U prizemlju jedne zgrade na Voždovcu DRAGANA i njene ĆERKE stvaraju NAJLEPŠU BAJKU

Da mi kažu u pola dana ili u pola noći da treba da šijem, ja bih odmah prihvatila“. Ovom rečenicom u svom, do tančina uređenom ateljeu na beogradskom Voždovcu, ugostila nas je Dragana Jovanović (48) u svetu kreativnog šivenja poznatija kao Gaga, dok smo pogledima pokušavali da u što kraćem vremenu uhvatimo svaki detalj.  

Na ulazu nas je „dočekala“ seoska, kantri patka, pored nje korpica sa uskršnjim jajima, sa plafona su visila srca i pečurke, a nešto dalje „posmatrala“ nas je i lutkica-visilica u obliku devojčice. Sve ručno sašiveno!

Meda, par zaljubljenih zečeva, fenjer uređen kao mala soba, lampa sa mašnom i povrh svega nasmejana Dragana sa ogrlicom u obliku patke na ljuljašci, bili su dovoljna inspiracija za veseo početak još jedne kreativne Priče sa dušom.

Većina mušterija kažu da su se po ulasku u ovaj kutak osećali kao da su zakoračili u najmaštovitiju bajku. To nam i kroz razgovor potvrđuje Dragana, koja je u ovaj posao, proistekao iz hobija, ušla uz podršku majke i dveju ćerki.

– Slobodno mogu da kažem da sam rođena za šivenje. Majka je od malih nogu sestri i meni šila haljinice, a sebi garderobu za odrasle. U našu kuću je svakog meseca obavezno stizao najnoviji broj Burde. Učile smo i gledale kako mama to radi, kako se vadi kroj, kako se kroji, koje su tajne šivenja… I sve to u rodnom Pirotu. Mama je danas u Beogradu i velika je podrška ćerkama i meni – priča Dragana za Priče sa dušom

Kao i nekada u domu na jugu Srbije, tako i danas u prestonici, šivaća mašina (nekada bagat) zauzima centralno mesto u Draganinoj radionici.

– Ovde rade tri generacije. Mama uči mlađe tehnikama šivenja i krojenja, a ćerke pomažu. Starija Iva (23) je vičnija u dizajniranju, kreiranju, odabiru boja, a mlađa Anja (19) pošto još uvek studira, okrenuta je papirologiji i vođenju profila na instagramu. Zajedno smo putovale dosta, donosile časopise i knjige iz Italije i Francuske i tako se snadbevale novim idejama – seća se Dragana. 

Njen glavni proizvod od kojeg nastaje šivena čarolija je uvozno pačvork platno.

– Ako ste gledali u američkim filmovima, od tog materijala su napravljeni oni čuveni prekrivači. Reč je o vrsti kreativnog šivenja, odnosno o tehnici u kojoj spajate razne geometrijske oblike (trouglove, kvadrate, pravougaonike) pa kombinujete te oblike i boje i pravite jednu celinu. Dok sam čitala Burdu, na poslednjim stranicama bili su predlozi za dekorativne stvari, za nadstolnjake, jastučnice, lutkice, korpice, za prazničnu dekoraciju. Tu sam pronalazila i uputstva o tome kako napraviti novčanik ili neseser, a jedino što u to vreme nismo imali bio je taj materijal. Zbog toga mi ga je uvek neko donosio iz inostranstva. Danas uvozim pačvork platno, do krojeva i dalje dolazim preko časopisa i knjiga, ali većim delom preko interneta. Baviti se pačvorkom, to je vrsta umetnosti – objasnila nam je.

Od dekorativnih lutkica koje smo videli u Gaginom kutku, najviše je pataka i zečeva. Dragana ih kompletno šije, od samog tela lutkice do garderobe i detalja na njoj. Neretko joj za jednu patku treba po nekoliko dana rada od ujutru do uveče. Tu su i zečevi, koji su neizostavna dekoracija pred Uskrs. 

– Spolja je pamučno platno, a unutra su punjene koflinom. Svakoj šijem odelo, haljinice, kape, mašne… Kroj po kojem radim posle prenosim na platno i šijem. U ovom poslu ima dosta ručnog rada, a oni koji se u njega razumeju, to odmah i vide.

Pitali smo Draganu koji deo posla najviše voli, odnosno u kojem najviše uživa.

– To ne mogu rečima da opišem. Ni sama ne znam koji deo izrade najviše volim. Obožavam ovaj posao i uvek želim da prenesem tu svoju ljubav na dekorativne predmete. Najveće zadovoljstvo pričinjavaju mi klijenti kad mi jave da su zadovoljni, kada naglase moju pedantnost, i kad kažu da nisu videli nijedan končić koji viri. Mogu da šijem bilo gde i bilo kada, najčešće sam u radionici, a neretko mi šivaća mašina nedostaje kući, pa je prenesem tamo i nastavim da stvaram – iskrena je Dragana.

Danas u Srbiji ručni rad se ne ceni dovoljno, jer se trud utkan u proizvod ne vidi odmah. Zbog toga se Dragana trudi da upozna ljude sa načinom rada i da tokom specijalizovanih radionica nauči one koji žele da šiju.

„Da li je teško biti preduzetnica u ovako kreativnom poslu?“ – pitali smo sagovornicu rubrike Korak napred.

– Danas nije lako biti preduzetnica, ja sve ovo radim iz duše, za sada se uopšte ne isplati, a da li će jednog dana, to ne mogu sada da znam. Borim se i kroz ovu prodavnicu ostvarila sam sebe i svoj san. I dalje živim svoj san, jer moj cilj nije samo da šijem ovu dekoraciju, ja znam mnogo više od toga. Želela bih da svoj rad nastavim u pravcu izrade pačvork prekrivača – sigurna je Dragana.

U početku nije želela da pokazuje ljudima šta radi. Tek je poneku lutkicu poklanjala. Od mame, dece i prijatelja dobijala je pohvale, svi su joj govorili: „Dragana, treba da radiš, treba da otvoriš radnju, ljudi treba da vide tvoj talenat“.

Anja, Iva i Dragana sa urednikom sajta Priče sa dušom, Nenadom Blagojevićem

– U jednom trenutku sam prelomila, kad smo ćerke i ja dobile nagradu za najlepše okićenu jelku, koja je bila u ovom stilu kao i naša radnja, i to mi je dalo samopouzdanje, odnosno korak napred, svojevrsnu satisfakciju  i snagu – ispričala je Dragana na kraju njene bajkovite Priče sa dušom.

Ova Priča sa dušom nastala je uz podršku Generali osiguranja, kompanije koja podržava priče ljudi koji su učinili #koraknapred. Ostale tekstove iz ove rubrike pronađite OVDE.

Gagin kutak je OVDE.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora teksta i slika i objavu linka ka www.pricesadusom.com u samom tekstu i na kraju teksta. Potpisati i autora fotografija. Tekst nije dozvoljeno preneti u štampani medij)

Fotografije: Tijana Janković – Jevrić za Priče sa dušom

Ostavite odgovor