Kada sam ga prvi put videla bio mi je veoma simpatičan, ali moram da priznam da ga nisam doživela ozbiljno – sa osmehom mi priča Marija (32) kako joj se Gruzijac Levan Pivnevi (38) dopao jer je bio zabavan i svestran, zato što je imao hobije, a pre svega jer je bio mladić finih manira, kakvog ranije nije srela.
On je čak godinu i po dana dolazeći kao klijent u filijalu banke u Nišu, po obavljenom poslu, neformalno ćaskao sa ovom Beograđankom koja je tamo radila ne bi li je ubedio da izađu na kafu.
– Pozvao sam je telefonom na kancelarijski broj i na duhovit način zatražio joj broj mobilnog – objašnjava mi ovaj doktor hemijskih nauka u jednom kafiću na Senjaku.
Iste večeri oboje su shvatili da imaju pregršt zajedničkih interesovanja i ubrzo su počeli da se zabavljaju. A nešto kasnije, umesto odlične poslovne ponude u Švajcarskoj, Levan je odabrao drugu opciju i zbog Marije ostao da radi u Nišu.
– Marija me je osvojila, pre svega prelepim izgledom, a onda i time što je, za razliku od drugih devojaka, bila opuštena i nasmejana i što se nije folirala – priča Levan i dodaje da su se u opštini u Beogradu venčali posle dve godine zabavljanja, a nakon toga i u crkvi svete Trojice u glavnom gradu Gruzije Tbilisiju.
– Naše pravoslavno venčanje je bilo neverovatno, a ja sam po gruzijskim običajima odigrala tradicionalni ples sa suprugom, koji sam prethodno uvežbala sa kumom – iskrena je Marija.
– Mi Srbi smo ubeđeni da imamo mnogo toga zajedničkog isključivo sa Rusima, a ja sam se tokom boravka kod Levanove rodbine uverila da se još bolje slažemo sa Gruzijcima. Imamo sličan mentalitet i srdačni smo. Odlično su me prihvatili – ponosno mi kaže Marija i ističe da je duh suprugove otadžbine stalno prisutan u Beogradu, gde žive, a najviše kroz hranu bogatu začinima poput korijandera i taragona koju je uz njega zavolela.
Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com
Foto: privatni album