Od marketinga i knjižare do POVRATKA NA SELO: Svakoj KOZI nadenuli smo ime

Dovoljno je samo da obratite pažnju kako Blaženka (41) i Goran Beronja (40), koji su se pre četiri godine iz Novog Sada preselili u Štrbac, salašarski deo Bezdana, posvećeno i radosno pričaju o svojim ljubimcima, da biste odmah shvatili koliko vole svoju seosku oazu. Njihove životinje na Nananinom salašu nazivaju životinjicama: koze su kozice, kokoške – kokice, a krava koju su na početku imali – kravica. Sve one ih hrane mlekom, sirom i jajima, a Beronje su svakoj kozi nadenuli ime.

1978794_359917270812665_1567898920_n_576x768
Kozica pozira fotografu i pozdravlja ga

– Jojo se zove tako jer je, kad je bila mala, skakutala kao jo-jo loptica. Dadanu smo krstili nadimkom moje sestre od tetke Dade, koju mnogo volim. Umesto rođendanskog poklona, obećala sam joj da ću po njoj nazvati prvu kozicu, koja se tada bude rodila. Negodovala je, ali je posle shvatila da su one ipak naše hraniteljice i da ih obožavamo. Od tada stalno pita „šta radi njeno kumče?“ – priča Blaženka sa osmehom.

10648374_450604825077242_3428487842680507645_o_1024x682

Ovim vrednim supružnicima dan počinje i završava se hranjenjem životinja. Pričaju mi da je život na selu prepun dirljivih momenata, recimo, kad jare ili tele staju na noge, i to su situacije koje ranije nisu mogli da vide u gradu.
– Jojo je bila veoma divlja kad je došla kod nas i nikad nije volela da se mazi. Međutim, kada smo, nakon što se ojarila, obrisali njeno jarence da bi ga podojila, prišla mi je i izlizala celo lice. Sva sam se naježila od sreće. Pregršt divnih trenutaka doživljavamo ovde: kad nam se ne ustaje iz kreveta jer napolju pada kiša, najveća motivacija su njihova radosna lica koja ugledamo kad uđemo u štalu. Goran čak ima jednu koku, koja mu kada ga vidi, skoči u krilo i mazi se kao kuče – govori mi Blaženka o toj neverovatnoj razmeni energije.

Ambar za popodnevnu dremku na slami

O njima su pisali brojni štampani i elektronski mediji. I novinarima i čitaocima zanimljiva je priča o povratku na selo. Pitam ih – zbog čega je danas neobično nešto što je u prošlosti bilo svakodnevica?
– Nama je neobično to što je njima neobično (smeh). Smatramo da je prirodno da ideš iz nezdravog u zdravo, a grad je nezdrava sredina. Ali, ljudima se sistemski govori: „Beži u grad, tamo te čeka sigurnost“. To je precenjen komfor – objašnjava Goran.
– Neuporedive su prednosti sela u odnosu na grad. Između ostalog, ovde imate hranu koju sami proizvedete i ne stresirate se. U gradovima ne znate ko vam je prvi komšija, jer se to stalno menja, a ovde imamo divne Bezdance, ne samo do nas, nego i u celom selu – dodaje Blaženka.

Beronjama u sezoni u posetu dolaze domaći i inostrani turisti. Pričaju mi da nakon što posete životinje, odu na livadu kraj kuće. Tu je i stogodišnji ambar u kojem mogu da prilegnu na popodnevnu dremku. Ko se razume u sireve može da proba njihove sa plemenitim plesnima, a u ponudi su muzičke i gastronomske radionice. U avgustu i septembru, u vreme parenja, u salašu se može čuti i rika jelena.
– Blaženka uči turiste kako da zamese hleb i testo, ali i da naprave zimnicu od voća i povrća. Beremo divlje i začinsko bilje, pa pravimo jela po receptima iz knjige Sunčeva trpeza. U muzičkim radionicama otkrivamo da svaki predmet može da bude instrument i da sve zavisi od njihove kreativnosti – kaže Goran.

Preseljenje iz grada u selo oboma je otvorilo nove vidike i saznanja ne samo o prirodi, životinjama i biljkama, već i o njima samima. Otkrili su svoje nove potencijale i talente za koje nisu znali da ih poseduju.
– U svakom čoveku čuči mnogo talenata i veština kojih nije svestan. U gradu ih je teško ispoljiti, jer radite jedan ili dva posla posle kojih idete kući, i tako u krug – slažu se.

374490_178352375635823_3139924_n_1024x768

Nananini salašari imaju i bio-baštu u kojoj gaje organsko povrće i voće, Blaženka je aktivna u Turističkom udruženju Vikend, gde se bavi rodnom ravnopravnošću i razvojem lokalne zajednice, u slobodno vreme ručno pravi natur-kese, a Goran nastupa sa svojim kumom Nenadom u bendu Mr Balloon (sviraju i na svom izumu „neštofonu“, koji se sastoji od više instrumenata).

– Imamo i cvetnu baštu, a semena i rasade uzimam od ljudi iz sela i od moje mame. Zanimljivo je da me ljudi često pitaju da li mi bašta stvara dodatni napor. Fizički rad svakako iscrpi čoveka, pogotovo nas koji smo pre salaša radili sedelačke poslove, ali cveće mi je, kad završim sa paradajzom, recimo, i drugim povrćem u bašti, pravi odmor – iskrena je Blaženka, diplomirana sociološkinja po profesiji, koja se pre preseljenja na selo, u gradu bavila marketingom, dok je Goran bio knjižar.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com
Foto: Milan Jovanović, Predrag Bandin, privatni album

6 komentara

Da nisam udata, ja bih isla sa tobom.Volim slase, prirodu, isto sam svetki putnik koji j umoran od svetala grada….

Ostavite odgovor