Filmska priča o Radetovom uspehu: Sa 16 je počeo sa sajtom, a sada ima firmu u Americi

Na kafi u njegovom kraju, u Žarkovu, našli smo se u 13 sati, a na satu Radeta Joksimovića (26) otkucavalo je četiri izjutra, što je bilo tačno vreme u San Francisku, gde ovaj momak ima firmu. Sjedinjene Američke Države za njega nisu ništa novo, jer je saradnike odande imao još kao tinejdžer, a Amerikancima je i prodao svoju kompaniju, kako su domaći mediji pisali, za šestocifren iznos u stranoj valuti.

Odrastao je u prosečnoj porodici sa ocem arhitektom i majkom – prevodiocem za francuski jezik, i kako kaže, nije imao previše, a ništa mu nije ni nedostajalo. Bilo mu je 16 godina kada je započeo prvi posao, kao đak Srednje grafičke škole, koji je kao većina vršnjaka dosta vremena provodio igrajući kaunter strajk.

Rade Joksimovic 15
Fotografisanje u Rimu

Kako je počela Radetova filmska priča? Jednog dana, dok su u kuću uvodili grejanje, navratio je i direktor firme za te instalacije. Roditelji su sa njim pili kafu, a Radetu je palo na pamet da proveri da li ta kompanija ima internet sajt.

– Upustio sam se u razgovor, postavio se kao stručnjak i objasnio da je budućnost u internetu. Tom gospodinu se dopala moja priča, a kada mi je rekao da mu pošaljem projektnu dokumentaciju, shvatio sam u šta sam se uvalio – priseća se Rade i kaže da je, pošto ništa o tome nije znao, istog trenutka počeo da uči kako da izradi sajt.

– Samouvereno, otišao sam na drugi sastanak i uz mnogo treme izložio svoje ideje. Direktor ih je oduševljeno prihvatio, pa čak i moju cenu od 800 evra, za koju sam bio ubeđen da će smanjiti! Sa tolikim parama vratio sam se kući u neverici, ali zadovoljan jer sam bio izuzetno plaćen za ono što sam naučio.

Rade Joksimovic 14_834x768
Na proputovanju po Egiptu posetio je i Kairo

Nastavio je da izrađuje sajtove i da širi priču o sebi kao dobrom veb-dizajneru. Uključio se i na internet forume na kojima se okupljaju profesionalci koji tragaju za rešenjem svojih poslovnih problema.

– Kad god bi neko postavio teško pitanje, danima sam „guglao“ po internetu ne bih li došao do odgovora. Zatim bih iznosio svoj predlog – osećao sam se super jer sam pomagao ljudima – priča mi.

Zbog polomljenog skočnog zgloba, nekoliko nedelja nije koristio računar. Kada je napokon otvorio sanduče, sačekala ga je motivišuća poruka: jednom od najaktivnijih članova foruma bila je potrebna pomoć, pa je pozvao Radeta da se priključi njegovoj firmi. Mladi srednjoškolac ne samo da je prihvatio posao, nego i još dva angažmana.

– Tri meseca sam od svoje kuće od 14 do 20 sati radio za tu firmu, zatim bih dva sata provodio sa svojom devojkom, a nakon toga od 22 sata do 5 ujutru radio za Kanađane, a onda od 5 do 10 za Amerikance. Spavao sam od 10 do 14 sati i posle toga sve ispočetka, puna tri meseca – priseća se.

Rade Joksimovic 12_768x768
Sa svojih 26 godina Rade je stekao desetogodišnje iskustvo i znanje u oblasti biznisa i interneta, radio sa vrhunskim profesionalcima, naučio da je rizik samo iluzija, obišao svet i shvatio da sreća nije u novcu i skupim hotelima

Jedna od te tri firme, iz Amerike, otvara predstavništvo u Beogradu i Rade sa 17 godina postaje njihov prvi zaposleni. Kako mu kreativnost nije dala mira, posle dve godine, dosetio se da bi mogao sam da napravi proizvod – dodatak za platformu za internet prodavnice na kojoj su radili. Daje otkaz i odustaje od četorostruke plate u Srbiji, a okruženje ga, umesto podrške, dočekuje sa poznatim rečenicama „Ma gde ćeš ti da uspeš sam?“, „Ko još danas rizikuje?“, „Lud si kad daješ otkaz u dobroj firmi“.

– Za mene to nije bio rizik. Ipak, strahovao sam da će, ako ne uspem, svi oni pobediti. Napravio sam proizvod, a prodaja je krenula tek posle šest meseci. Ni dan danas ne znam zbog čega je trebalo toliko vremena. Često verujem da se takve stvari dešavaju zbog karme, jer kad prvo dajete, kasnije vam se vraća.

Rade Joksimovic 1_1024x682
Rade na Zlatiboru sa svojim psom Šmekijem, japanske rase akita-inu

Za godinu i po dana Radetova firma zaposlila je 15 ljudi iz Srbije i regiona, stekla poverenje 400 biznis klijenata, uglavnom iz Amerike, gde on nije ni odlazio, jer je sve odlično funkcionisalo onlajn. Kada su se dogodile bitne promene na tržištu, rešio je da proda kompaniju i u 21. godini dobio novac o kojem su pisali srpski mediji.

Naredne dve godine putovao je svetom, boravio u luksuznim hotelima i sa tadašnjom devojkom živeo svoj san.

– Mislio sam da put oko sveta ne može da dosadi, ali meni se upravo to desilo. Po povratku, imao sam više odličnih ponuda od svetskih IT kompanija, ali to mi nije bilo zanimljivo. Posle nekoliko neuspelih projekata, sa poslovnim partnerom Bobanom i investicionim fondom iz San Franciska postao sam osnivač i generalni direktor kompanije Loyalis. Sada imamo četvoro zaposlenih u Beogradu, a sedište firme je u Americi.

Rade Joksimovic 11_768x768Pitao sam Radeta šta je još naučio o novcu i sreći.

– Prema legendi, u religiji drevnog Egipta, kad ljudi umru, odlaze kod duhovnog poglavara koji analizira njihov život i postavlja im dva pitanja od čijih odgovora zavisi da li će ići u raj ili u pakao. Prvo pitanje je „Da li je ova osoba spoznala sreću u životu?“ a drugo „Da li je učinila da osobe koje je susretala u svom životu spoznaju sreću?“. Dok sam bio mlađi smatrao sam da je novac glavni cilj poslovnog uspeha, a sada vidim da je on merilo uspešnosti kompanija, ali da je mnogo vrednije biti zadovoljan sobom, svojim postignućima i doprinosom u činjenju drugih ljudi srećnijim i motivisanijim. Upravo na luksuznim putovanjima nedostajala mi je želja da motivišem druge – kaže Rade, koji u slobodno vreme besplatno daje poslovne savete direktorima i menadžerima dvadesetak kompanija u Srbiji.

Rade Joksimovic 19
Na jednom od nedavno održanih predavanja

U Kaliforniji boravi oko pet meseci godišnje, a ostatak vremena je u Beogradu. Pomogao je roditeljima da izgrade zgradu na mestu stare kuće, gde je i njegov stan, a ima svoj auto i motor.

– Srećnim me čine vožnja motorom, koji mi je pasija, putovanja, dobar kolač, ali i kad upoznam super osobu poput vas. Oduševljavaju me interesantni ljudi koji čine pozitivne stvari za ljude sa kojima se čak nisu ni upoznali – iskren je Rade.

Rade Joksimovic 13_768x768

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (sva autorska prava zaštićena, a prenos teksta dozvoljen uz navođenje izvora i veze ka www.pricesadusom.com)

Fotografije: privatni album, Stanislav Miljanović

18 komentara

Divna prica , bas sa dusom <3 kako se samo covek razgali citajuci ovakve tekstove o uspehu mladih ljudi , koji svojim radom i dostignucem dokazuju , da ova lepa Srbija ima mnogo potencijala na svim poljima . Hvala ti Nenade sto si nas i sto te imamo , ziv i zdrav nek si svojim roditeljima i nama <3 . Samo nastavi , zivot je tek pred tobom i srecno , pozdrav iz Valjeva . p.s.Ponosna sam sto mogu da ti se divim !

Hvala vam svima na sjajnom odzivu i prelepim recima, a najvise Nenadu koji je u svom stilu, sa dusom, ispricao moju pricu. Sve najbolje vam zelim i hvala na podrsci jos jednom 🙂

Divna priča. Veoma mi se sviđa filozofija ovog mladog čoveka, i to što, baš kao i ja, veruje da je danas znanje dostupno svakome ko se potrudi da sazna. Moje je mišljenje da decu današnjice pre svega treba učiti da razmišljaju progresivno, a celu jednu generaciju, kojoj pripadamo i ja i ovaj čovek, podsetiti da je i to ne samo moguće, nego i neophodno.

Odlican primer mladog coveka koji je bez obzira na povremene probleme imao dovoljno vere u sebe i svoje mogucnosti, sto ga je i dovelo do uspeha.Primer kome bi trebalo dati veci publicitet,za razliku od mase negativnih primera koji ni krivi ni duzni dobijaju nezasluzeni znacaj.Ovaj sajt treba povezati sa zainteresovanim televizijama i sredstvima javnog informisanja jer ce tako biti dostupan sirem krugu ljudi koji ce verovatno prepoznati nesto kreativno kod sebe i krenuti ovim putem koji je jedini ispravan.Hvala na odlicnoj inicijativi i srecno u daljem radu!

Odlicna motivaciona zivotna prica. Samo, Rade, ako si sa 16god radio toliko, pa ti si samouk ?! Nisi isao u skolu ?! Nek ovo pitanje ne bide skatljivo, vec nek se ljudimz pojsni i taj aspekt.

Tekst je odlican .Dobra ideja da se isprica prica o tome da u nama samima obitava I problem I resenje , pa na Sta se ko skoncentrise .Divni , samouvereni , hrabri mladi ljudi Koji kroz sopstveno iskustvo uce da je prava zivotna ispunjenost u davanju I ljubavi .Svaka cat I piscu I njegovim junacima !

Primetila sam da pumpate malo price svima..svi su svetski poznati, preuspesni, humanisti bla bla i nikome nije bitan novac toliko, a ovamo putuju, imaju motore, skupa kola, mobilne telefone, putuju i to ne bilo kuda nego negde gde mi prosecni necemo nikad ni priustiti, kakvi licemeri.

I meni deluju pronaduvane priče. Ako je od 16 godina tako intenzivno radio, kad je išao u školu i šta je završio? Drugo, sve mu ide kao po loju i njega traže. Nekako mi bajkovito previše.

Ostavite odgovor