Zablistalo SREMAČKO SELO: Evo šta je Ljiljana uradila sa svojim Sremicama i dobila NAGRADU

U Grgurevcima nedaleko od Sremske Mitrovice pesma “Sremačko je selo malo okolo ravnica” mogla bi drugačije da se otpeva jer mu je ipak Fruška gora prva komšinica, dok je sve ostalo u skladu sa odvajkada optimističnim raspoloženjem stanovnika ovog dela Vojvodine.

Moju pažnju privukli su rad i plemenita misija jedne Sremice Ljiljane Nedeljković (51), dobitnice nagrade Virtus za filantropiju, specijalnog priznanja fondacije Trag za individualni doprinos razvoju lokalne zajednice. Ona je zajedno sa članicama Udruženja žena Višnja, čija je predsednica, organizovala niz projekata u okviru kojih su Grgurevčanke sa svojim porodicama očistile i uredile selo, sredile park, napravile više humanitarnih akcija i, kako kažu, učinile svoje živote lepšim.

– Na ovaj konkurs prijavila me je moja prijateljica iz udruženja Ljiljana Sanadrović. Ona je pesnikinja, svojevremeno smo zajedno organizovale objavu njenih knjiga i ona je ovom kandidaturom osećala potrebu da mi se na neki način zahvali. Divno se osećam i priznajem da sam očekivala da jednom dobijemo neko priznanje za toliki rad u našem selu – priča mi Ljiljana na dodeli u Beogradu.

Povodom Malog Božića organizovali su jahanje na konjima kroz selo

Grgurevci su od Sremske Mitrovice udaljeni svega 17 kilometara, a tamo živi oko 1.300 stanovnika. “Višnja” okuplja petnaest aktivnih žena koje se u udruženju druže već osam godina i koje vodi misao “da im selo bude lepo”.

– U trenutku kada je zavladalo svojevrsno mrtvilo u selu, mi smo se okupile i napravile udruženje. Sve ove godine brinemo o uređenju naše okoline i stalno nešto novo smišljamo. Naravno da ne možemo ništa bez para, a novac nam niko ne nudi na tacni, tako da stalno gledamo kako da ga obezbedimo. Ipak, na prvom mestu su naš lični rad i doprinos. Angažovali smo jednu ženu da redovno održava selo, dok smo mi udružene u većim akcijama. Održavamo park u centru sela, spomen – obeležje meštanima koji su streljani 1942. godine i stari zapušteni izvor koji sada sređujemo. Obnovu Titovog parka u kojem je bilo posađeno 88 stabala planiramo da završimo ove godine. Uradićemo mobilijar, stolove, kante za smeće i spravice za decu.

Ljiljana sa sinom, snahom i unučetom na dodeli priznanja

U ostvarivanju ideja vezanih za ulepšavanje Grgurevaca učestvuju i njihovi muževi i deca. Ljiljana otkriva da još uvek ima dosta toga da se uradi i da su one ipak u manjini u odnosu na broj stanovnika, ali dodaje da nije važan broj već energija koju ulažu u svoje zamisli.

– Naše porodice nam dosta pomažu. Evo danas su na dodelu sa mnom došli sin, snaha i unuče. Ono što mi žene ne možemo da uradimo, muška snaga potegne. Jedan naš meštanin koji radi u Švajcarskoj platio je da se postave betonske žardinjere na ulici. Zasadili smo i cveće u parku. Menjali smo i fasade i prozore. Stalno nešto radimo, za Novu godinu imali smo dodelu dečjih paketića i provozali decu u kočijama, pošto moja porodica ima konje – iskrena je.

Ljiljana je ekonomista po obrazovanju, a trenutno radi u jednoj, kako kaže, ne baš uspešnoj apoteci u Sremskoj Mitrovici. U slobodno vreme, kao i ostale članice udruženja, bavi se ručnim radom i često organizuje susrete drugarica iz drugih vojvođanskih udruženja.

– Nedavno smo obeležili desetu godinu od obnavljanja naše manifestacije Kolo Srema koja postoji od 1979. godine. Održava se drugog vikenda u junu i tada ugošćavamo brojna kulturno-umetnička društva. Zajedno sa drugim udruženjima žena i naše Višnje svojim postavkama i štandovima ulepšaju selo. Ispred Doma kulture pečemo krofne i delimo ih učesnicima. Tog dana u Grgurevcima ima više gostiju nego stanovnika. Godišnje pravimo po dve književne večeri, a na Ognjenu Mariju proslavljamo Dan udruženja. Imamo i svoju etno-sobu u kojoj čuvamo tradiciju.

Ljiljana me je pozvala da dođem u Grgurevce i uverim se u sve ovo o čemu je pričala. Kaže da je bila iskrena, a u šali dodaje da nije političar i da je sve baš tako kako mi je rekla.

– Nešto sam ostavila i za nastavak Priče sa dušom, kad dođete kod nas. Mada smo naziv Višnja izvukli na papiriću iz šešira, mi u Grgurevcima imamo drvored višanja. Planiramo da pravimo sokove i druge proizvode od višnje, ali otom-potom. Bavimo se raznim stvarima, između ostalog, posestrimile smo se sa udruženjem Desanka Maksimović iz Šašinaca – rekla je Ljiljana Nedeljković.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Nenad Blagojević, privatna arhiva, Agencija za ruralni razvoj grada Sremska Mitrovica

1 komentar

Ostavite odgovor