Majka i tri ćerke iz Aranđelovca vode našu najuspešniju firmu u oblasti žičarstva, a njihove ograde i kapije prodaju se širom Evrope

Koliko je ljubavi utkano u stvaranje i razvijanje firme koja je lider u žičarstvu na Balkanu, saznajem po dolasku u Žica promet plus od Nenada Mirkovića, šefa proizvodnje koji je ovde zaposlen punih 27 godina, tačnije od svoje 22. godine, kada je počeo da radi u proizvodnom pogonu.

On se seća kako su tri ćerke koje su danas sa majkom Verom na čelu ove uspešne kompanije iz Aranđelovca, polako ulazile u posao, jedna po jedna, kako bi nastavile putem koji je 1993. godine započeo njihov otac Miroslav, nažalost prerano preminuo 2017. godine.

Katarina, Nevena i Milena sa Nenadom Mirkovićem, šefom proizvodnje.

Da domaćinska atmosfera ovde zaista vlada vidim i po tome što je većina od oko 70 zaposlenih radi u Žica prometu plus duže od 15 godina, da se neguju porodične vrednosti, da se jednom godišnje organizuju trodnevna zajednička putovanja za radnike (poslednji put to je bio Ohrid), ali i da se u trenucima odmora jede povrće i voće koje su radnici uzgajali kod svojih kuća na selu.

Sve baš onako kao što je osnivač Miroslav Đorđević govorio – da „iza svakog uspešnog čoveka stoji zdrava i stabilna porodica“.

U toj fabrici u Vrbici, naselju u gradu pod Bukuljom, na oko 70 kilometara od Beograda dočekuju me majka i tri ćerke koje vode ovu kompaniju: Vera Đorđević, Nevena Đorđević, Katarina Ivanović i Milena Milosavljević, spremne da mi ispričaju svoju Priču sa dušom.

Najmlađa sestra Milena je vršnjakinja firme, jer se rodila tri meseca pre otvaranja Žica prometa. Nevena i ja smo imale po 10 godina, pošto smo rođene jedna na početku, a druga na kraju iste godine, i već tada smo krenule sa ocem da ulazimo polako u posao. Sudija Bogićević iz Aranđelovca i danas prepričava kako je devedesetih godina jednog vikenda došao kod nas po ogradu za svoju baštu na selu i kako smo ga nas dve uslužile profesionalno iako mama i tata nisu bili kod kuće“, seća se Katarina.

Katarina Ivanović kaže da su bazirani na veleprodaji i da imaju zaokruženu kompletnu logističku podršku: od proizvodnje do isporuke sopstvenim vozilima do kupca.

Firma je devedesetih godina nastala kao samostalna zanatska radionica u garaži porodične kuće u Aranđelovcu od 25 kvadratnih metara, gde su se odvijale i proizvodnja i prodaja, a Milena mi priča da je njihov otac prodao automobil da bi kupio prvu mašinu za pletenje žice (na slici ispod).

„Taj automobil je u stvari bio naš početni kapital. Tata je godinama radio u hotelima u Aranđelovcu kao ugostitelj, odnosno turistički radnik, a onda je shvatio da ipak mora da se radi nešto drugo.“

„U tim teškim vremenima video je priliku da počne da proizvodi proizvode od žice, jer je smatrao da će nam to u porodici biti siguran izvor prihoda, odnosno da će svakom domaćinu i firmama, bez obzira na krizu, uvek biti važno da im dvorište bude ograđeno. Punih 20 godina smo klijente dobijali preko Halo oglasa u kojima smo plaćali oglas za naša univerzal pletiva“, seća se Milena.  

Tu prvu poluautomatsku mašinu čuvaju kao suvenir, odnosno uspomenu na početke razvoja, dok danas u proizvodnji, i pored 70 zaposlenih, imaju više automatizacije nego nekada, čak i robotske mašine.   

Nevena Đorđević

„Veliki broj radnika je sa nama od početka, imali smo već jednog penzionera, a uskoro ispraćamo i drugog, našu dragu Svetlanu“ (NEVENA)

„Dok u proizvodnji rade muškarci jer je naša oblast „crna metalurgija“ u okviru koje je neophodan fizički rad, komercijala, finansije, računovodstvo i uprava su rezervisane za žene“, objašnjava Nevena za Priče sa dušom.

Saznajem i da je pre 10 godina Žica promet plus dobila C znak, sertifikat koji je usaglašen sa svim standardima Evropske Unije, pa se njihovi proizvodi, najviše 3D i 2D panelne ograde od tada izvoze u zemlje članice.

Danas iz ovog pogona godišnje izađe, odnosno proizvede se oko 4 miliona jedinica gotovog proizvoda. 

Pored toga, rade i sa fizičkim licima, pa kod njih svako može da naruči ogradu za svoje dvorište, ogradu za voćnjake ili njive (farmer pletivom), teniske terene, sa kompletnom uslugom po sistemu „ključ u ruke“, od narudžbine do ugradnje.

„Na prostorima Balkana jedan smo od prvih proizvođača putarskog farmer pletiva koja se koriste za zaštitu auto-puteva, kao i pletiva za zaštitu puteva od odrona, zaštitu vodotokova… Ta usluga je doživela ekspanziju kada je otac uvezao prvu mašinu za heksagonalno pletivo i mašinu za proizvodnju 3D panelnih ograda.“

„Nakon toga, 2015. godine širimo poslovni prostor u Vrbici, prvo sa dodatnih 500, pa sa još 1.500 na istoj lokaciji, da bi na kraju ukupno stigli do 10.000 kvadrata proizvodnog prostora“, kaže Katarina i dodaje da su sestre, majka i ona ponosne na brojne projekte: od ograđivanja najveće deponije kod nas u Vinči (240 hektara), zatim deponije u Rumi i u Kaleniću kod Uba do projekata koje su radile za Novaka Đokovića i Janka Tipsarevića.  

Zanimljivo je da su sve tri sestre Đorđević rođene u Aranđelovcu i da su u tom gradu ostale da žive i rade.

U gradu pod Bukuljom su se školovale, a kažu da je posle studija u Beogradu povratak kući za njih bio sasvim očekivan.

„Tati nikad nije bilo važno to što smo žene u takozvanom „muškom poslu“, najbitnije mu je bilo da se posao obavi na vreme, stručno i više od toga, a to je umeo da nagradi“ (NEVENA)

„Oduvek je imao jasnu viziju da ako želimo lepo da živimo, da moramo lepo i da radimo“, istakla je Nevena i dodala da se najmlađa sestra Milena priključuje firmi 2015. godine, gde u početku radi u komercijali i kadrovskoj službi, dok je danas više u marketingu.

Kada je tata preminuo, nas četiri smo sele i dogovorile se šta će koja da radi. Ja sam preuzela investicije, ugovore i finansije, Nevena komercijalni deo domaćeg i inostranog poslovanja, Milena kadrovski deo i marketing, dok se mama povlači i posvećuje se unucima“, priča Katarina.

Gastronomska pauza posle intervjua za Priče sa dušom

Sagovornice Priča sa dušom kažu da su od početka naučene da sve kreće od proizvodnje i da uvek moraju da znaju da cene proizvod koji je nastao u njihovoj fabrici, koji su zajedničkim snagama iznele na tržište, zaštitile, kao i da će kvalitet uvek biti prepoznat od strane potrošača. 

Ova firma je poznata i po tome što se godinama bavi društvenom odgovornošću u sredini u kojoj posluje i da pomaže školama i vrtićima u Aranđelovcu, kao i deci iz Jelovika, sela u kojem je rođen Miroslav Đorđević.

„Majka je zadužena za taj deo za paketiće za dečicu iz sela, a takođe pomažemo i lokalnom fudbalskom timu iz Jelovika u kojem je tata, kao veliki zaljubljenih u sport, igrao fudbal.“

Na kraju Priče sa dušom Vera, Nevena, Katarina i Milena podvlače da je sve u zajedništvu, kvalitetnom radu i iskrenom odnosu u poslu.

Ponosno ističu da na radnike ne gledaju kao na brojeve, već kao na ljude i da je tako već pune 32 godine.

Ovde „sistem ne guta čoveka“, već se prepoznaju svi problemi, traži rešenje i zaposlenima pruža pomoć i podrška i izvan firme.

Pismo jedne zadovoljne klijentkinje

„Ne odustajemo od kvaliteta iako živimo i radimo u vremenu u kojem na tržištu ima dosta robe različitog kvaliteta iz Turske, Kine, što ozbiljno preti da ugrozi domaću privredu. Pored svega toga, mi održavamo kvalitet, a naša prva i osnovna poslovna vizija je zadovoljstvo korisnika. Mi znamo da nema bolje reklame od zadovoljnog klijenta, odnosno od priče koja ima dušu“, rekla je Nevena na kraju razgovora. 

Više informacija o svim proizvodima i naručivanju pronađite na sajtu www.zicapromet.co.rs kao i na instagram stranici OVDE.

Autor teksta i fotografija: Nenad Blagojević; Tekst je dozvoljeno preneti na drugi sajt jedino uz objavu izvora i linka ka sajtu pricesadusom.com i uz potpis fotografa. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medijeNove Priče sa dušom možete podržati OVDE.

12 komentara

Koristio sam njihove proizvode, tri d žicu, usluga je na nivou. Ljubaznost i narudžbine u roku i pre svega kvalitet proizvoda. Sada sam tek saznao da posao vode žene. Pozdrav Jovan, Ub

Pročitala sam ceo tekst sa zadovoljstvom, jer sam rođena u Aranđelovcu. Veoma mi je drago kada saznam za nešto što se u mom rodnom gradu dešava i što treba pohvaliti. Svaka čast za, pre svega, ovakvu porodicu, a tek onda za uspešno preduzeće. Nakon ovog saznanja nadam se da ću biti i korisnik nekih proizvoda.

Primaju samo velike porudžbine za male nemaju računa. Tako su meni odgovorili, prošle godine, i otkazali. Uživo smo se dogovorili, a putem telefona nam je rekao ………nemaju rač. Jadno i mizerno.

Bravo žene. Ko hoće da radi u Srbiji, može lepo da živi. Zato, mladi osamostaljujte se i krenite u sopstveni biznis. Biće tu puno odricanja, ali ako imate ideje i biznis plan, država će vam pomoći. Bolje da radite za sebe nego za drugog.

Ostavite odgovor