Ana vodi turiste kroz planinu na mesta gde se održala Cerska bitka, a sve se dešava na putevima srpske vojske iz 1914. godine

Tokom četiri sata šetnje Ana Pavlović iz Šapca sa gostima iz Srbije i sveta ide putevima srpske vojske, priča emotivne priče i pokazuje gde su se održale završne borbe i pobeda nad austrougarskom armijom 19. avgusta 1914. godine.  

Dok na Ceru priča o našim legendarnim vojskovođama, Ana oseća ogroman ponos, jer, kako kaže, pripada narodu koji je izrodio takve junake.

Ona je već 14 godina jedinstveni turistički vodič na krovu Zapadne kapije Srbije.

Od porodica sa decom do ljubitelja istorije, zaposlenih i studenata Ana je do sada ugostila na hiljade turista.

Od Beograda do Cera mi je trebalo skoro dva sata vožnje, a od Šapca nekih pola sata. Pratite mape i idite samo asfaltiranim putem do Planinarskog doma, odakle počinje tura. Obezbeđen je parking.  

Anina glavna tura traje 4 sata i prelazi se 8 km. Neke ture su duge 15 km (8 sati), a ima i onih od 20 km i 25 km. Najvažnije je da za svakog postoji program, bez obzira na fizičku kondiciju.

Obilaze se arheološki lokaliteti vezani za period praistorije na području Cera, ostaci rimskog utvrđenja Trojanov grad iz trećeg veka, kao i lokaliteti na kojima se mogu videti orlovi mišari – gospodari nebeskih visina, šumska šljuka, pliska i seoski detlić. Tokom šetnje, turisti mogu da probaju divlje kupine.  

Tu su i mesta sa retkim biljnim vrstama i očuvanim šumama kao i topografske tačke na kojima su se vodile najveće i najznačajnije borbe u toku slavne Cerske bitke.

Pored Lipovih voda i prelepih vidikovaca kao što je Dejanovac, Ana gostima pokazuje i panoramski pogled na Jadar, koji će nestati ako dođe do otvaranja rudnika litijuma.

„Od prve ture koju sam vodila, pa do danas, najteži i najemotivniji momenat je kad pričam o Cerskoj bici, odnosno o završnoj borbi na Šančinama. U tu poslednju borbu utkana su najuzvišenija osećanja srpskih vojnika prema Otadžbini, porodici, moralu, hrabrosti, junaštvu.“

„Oni su slabu opremljenost u naoružanju kompenzovali osećanjima i vrednostima koji su od njih stvorili epske ratnike.“

Oni su bili ratnici koji sebi nisu dozvolili poraz, jer su znali da će, ukoliko oni pokleknu, neprijatelj pregaziti Srbiju svojom ‘čeličnom čizmom’, priča Ana za Priče sa dušom i dodaje da, kad o legendarnim cerskim junacima i njihovom komandantu vojvodi Stepi Stepanoviću govori na mestu na kojem su ispisali najslavnije stranice srpske istorije.

Cerska bitka se vodila na širokom prostoru planine Cer. Ipak, postoje dva mesta koja Ana posebno naglašava: područje od Konjuše do Skakala, na kojem je počela Cerska bitka i čiji je jedan deo najpregledniji sa vidikovca Dejanovac i drugo mesto, Šančine i Kosanin grad (687 m), najviši vrh Cera, na kojem je srpska vojska izvojevala odlučujuću pobedu nad austrougarskom armijom 19. avgusta 1914. godine.

„Pošto na Ceru nemamo materijalne ostatke iz Cerske bitke, trudim se da na što verniji način opišem borbe, opisujući vrstu naoružanja srpske i austrougarske armije, uniforme, broj vojnika s jedne i druge strane, posećujući topografski bitne tačke za samu bitku.“

„Oživljavam ih najviše kroz emociju srpskog vojnika koju je on imao u toku same bitke“ (ANA)

„To je jedan kompleksan način objašnjavanja, koji je od mene zahtevao da se upoznam sa vojnom taktikom, strategijom i terminologijom. A s druge strane, da priča ne bi bila kao čas u školi ili dosadno predavanje, prožeta je ličnim sudbinama vojnika u toku same bitke, pričama o vojvodi Stepi Stepanoviću i komandantima srpske vojske”, otkriva.

Vraćamo se pešice do crkve Svetog Jovana Šangajskog, spomen-crkve cerskim junacima.

Radovi su završeni 17.8.2014, na stogodišnjicu Cerske bitke, a unutra, na freskama, između ostalih, nalaze se Hristovi ratnici: Sveti Dimitrije i Sveti Đorđe, Miloš Obilić i Sveti Car Lazar sa podignutim mačem.

Ovo je, posle Hilandara, drugi put da je u jednoj srpskoj pravoslavnoj crkvi predstavljen Miloš Obilić.

Crkvu je sa porodicom i prijateljima sagradio sveštenik Vojislav Petrović iz Šapca, crkvena slava se obeležava drugog jula, na praznik Svetog Jovana Šangajskog, a posebna služba za pomen cerskim junacima održava se svake godine na Preobraženje Gospodnje.     

Pred polazak za Beograd, pitam Anu zbog čega voli Cer?

„Cer je moj dom. Mi imamo poseban odnos. Volim tu njegovu prirodu, koja postaje vrlo ranjiva zbog negativnog uticaja čoveka i njegovu snagu kojom zrači u toj ranjivosti. Snagu koju i vama prenosi, snagu prirode koju je milionima godina stvarala sama priroda.“

„Ponosna sam jer imam tu privilegiju, čast i zadovoljstvo da radim na planini koja jedina u svetu ima svoju himnu, „Marš na Drinu“.

„To je kompozicija u kojoj je Binički, pored hrabrosti legendarnog komandanta Gvozdenog puka Milivoja Stojanovića, opisao i preneo tu snagu Cera koju su osetili i srpski vojnici. Cerska jutra uz prvu jutarnju kafu su spektakularna i božanstvena, kada gledate kako se rađa sunce i vidite orla koji pravi svoje kružne letove visoko na nebu… Cerske noći tokom kojih vam se čini da možete dotaći zvezde, jer su one najlepše i najvidljivije iznad Cera, teraju vas da mu se uvek vraćate jer ne možete bez te lepote i bez tog mira. Zbog volim Cer i njegovu priču sa dušom”, rekla mi je Ana Pavlović.

Za Anine ture obucite se udobno, komforno, toplo i slojevito.

Neophodne su dugačke sportske pantalone ili trenerka, majica kratkih rukava, dukserica sa dugim rukavima, a zimi zimska jakna.

Obavezne su planinarske cipele ili patike sa gumenim đonom, a zimi zimske cipele sa kramponima.

Za beg iz grada i učešće u ovom neobičnom obilasku od 8 km koji traje 4 sata možete se prijaviti na Anin broj telefona 064 93 89 448, a odlazak na Cer je idealan vikendom, jer tada radi i restoran.   

Autor teksta i fotografija: Nenad Blagojević; Tekst je dozvoljeno preneti na drugi sajt jedino uz objavu izvora i linka ka sajtu pricesadusom.com i uz potpis fotografa. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije.

Objave ovakvih Priča sa dušom možete podržati OVDE.

Ostavite odgovor