Sećate li se umetničke porodice koja živi BEZ TELEVIZORA? Evo šta sada rade u svojoj oazi u Stražilovu

I dalje smo na Stražilovu i živimo na istom, divnom, mestu. Deca su porasla: Vid je punoletan i ove godine završava srednju muzičku školu, a Alisa je upisala Karlovačku gimnaziju, italijanski jezik. Marko i ja se bavimo telom kao instrumentom, odnosno body percussion tehnikom. Držimo radionice za odrasle i za decu u Novom Sadu, Beogradu i Subotici, a nastupamo i sa predstavom „Da i Re, telo kao instrument“ – priča mi Ana Vrbaški dve godine nakon prvog intervjua za Priče sa dušom zahvaljujući kojem je njihova priča o umetnosti i drugačijem životu (bez televizora) stigla i u brojne druge medije.

Ana i Marko na radionici u Hipokrat joga studiju u Novom Sadu, foto: Goran Jevtić

Priče sa dušom su jedan lep i plemenit projekat, jer upoznaju širu javnost sa potpuno različitim i vrlo živopisnim životnim pričama i tako pokazuju da je sivilo svakidašnjice samo odluka, a ne nužno i životno opredeljenje. Pretpostavljam da sada mnogo više ljudi zna za naš životni projekat, ali mi to ne osećamo direktno – i dalje živimo svoj život posvećenika i radnika. Bilo je izleta poput kratkih reportaža o nama ili gostovanja na televiziji i radiju, ali to ne utiče, bar ne u velikoj meri, na naš način života – iskrena je Ana.

Body percussion radionica na Stražilovu, foto: Alisa Dinjaški

Ona se sa suprugom Markom trenutno takmiči u emisiji Ja imam talenat kao Alice in WonderBand sa projektom Telo kao instrument – body percussion i pevanje. U prvom nastupu predstavili su se pesmom grupe Smak „Daire“, a u drugom su se okrenuli za 180 stepeni i izveli makedonsku narodnu pesmu „Jovano, Jovanke“. Dospeli su u finale i sada čekaju sledeći nastup u maju.

Koncert u KC Rex, foto : Brankica Ivanović

– Nastavljamo da sarađujemo sa već isprobanom ekipom (režija: Višnja Obradović, kostim: Lutkart, frizura: Budislav Vlajkov). Dragoceno je iskustvo učestvovati u tako velikom šouu. Imamo priliku da vidimo koliko talentovanih i vrednih ljudi postoji u našoj sredini i da su potrebni predanost i ozbiljan rad kako bi se zadovoljili sve zahtevniji standardi, iz kruga u krug.

Njihova predstava Da i Re, telo kao instrument, koja je premijerno izvedena na Festivalu uličnih svirača u Novom Sadu prošle godine, ujedno je i koncert jer kroz muziku pričaju priču o muško – ženskom odnosu i njegovim različitim valerima i oblicima. Publici donose kompletno muzičko – scensko iskustvo: scenski pokret, dramaturgiju, koreografiju, stalni zaplet i rasplet, kroz pozorišni i muzički jezik, bez reči i objašnjenja.

Pogled sa terase u Stražilovu, foto: Alisa Dinjaški

– Naš nastup je specifičan jer koristimo samo telo i glas, bez matrice ili drugih efekata. Zbog toga na njega dosta utiču tonska realizacija i produkcija zvuka, kao i scena po kojoj izvodimo muziku. Udarci nogama o pod, tapšanje, lupkanje po grudima, butinama, puckanje prstima neki su od načina na koji stvaramo muzičko – ritmičku podlogu, a upotpunjavamo nastup pevanjem pesama pop i rok muzike, domaće i strane, izvornih i autorskih pesama.

Motherland studio – kuća u Stražilovu, foto Alisa Dinjaški

Kad nisu na sceni možete ih sresti na imanju na Stražilovu, gde imaju nekoliko bašta. Tu rastu: lale, ruzmarin, jagorčevina i zumbuli, majkina dušica, bosiljak, nana, žalfija, perunika, ehinacea, matičnjak.

– Ruže su olistale, a koprivu i blitvu već jedemo. Izuzetno smo srećni što smo uspeli da odgajimo sremuš, mada ga imamo malo, oko pedesetak biljčica, i još uvek ga ne beremo, već samo razmnožavamo. Šumske jagode su se rascvetale, i božur će uskoro da procveta. Ljubičice cvetaju uveliko, polja su puna maslačka. Pčelice, ali i mnogi drugi insekti, zuje, ptice cvrkuću tako da je ujutro buka kao na pijaci! Par gugutki koji se svake godine gnezdi kod nas čujemo kako guguče sa čempresa, njihovog starog mesta. Voće cveta – kod nas nije bilo mraza, pa se nadamo dobrom rodu. Proleće je u jeku! – objašnjava Ana.

Narcisi u Stražilovu, foto: Alisa Dinjaški

Pitao sam roditelje čime se bave Vid i Alisa?

– Vid od prošle godine trenira aikido, koji odgovara njegovom temperamentu mirnog borca – pacifiste. Alisa od osnovne škole piše pesme i priče, bavi se fotografijom, oboje vole da čitaju. Predani su biciklisti, jer koriste ovo prevozno sredstvo stalno, kada idu u školu i vraćaju se iz nje. Tako imaju svakodnevan trening, i to vreme uvek provedu u prirodi. Vid je izrastao u kršnog momka, ka kome uvek podižemo pogled, pa pomaže Marku oko nošenja i sečenja drva, košenja i rada na imanju. Vid svira klavir, Alisa peva u horu gimnazije.

Umetnička fotografija – Vid i Alisa, foto Alisa Dinjaški

S obzirom na obaveze, moji sagovornici kažu da sada provode manje vremena na imanju, ali se trude da ga i dalje održavaju sa decom.

Fizički rad nam pomaže da ostanemo mladi i u kondiciji, kao i svakodnevne probe i treninzi. Takođe, vežbamo jogu, što je moja stara ljubav, još od 2004. godine, a sada završavam kurs za joga instruktora. Budim se oko 5 ili 6 sati ujutro i radim vežbe disanja u prirodi, a zatim različite programe asana, makar sat vremena dnevno, ali ponekad i 3 sata.

Sunčica u emisiji Uprirodi se, koja je namenjena predškolskoj i mlađoj školskoj populaciji. Scenario je duhovit, a muzika čarobna, pa je zanimljiva i starijoj deci i roditeljima Foto: Srđan Đuranović

Za kraj razgovora porodica Dinjaški – Vrbaški otkrili su mi i da su snimili dečju ekološku seriju Uprirodise koja se emituje na programu RTS 1.

– Porodični prijatelj, vrstan sineasta i veliki ekolog i zaljubljenik u prirodu, Srđan Đuranović iz Zanatsko filmske zadruge bio je oduševljen načinom na koji žive naša deca. Smatrajući da bi izuzetno važno bilo za drugu decu da saznaju o životu s prirodom kroz vršnjačku edukaciju, on se dogovarao sa Alisom da zajedno snime jednu takvu seriju, što je ona sa oduševljenjem prihvatila. Ona tumači glavni lik, Sunčicu, devojčicu koja, poput nje, živi u prirodi i ima brojne čarobne prijatelje. Ja sam komponovala deo muzike, songove za uvodnu i odjavnu špicu, koje su snimljene u saradnji sa dečijim horom Bajićevi slavuji i profesoricom Anom Kovačić. Ovaj projekat od početka slabo finansijski podržan i funkcioniše po principu dobre volje, entuzijazma i „mišića“ autora i učesnika, i još jedan je primer da je sanjati moguće ovde i sada. Pozivam sponzore i producente da kontaktiraju Zanatsko filmsku zadrugu – ispričala mi je Ana Vrbaški.

O tome šta još rade članovi porodica Dinjaški i Vrbaški možete saznati na sajtu www.aliceinwonderband.com.

Prvu Priču sa dušom o ovoj porodici pročitajte OVDE.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (autorska prava su zaštićena, a prenos teksta je dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Alisa Dinjaški, Brankica Ivanović, Goran Jevtić, Srđan Đuranović (emisija Uprirodi se)

Ostavite odgovor