Zanat od kojeg ŽIVI CELO SELO: Grnčarka Dana i njene ĐUVEČARE

Dok mnoge žene iz Zlakuse pomažu svojim muževima i rođacima, Danica Šunjevarić (40) jedna je od malobrojnih koja poznaje kompletan proces nastanka grnčarskog proizvoda. U svojoj radionici u ovom nadaleko poznatom grnčarskom selu kraj Požege svakog dana, kako kaže, od jutra do mraka, rukama stvara lonce, ukrasne ćupove, amfore, saksije i druge posude, koje nakon prirodnog sušenja peče po 12 sati u peći na 800 stepeni.

Da bi se ovaj zanat naučio osim snage potrebni su jaka volja i upornost

Ova vredna žena priča mi da nije imala dodira sa glinom dok se pre dvadesetak godina nije udala i počela da uči zanat od supruga Vasa i svekra Slavoljuba. Sada im i sin Saša u pauzi od spremanja ispita i učenja pripomogne i tako zaradi za džeparac, dok se ćerka Sanja češće nađe u radionici kad treba da naloži peć ili da prenese posude do sušare.

– Najviše se traže lonci, sačevi, đuvečare, kotlići i „tanjirače“ za roštilj. Uglavnom su to proizvodi za kućnu upotrebu. Svaka posuda koja je nastala u našem selu ima ćiriličnu oznaku slova Z, a pored su inicijali proizvođača, u našem slučaju V i D, kao Vaso i Dana. Mada u poslednje vreme ima kopija jer ljudi pozovu majstore iz Pirota da rade za njih, ipak se vidi razlika jer mi zlakuški grnčari imamo svoj specijalan način rada. Dok mi ručno „zidamo“ glinu, pirotska tehnika je zasnovana na izvlačenju gline na električnom točku – objašnjava Danica za Priče sa dušom.

Svaka posuda ima žig u obliku slova Z što dokazuje da je reč o originalu iz Zlakuse

Glina stiže iz sela Vranjani, a kamen iz sela Roge. Smesa nastaje kada pomešaju ta dva sastojka i onda prelaze na ručni rad. Kada naprave oblike prvo ide sušenje u radionici, a onda u sušari. Nakon toga sledi pečenje.

– Mnogi ljudi misle da kad naruče proizvod, mogu da ga dobiju za dan-dva, ali ovo je proces koji leti traje petnaestak, a zimi i do 20 dana za svaki lonac, činiju, ćup.

Kao mala bila je talentovana za crtanje, ali nije pomislila da će se baviti grnčarijom

Danica se priseća kako je ušla u svet grnčarstva.

– Kada smo se venčali suprug i ja nismo nigde radili, a morali smo od nečega da živimo. Tako smo krenuli sa izradom posuda od gline, zajedno sa svekrom koji je zanat naučio od svoje majke, pa preneo na nas.

Ako vam treba sač ili neka druga posuda od gline, dođite u Zlakusu, selo na putu između Požege i Užica, pitajte gde živi porodica Šunjevarić i kupite sve šta vam treba. Tako sam ih i ja našao.

Pitam je da li je jedina žena u Zlakusi koja se bavi ovim zanatom.

– Ima nas nekoliko, ali slobodno mogu da kažem da sam jedina koja poznaje ceo proces stvaranja. Moje koleginice umeju da naprave posudu, ali ne uvek i poklopac, ili ceo sač. U ovoj radionici sam svakog dana od jutra do mraka, ujutru spremim doručak, pa dođem ovde, onda zakuvam ručak, pa opet. Sve radim u mimogredu – pohvalila mi se Danica.

Na pitanje da li mora da vežba zbog celodnevnog sedenja, odgovara da nema potrebu za tim, kao i da je ruke najviše bole kada ode na odmor na more. Sve dok radi, veli, nema nikakvih znakova umora. Navikla je da stvara, a oblikovanje gline, kako kaže, odmara joj mozak.

Tekst i fotografije: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

6 komentara

Divno, to je ono sto sam uvek zelela ali nisam imala prilike da nauci, ali zato koristim Vas zemljani lonac kuvanje, extra!!!!!!!!!!!

Interesuje me cena sača za 10 osoba i šta ide uz njega(da li se dobija postolje) i cena sača za pečenje pita i hleba.hvala

Ostavite odgovor