Sa vezom se susretala u najranijem detinjstvu pa je tu oblast narodnog stvaralaštva prvo istraživala. Zatim se bavila proučavanjem narodnog tkanja, a onda je sve to spojila sa svojim talentom za dizajn i tako su nastale neobične bojanke U đul-bašti i Šare za maštanje.
Prema rečima autorke ovih izdanja, profesorke Grafike knjige na Fakultetu primenjenih umetnosti Mirjane Živković, svrha bojanki za odrasle jeste da se današnjem čoveku, čiji je svakodnevni život ispunjen stresnim situacijama, pruži vid relaksacije. To će zavisiti od svakog pojedinca, njegovog karaktera i interesovanja, ali svakako da popularnost bojanki ovog tipa u svetu govori da većina smatra bojenje ovakvih crteža načinom opuštanja.

– Ideja o bojankama inspirisanim narodnim vezom i tkanjem potekla je od Kreativnog centra. One su rezultat dugogodišnje saradnje u grafičkom oblikovanju i ilustrovanju knjiga vezanih za narodno stvaralaštvo. Kreativni centar oduvek prati najnovija dešavanja u svetu izdavaštva, pa je tako uočio i popularnost bojanki za odrasle. Ipak, za razliku od drugih domaćih izdavača koji su objavili strane autore, izabrali su mene, na moje veliko zadovoljstvo, kao domaćeg autora.
Mirjana mi priča da su bojanke namenjene svima onima koji žele da se zabave i opuste na kreativan način. Ne postoji starosna granica – bitna je samo volja. Ono što izdvaja njene bojanke od drugih jeste mogućnost da se svaki crtež urami nakon što se oboji. Neki crteži sadrže srpske narodne poslovice i blagoslove, a kod nekih postoji prazan prostor u koji se može upisati poruka, misao ili reč, zalepiti porodična fotografija, pa se njima može ulepšati životni prostor.
– Meni je rad na ovim bojankama – sam proces istraživanja narodnog stvaralaštva i smišljanja crteža – pružio veliko zadovoljstvo i uživanje. Kada su bojanke izašle iz štampe, spontano i neplanirano uvele su u moj život nov ritual. Počelo je tako što sam mami pokazivala na koji se način pravilno koriste drvene bojice, pa od tada svaki put kada odem kod nje, uveče, uz razgovor, bojimo…
Najviše skica nastalo je na trpezarijskom stolu Mirjanine mame, uz njene priče o tome kako se nekada vezlo i kako su se motivi prenosili na platno trukovanjem. Prisećale su se tada i baka i njihovih ručnih radova.
– Moja mama i danas čuva deo devojačke spreme mojih baka, koju čine peškiri, stolnjaci, jastučnice i prekrivači za krevete, a oni i danas ukrašavaju naš prostor. Dok sam izučavala tkanje, opčinio me je magični svet pirotskih šara, kao i veština i maštovitost žena koje su tkale ćilime. Proučavajući literaturu, u jednom katalogu sam pronašla podatak da su se žene koje su smišljale šare za ćilime nazivale mustratorke. U tom trenutku shvatila sam da nisam samo ilustratorka već i mustratorka… Ono što me raduje kod ovih bojanki jeste to što sam na jedan moderniji ali i mnogo jednostavniji način nastavila tradiciju svojih baka, prabaka i svih žena koje su, i pored teškog svakodnevnog života, pronalazile vreme za izradu vezenih i tkanih predmeta, kojima su ulepšavale životni prostor svojih ukućana – objašnjava.

Osim ilustrovanjem, profesorka Živković bavi se i dizajnom knjige. Autorka je serije udžbenika za predmet Likovna kultura za osnovnu školu, kao i za predškolce. Njen udžbenik Likovno za predškolce dobio je nagradu Najbolji evropski udžbenik, koja se svake godine dodeljuje na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Pitam je koliko je knjiga do sada ilustrovala i dizajnirala.
– U nekom trenutku prestanete da brojite šta ste i koliko uradili jer ono što je važnije od toga jeste radost koju osećate dok stvarate i radite ono što volite. Ujedno se i nadate da će vaš rad doneti radost, uživanje, zabavu i nova saznanja onima koji čitaju ili uče iz knjige koju ste ilustrovali, grafički oblikovali ili napisali – rekla mi je Mirjana Živković.
Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)
Fotografije: privatni album, Kreativni centar
1 komentar
SJAJNA IDEJA. GDE MOGU DA SE KUPE TE KNJIGE. RADO BIH KUPILA ZA SEBE I ZA UNUKE.