Valjevski KUVAR na egzotičnom ostrvu: Kako sam dobio posao na SEJŠELIMA

Tri dana posle Svetog Jovana, kada je napunio 28 godina i „proslavio“ rođendan radeći u kuhinji restorana u luksuznom hotelu Four seasons resort na Sejšelskim ostrvima, Jovan Pavić i ja utanačili smo naš dugo dogovarani susret preko skajpa. Šest popodne u Srbiji, tri sata više na Sejšelima.

U mom stanu radilo je grejanje, kod njega klima uređaj. U Beogradu je bilo nula stepeni, a na ostrvu Mahe, gde on živi, živa u termometru stigla je do tridesetog podeoka. U prestonici slavlje povodom zlatne medalje vaterpolista, na Sejšelima mirno veče, uz vlažnost vazduha oko 80 odsto.

– Danas sam počeo u 9.30 i završio u 21 sat. Poslednjih dana u gostima su nam šeici iz Abu Dabija, pa imamo dosta posla. Ceo hotel su rezervisali i svi smo usredsređeni ka njima – priča mi ovaj mladi kuvar.

Jovan Pavic Sejselska ostrva 2
„Ljudi misle da mi, dok radim, ruka sa stola stalno ide ka ustima, a ja ustvari nemam volju bilo šta da pojedem“

Na Sejšelska ostrva došao je aprila 2015. godine, a prethodno je takođe radio kao kuvar u Kraljevini Bahrein. U međuvremenu je otišao na sedam meseci kući u Valjevo da se odmori, a onda odabrao ova afrička ostrva za nove poslovne izazove. U Bahreinu je bio na trećoj lestvici po hijerarhiji poslova u kuhinji restorana, dok je na Sejšelima na četvrtoj, ali mu je plata bolja.

Jovan sa koleginicom
Azijatska, italijanska, japanska, lokalna kreolska i američka kuhinja deo su ponude restorana sa fuzionim menijem: Jovan sa koleginicom

Iako živi na jednom od najpoznatijih arhipelaga na svetu, priznaje da je tamošnji život miran, da nema mnogo prilika za večernje izlaske i šoping, kao u prethodnoj državi. Zbog toga kaže da će po dolasku u rodno Valjevo prvo otići u kupovinu garderobe.

– Na južnom delu ostrva, gde ja živim, nalaze se samo plaže, plaže i plaže. Da ovako tirkizno – plavo more ne postoji u regionu potvrdile su mi i kolege sa Maldiva i Mauricijusa. Ovo je pravi raj na zemlji, a svaka plaža je unikat. Kad imam vremena, ujutru pre posla odem da se okupam u okeanu, a kad imam slobodan dan, sve vreme provedem tamo. Jedini problem je što uvek idem sam, jer je veoma teško naći kolege koje su slobodne istog dana.

Mada su mu zaposleni u hotelu jedino društvo, Jovan mi je ispričao da se nedavno, dok se šetao tokom pauze, sreo sa jednim parom iz Beograda. Prepoznao ih je po jeziku.

– Mnogo mi je bilo drago. Rekli su mi da su vlasnici restorana na Novom Beogradu i da su ovde na odmoru. Inače, Bugarin koji drži bar blizu glavnog puta kazao mi je da smo nas dvojica jedini Balkanci u ovom delu ostrva, dok sam ja sigurno jedini u hotelu. Nedavno sam se upoznao i sa Ocem Sergiosom, pravoslavnim sveštenikom, pa sam sa ostalim vernicima prisustvovao božićnoj liturgiji – nastavlja Jovan Priču sa dušom.

Jovan Pavic Sejseli_800x600
U Srbiju će doći uskoro na jednomesečni odmor, a kompanija u kojoj radi platiće mu povratnu avionsku kartu od Viktorije do Beograda

Iz Srbije mu jedino nedostaju roditelji, nekoliko prijatelja i zima. Osim prakse u Beogradu i u hotelima u Crnoj Gori, u svojoj zemlji nije se bavio profesijom za koju se školovao, iako je završio kuvarski smer u valjevskoj Srednjoj ekonomskoj školi i diplomirao na gastronomiji na Visokoj hotelijerskoj školi u Košutnjaku.

– Nisam ni tražio posao u Srbiji. Četiri godine studiranja došle su mi glave, nikako nisam mogao da smislim podstanarstvo, putovanje gradskim autobusom i gužvu. Posao u Bahreinu dobio sam tako što sam se prijavio na oglas preko sajta kompanije i posle je sve išlo svojim tokom. Planovi su mi da još neko vreme ostanem na Sejšelima, pa da tražim premeštaj na Maldive ili u Tanzaniju – kaže.

Jovan Pavicu u kuhinji restorana
U podeli rada Jovan je zadužen za glavna jela i to najčešće za ručak

Jovan dodaje da ga poznanici iz Srbije veoma često pitaju kako da i oni dođu da rade na egzotičnim ostrvima.

– Ako imate iskustvo i govorite dva jezika, u svetu nije teško naći posao u hotelijerstvu. Mada, pre nego što sam počeo da radim na ovom radnom mestu, prošao sam čak četiri razgovora: sa izvršnim šefom, sa direktorom sektora, odgovornima u kadrovskoj službi a onda, kada sam primljen, i sa menadžerkom restorana. Iskustvo i preporuke iz Bahreina dosta su mi pomogli, kao i to što je, pre toga, osim kvaliteta koji nudimo, kolegu iz Šapca i mene šef primio, jer smo prvi srpski kuvari sa kojima se upoznao – objašnjava.

Ima i prijatelja koji bi došli kod njega samo zbog tropske klime, plaža sa belim peskom i jarko plave boje mora.

– Mnogi bi proveli ovde odmor, ali je dosta skupo. Ja radim po ceo dan i nemam mnogo vremena kao što to ljudima izgleda. Žao mi je što moji prijatelji koji su završili dobre fakultete ne mogu da nađu posao u Srbiji. Moj najbolji drug ima diplomu Fakulteta bezbednosti i odlične ocene u indeksu, ali džaba mu to kad nema vezu. A i ako nađe neki posao, sve to bude „ispod tezge“ – iskren je.

Jovan Pavic Valjevo
Sa kolegom pred pauzu

I majka i otac pitali su ga zbog čega je otišao tako daleko, da radi tamo gde mu niko neće „uplaćivati staž“.

– Kaže mi majka „Lepo je tu, ali nećeš dobiti penziju“ (smeh). Iako ja sebi plaćam privatno osiguranje, kako roditeljima to dokazati i objasniti. Ovde se mnogo radi, ali je „kompenzacija“ u vidu plaža i prirode odlična. Dvanaestočasovno radno vreme je s jedne strane ponekad pakao, a egzotika, sa druge strane raj. Tako je to valjda uvek u životu – ispričao mi je Jovan na kraju našeg onlajn intervjua.

Putopis sa Sejšela pročitajte ovde.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: privatni album

Ostavite odgovor