Povratak FRANCUSKOG ĐAKA: Šarama sa srpskih ĆILIMA daje novi život na platnu

Da nije otišao u Francusku na trogodišnje studije i osetio nostalgiju verovatno ne bi pronašao inspiraciju u šarama tradicionalnih srpskih ćilima za svoja dela. Da nije posmatrao svoje prethodne slike ne bi ni nastala nova serija koja je izložena u umetničkom prostoru U10 u Beogradu. Da nije pripreme za Arhitektonski fakultet imao zajedno sa brucošima fakulteta primenjenih i likovnih umetnosti, verovatno ne bi otkrio čari svog budućeg poziva i postao master slikarstva i nesuđeni arhitekta. 

Sa mladim slikarem iz Užica Pavlom Jovovićem (27), francuskim đakom, kako su ga domaći mediji nazvali zbog studiranja na poznatoj pariskoj akademiji École nationale supérieure des beaux-arts de Paris, upoznao sam se u njegovom ateljeu na Karaburmi.

Tamo je prethodnih nekoliko meseci nastajalo petnaestak slika u tehnici ulje na platnu, formata 230 x 150 cm, a koje su u njegovim mislima sazrevale poslednjih godina. Pavlova treća zvanična serija, ne računajući pojedinačne, negrupisane slike koje je radio u međuvremenu, zove se Ciganski vrtovi, a nema nikakvu vezu ni sa Romima ni sa baštama.

U njegovom ateljeu na Karaburmi prilično je dinamično. Pavle obično dođe oko podneva i stvara do predveče. Kaže da ga jedino otrovna isparenja terpentina, spreja i razređivača sputavaju da spava u ateljeu dok sprema sledeću izložbu slika.

Ciganski vrtovi su tradicionalna geometrijska kompozicija koja se u tradiciji putujućeg naroda koristi u meditativne svrhe. Pavle mi objašnjava da su psiholozi eksperimentom psihologije opažaja na ovom crtežu došli do zaključka da je svaki opažaj subjektivne, a ne objektivne prirode. Ako se dugo i na određeni način posmatra taj ciganski vrt, nastaje optička varka, nakon koje se ulazi u meditativno stanje. Kada optička varka postane stvarnija od predstavljene kompozicije, sledi putovanje u svet unutarnjih slika.

– Preko ove slike posmatrači ulaze meditacijom u unutrašnji svet slika duše. Naziv Ciganski vrtovi pozajmio sam iz knjige Ridigera Dalkea, nemačkog psihologa. Moj način stvaranja je sličan ulasku u „ciganske vrtove“, naime posmatranjem konkretne slike koje sam već naslikao komuniciram sa svojim unutrašnjim slikama i budućim idejama koje ću preneti na platno – kaže Pavle.

Ovo su ciganski vrtovi, kompozicija koja se u tradiciji putujućeg naroda koristi u meditativne svrhe

I narodni motivi iz srpske tradicije za Pavla su vizuelna građa, odnosno način umetničkog izražavanja. Mada su na prethodnoj izložbi 2016. godine u Nacionalnoj galeriji u Beogradu na njegovim delima bile vidljivije, šare sa ćilima u seriji slika pod nazivom Ciganski vrtovi su jedva prepoznatljive.

– Prethodno sam motive radio uz šablone i sprejeve, a nakon toga intervenisao četkom preko ili pored njih, tako da su bili veoma očigledni i nedvosmisleno upućivali na ćilime. Na novoj izložbi to je drugačije jer sam se bavio istom vizuelnim građom, ali sam promenio metod i koristio slobodnu ruku. Zahvaljujući tim motivima izražavam sadržaje iz moje psihe i veoma sam im zahvalan jer su mi intimno bliski. Prema njima osećam neobjašnjivo jaku emociju. Apstrakciju kroz motive koristim da bih pokušao da ispoljim nešto što je jezički teško objašnjivo. Pretpostavljam da to ima veze sa mojim detinjstvom kada sam kod baka i deka video prve šare na tepisima dok sam se na njima igrao i da su mi se upravo te šare duboko urezale u nesvesno. Mislim da sam kao dete snažne emocije igre, straha, avanture, jednom rečju života, neraskidivo povezao u te tradicionalne šare – objašnjava Pavle, kojem se uvid u ličnu vezanost za tradicionalne srpske motive desio upravo u Parizu.

Pomenute šare preneo je na snažan medij – savremeno slikarstvo, što može da bude i svojevrsni putokaz inostranim ljubiteljima njegovih dela da se ujedno upoznaju i sa našom tradicijom.

– Distanca i udaljenost od kuće mogu da vam daju drugačiju perspektivu i da vam omoguće da saznate šta je to što vam znači u životu, a šta možda ne vidite dok vam je pred nosem. Po dolasku u Pariz i tokom putovanja po Evropi još jednom sam se uverio da su naši fakulteti izuzetni i koliko je nivo obrazovanja naših studenata na zavidnom nivou. Tražio sam konkretan likovni jezik, hvatao se za ornamente iz različitih kultura, koristio i keltski čvor i dekorativne nordijske ukrase, preplete, ali, bez obzira na to što su mi vizuelno bili interesantni, nisam našao lični kontakt. Tad sam se setio naših ćilima i sve se poklopilo – seća se Pavle.

Svoju prvu sliku naslikao je tek osam meseci pre upisa na fakultet: Pavle je uglavnom radio kombinovanu tehniku, a poslednju seriju je prikazao u ulju na platnu

Posle tri godine studiranja u Parizu, 2015. godine vratio se u Srbiju, gde mu je nostrifikovana francuska diploma mastera slikarstva. Prethodno je studirao četiri godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.

Mada ga za život u Francuskoj vezuju uglavnom lepi trenuci, pogotovo za Pariz gde je mogao kad god je poželeo da poseti svetski poznate muzeje, umesto da o velikanima umetnosti samo čita iz enciklopedija slikarstva, kaže da je otpočetka znao da će se vratiti u Srbiju.

– Vezan sam za svoju zemlju, a odlazak u Francusku doživeo sam kao profesionalno usavršavanje. Tamo sam imao nekoliko samostalnih izložbi kao i izložbe sa kolegama sa fakulteta kod profesora Filipa Konjea (Philippe Cognée). Tokom jednosemestralne razmene studenata, pre upisa na pariski fakultet, bio sam stipendista francuske vlade u projektu Francuskog instituta u Beogradu. Kada sam primljen kao redovan student, dobio sam i stipendiju Dositeja, Fonda za mlade talente Republike Srbije.

Pavle Jovović u društvu poznatog slikara Miloša Šobajića i novinara Radio televizije Srbije

Na otvaranju izložbe u galeriji U10 Pavle očekuje veliki broj prijatelja Francuza koji žive u Srbiji.

Mnogo sam zahvalan Francuskom institutu. Da nije bilo te razmene koju su oni finansirali verovatno ne bih ni upisao treću godinu u Parizu. Nedavno su me pozvali da budem član komisije za dodelu stipendija našim master studentima koji idu u Francusku, u domenu kulture i umetnosti. Naša saradnja se nastavlja pa će tako od 20. marta 2017. moje slike, povodom Meseca frankofonije, biti izložene u galeriji Srbija u Nišu, u organizaciji niškog Francuskog instituta – ispričao mi je Pavle u svojoj Priči sa dušom.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Nenad Blagojević, privatna arhiva

Ostavite odgovor