Tajna VITEŠKOG SELA: Već pet godina zaredom devojke DOLAZE OVDE da nađu svog PRINCA na belom konju

Naslov ovog teksta proizašao je iz jedne zanimljive polemike koju sam čuo tokom posete festivalu viteštva Despot Stefan Lazarević – Just out, kraj manastira Manasija.

Dok sam se šetao u viteškom selu, između šatora u kojima su ta tri dana živeli ljubitelji srednjeg veka iz celog sveta, spremajući se za nastupe pred publikom i predstavljajući svoje stare zanate od Švedske, Danske i Francuske do Bugarske, Rumunije i Jermenije, jedan domaći vitez prokomentarisao je priču o vitezu na belom konju.

– Vidiš, devojke danas žele da imaju momka koji je vredan, častan i veran, koji poštuje ljude oko sebe. One maštaju o tome da on stigne na belom konju. U filmovima i serijama taj vitez predstavljen je u snežno belom odelu, sa cipelicama na nogama i doteranom frizurom. A šta je istina? Istina je da pravi vitezovi imaju dugu bradu, da nemaju kada da se okupaju, da nisu baš tako uredni kao na velikom platnu i da umesto tankih čarapica nose vunene čarape. Čak i sada u avgustu kada je 35 stepeni – mudro je objasnio svojim prijateljima i razbio iluzije dvema devojkama, nežnim dušama koje su iz Beograda došle u Despotovac da se fotografišu sa momcima u limenim odelima.

Ipak, seta za nekim pređašnjim vremenima, od pre 500 i više godina, kada se drugačije živelo, kada su druge vrednosti carovale i drugačija hrana se jela, opijala je posetioce festivala.

Bilo da su došli zbog romantike ili zbog mašte, stvorio se utisak da je većina želela da upravo na Just out festivalu pobegne iz ubrzanog vremena u kojem živimo, da se barem na kratko stopi sa prirodom i da na brdu pored zadužbine Despota Stefana Lazarevića uživa u poštovanju, istini i uvažavanju, osobinama koje su nekada davno krasile te velike ratnike.

Ne samo zbog simbolične cene od 499 dinara, već radi avanturističkog duha, mnoge porodice iz cele Srbije i okolnih zemalja došle su opremljene šatorima i podlogama za spavanje kako bi vikend pred Veliku Gospojinu kampovali na livadi pored viteškog sela. Čak i sa decom od tri godine.

Jedna grupa Slovaka došla je iz Novog Sada i ravnicu zamenila živopisnom klisurom reke Resave.

Ko je želeo mogao je da uzme luk i strelu u ruke i oproba se u streličarstvu, ili da gleda borbe tokom dana ili večeri, da jaše konja, da igra društvene igre iz srednjeg veka, da stavi nekoliko kilograma teške oklope na glavu i napravi selfi.

Zastave gostiju iz 19 zemalja vijorile su se sa vrhova šatora, a njihovi stanovnici pokazivali su svoje veštine znatiželjnim turistima.

Jedna dama je slikala ikone, druga se rado fotografisala sa radoznalim posetiocima, dok je Sara iz Slovenije predstavljala svoje kozmetičke preparate.

Kovač iz Sremske Mitrovice objašnjavao je kako se prave lukovi i strele, ali i kako je iskovao mač za predsednika Srbije, koji je otvorio festival.

Najveće interesovanje bilo je kraj šatora gde se učestvovalo u staroj igri gađanja kuvanih jaja. Iako je delovalo lako, svi bi shvatali komplikaciju kada bi uzeli kugle u ruke kojima je trebalo pogoditi jaje. Deca su čekala u redu zbog ove igre. Jedna tura koštala je 200 dinara.

Kraj Resave stajao je kanu kojim su se turisti spuštali rekom, vešto veslajući.

Odmah pored „pristaništa“ pod šatorom se isprobavalo i komentarisalo Homoljsko pivo, novi brend ovog kraja Srbije koje ima svog rođaka, Just out pivo.

Doduše, jedino hrana nije bila srednjovekovna (pljeskavice i kiseli kupus), a svetla tačka u tom pogledu bio je vo na ražnju kojeg je 400 učesnika pojelo za manje od dva sata. Kao nekada u srednjovekovnim utvrđenjima.

Koliko su viteške borbe autentične videli smo poslednje večeri kada su se pred nekoliko desetina hiljada posetilaca izvodili opasni sukobi, u kojima je bilo i povređenih. Veče pre toga koncert je izveo Slobodan Trkulja.

Oni koji su bili u prvom redu zamoljeni su da se odmaknu kako ne bi bili povređeni u viteškom zanosu snage i želje za pobedom. Srbija je izgubila od Francuske, kao i balkanski savez od evropskih zemalja.

Francuzi su tradicionalno bili najbrojniji, ove godine ih je došlo četrdesetak i to autobusom iz Pariza.

Rekli su mi da toliko vole ovaj festival i da ga ne propuštaju, još od prvog izdanja pre dve godine.

– Ekipu smo napravili od više udruženja i grupa iz Francuske. Ja sam vitez iz Bretanje i borim se za tu regiju. Putovao sam i u Barselonu, i u Dansku, a u Srbiji sam ove godine prvi put. Obožavamo što smo u divljini i što je tu ovaj velelepni manastir sa utvrđenjem iz 15. veka – rekao mi je Johnathane Shannon (26) iz Nanta.

Njegovi sugrađani su predstavili luksuzni šator, a u jednom trenutku snimio sam ih kako se rashlađuju hladnom vodom.

U suton večeri vitezovi u civilu okupljali su se oko vatre, gde su se družili i pevali pesme.

Kažu da je jedna napisana prošle godine i posvećena samom manastiru. Mada su neki prolaznici negodovali što nije bilo dodatnog osvetljenja posle 20 sati, fanovi srednjeg veka nisu se bunili.

Jer, kad padne mrak, viteško selo jedino može osvetliti mesečev sjaj, baš kao u srednjem veku, a ne svetlost mobilnih telefona.

* Tekst i fotografije: NenadBlagojević www.pricesadusom.com * Napomena: Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo Aranđelovac i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora članka i slika i objavu linka ka www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Potpisati i autora fotografija. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Hvala vam što poštujete autorska prava u Srbiji.

1 komentar

Ostavite odgovor