz grada u varošicu poput Donje Šatornje.

– Činjenica je da će ljudima, kad budu pročitali ovu Priču sa dušom, sve ovo delovati sjajno i bajno. Ali, život van velikog grada zahteva velika odricanja i mnogo rada. Smatram da se treba vratiti na selo, jer je život mnogo kvalitetniji nego u gradu, kada je reč o zdravlju i i smirenosti života. Beograd vam, s druge strane, daje mnogo mogućnosti i one vas izazivaju da ih sebi priuštite. Priznajem da se ponekad kajem što nisam otišao u inostranstvo, ali, u globalu, zadovoljan sam našim uspehom i trenutnom proizvodnjom, uprkos sve težoj situaciji u društvu.

PREDLOG: Od Šljivka sam dobio poklon-paket u kojem je bio i mleveni lan. Jeo sam ga uz kuvane testenine Sanje Milosavljević.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Šljivko, Nenad Blagojević

3 komentara

Tek sada “naleteh” na ovu lepu pricu. Bravo Prokici! Iz Sumadije su se 80-ih izvozile suve sljive. Satornja je prelepa i moze da pruzi lep zivot, a vi ste uzor tamosnjoj omladini. Neka je sa Srecom!!!

Ostavite odgovor