PRVI PUT KOD NAS: Ivan je 24 sata vozio BICIKL i postavio nesvakidašnji rekord

U toku 24 časa, 27. oktobra 2016. godine, Beograđanin Ivan Puja (49) uspeo je da pređe 504, 9 km na biciklu i da postavi dva rekorda. Reč je o potezu Pupinov most – skretanje za Ovču i nazad, u krugu od 35,2 km.

Prvi put je vozio takozvani 24 Hours time trial i kaže da je tu trku planirao od početka priprema za ovu sezonu. Iako je mislio da vozi u Francuskoj ili u Budimpešti, na nekoj od staza formule, ipak je odlučio da to bude na našem tlu. Ne samo da je njemu bilo vatreno krštenje, već se usudio i da prvi vozi tu disciplinu kod nas, tako da je postao rekorder u svojoj grupi „40 – 49“ i apsolutni nacionalni rekorder.

ivan-puja_509x768
Ove godine učestvovao je na tri takmičenja (Hard Cro u Hrvatskoj, maraton Franja – UCI Granfondo u Ljubljani i 24h time trial), a za sledeću godinu takođe ima velike planove

– Prve čestitke stigle su od članova tima, iz pit stopa odakle su pratili moje napredovanje i dočekali me sa kafom i pljeskavicom, za koju postoji jedna anegdota. Kada su me pitali šta bih hteo da jedem, pošto nisam hteo da stajem zbog hrane, nego sam želeo da to bude na biciklu u toku vožnje, odgovorio sam: „Sve samo ne pljeskavica“ – kaže Ivan koji je dve godine razmišljao o ovom poduhvatu.

bicikl-za-rekord_1024x768
Za trku 24h odabrao je bicikl od aluminijuma koji je svima dostupan (nije želeo čelik i karbon). Preporučuje prodavnicu Specialized Diverge i Beosport koji je, kako kaže, uspeo da zaokruži priču za sve ljubitelje outdoor aktivnosti

24 Hour time trial potiče iz ultramaratonskog biciklizma, iz Amerike, gde je sedište međunarodne asocijacije ultramaratonaca UMCA. Do Ivanovog rekorda, u Srbiji se na ovu temu sve svodilo na priču među dugoprugašima (randonnursima), ali otkako je ostvario rezultat naglo je počelo interesovanje učesnika i publike. Dvojica takmičara uveliko se pripremaju.

Međunarodna pravila ispisana su na 43 strane i, čini mi se, sa bezbroj pitanja i zahteva. Samo da bi odobrili rutu potrebno je poslati tačnu kartu u razmeri 1:10.000 koja se jedino može naći u Putevima Srbije, plus online praćenje ili tracker na liniji start-cilj. Dakle, nema draftinga (zavetrine), a najmanje rastojanje je 10 metara. Podrška može biti samo u zoni pit stopa, van trase. Računaju se sva stajanja, odmori, eventualni defekti. Znači, računa se zvanična kilometraža koja se napravi u 24 časa. Postoje i kaznene mere zbog kršenja pravila – objašnjava mi Ivan.

Bicikl vozi svakog dana za svoju dušu, čak i po kiši kada ide do posla i posmatra ljude kako jure i žure, dok on uživa vozeći svojom brzinom do odredišta. Barem jednom mesečno učestvuje na zvaničnim takmičenjima ili brevetima.

– To su cikloturističke vožnje gde zadatu kilometražu i rutu morate obići za određeno vreme. Zadato vreme je sasvim dovoljno da vidite, istražite i obiđete okolinu, da upoznate nove ljude, da vas ubede da je to ono pravo, kao što su mene Miloš i Martin kojima dugujem veliko, neizmerno hvala.

puja-ivan_415x768
Od prvog januara Ivan prelazi u stariju takmičarsku starosnu grupu (50-59) pa će mu, kako kaže, biti mnogo lakše nego do sada

Ivan je uspeo da spoji lepo i korisno, hobi je pretvorio u posao i bavi se cikloturizmom. Pre pet godina rodila se ideja o cikloturističkoj agenciji i tada je krenuo sa organizovanjem masovnih rekreativnih vožnji u okolini Beograda, a onda sve dalje.

Napisao sam priručnik Cikloturistički vodič kroz Srbiju „Bed & Bike“, gde sam promovisao Srbiju kao cikloturističku destinaciju, mesta i zanimljivosti uz Dunav, hotele, hostele i kampove koji zadovoljavaju međunarodni standard. Promocija je bila na Sajmu turizma u Berlinu, a objavljeno je izdanje na srpskom, engleskom i nemačkom jeziku u tiražu od 3.000 primeraka i stalno se doštampava. Drugi priručnik je nastavak prvog – „Cikloturistički vodič kroz Beograd“.

Ivan kaže da bicikl treba voziti zbog zdravlja, zato što je to najjeftinije rekreativno i najbrže transportno sredstvo na daljini od pet km.

To je najzdraviji porodični vid okupljanja. Nema lepše slike nego videti nasmejanu porodicu kako voze bicikl i zajedno provode vreme. Letos mi je pomoć zatražila jedna porodica iz Nemačke, a i troje Vojvođana (otac, majka i ćerka) koji su obišli sever Srbije na biciklima. Različiti motivi ljude vode na vožnju bicikla, na biciklističke maratone i ultramaratone. Neko želi da pomeri svoje granice, neko da dotera svoju liniju, a neko to doživljava kao sportski uspeh. Pored sportskog moji motivi su želja da istražim koliko mogu i koliko je moje telo spremno da podnese i da pokažem ljudima da moj rezultat ne znači da sam bolji, već da i oni to isto mogu – ispričao je Ivan za Priče sa dušom.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com (prenos teksta dozvoljen uz link ka www.pricesadusom.com u skladu sa Pravilima korišćenja i uslovima oglašavanja)

Fotografije: Ivan Puja

Ostavite odgovor