Marko (21) iz Ostružnice je najmlađi travar, on pravi hleb od žira i besplatno uči ljude da prepoznaju samonikle biljke

U vremenu brzog života i jurnjave za novcem nesvakidašnji gest studenta iz Ostružnice, da na fejsbuku besplatno podeli knjigu od 253 stranice koju je sam priredio opisavši u njoj samonikle jestive i otrovne biljke, izazvao je veliku pažnju pratilaca njegovog rada.

Marko Stevanović (21) iskreno želi da približi ljudima svet prirode, u koji je, kako kaže, ušao slučajno prilikom potrage za sremušom, kada je sa komšijom krenuo u Ostružničku šumu da nađe divlji beli luk.     

Priznaje da do tada nije znao kako ta biljka izgleda, ali da je posle boravka u prirodi u šumi na tromeđi Ostružnice, Sremčice i Velike Moštanice počeo da se interesuje za samonikle biljke, na prvom mestu za kozlac i divlji zumbul, sa kojima se „upoznao“ odmah posle sremuša.  

Njegova specijalnost su samonikle jestive biljke i lekovite biljke

„Na Sajmu knjiga u Beogradu kupio sam jednu knjigu o biljkama iz devedesetih godina, ali se nisam mnogo oduševio. Kako volim da vozim bicikl, svaki put kad bih prošao pored šume svraćao sam po sremuš i krenuo da istražujem. Jedne iste biljke su bile ispred mene, praktično sam ih gazio, u knjizi sam čitao njihova imena, a onda na internetu sve povezivao“, seća se Marko, koji je u svojoj knjizi „Hrana iz prirode“ predstavio 102 biljke na koje je najčešće nailazio u prirodi: od toga 83 jestivih i 19 otrovnih.  

Ističe da je važno da naučimo koje su otrovne, kako bismo mogli da ih razlikujemo od onih koje su za jelo.

„Samonikle jestive biljke koristim u ishrani i od njih spremam razna jela. Lekovite sušim i pravim čajeve koji pomažu zdravlju. Postoji na stotine jela i recepata. Izdvojiću samo neka, recimo varivo od broćike, sremuša i kultivisanog praziluka. Kad se obari, broćika ima sličan ukus kao bliva, lepljiva je, pa treba što tanje da se iseče i prvo da se potopi u vodu. Ukusna je i pita od koprive.

„Pravio sam i hleb od žira, pomoću kojeg su naši preci nekad preživljavali. On ima dosta skroba.“

Biljka sedmolist

Do završetka studija na Visokoj školi elektrotehnike i računarstva deli ga još jedan semestar.

Kada nema obaveze oko učenja i ispita, Marko provodi vreme u prirodi, bilo da pešači sam ili u grupi, bilo da bere biljke.

„Volim da znam nove staze, puteve kojima nisam prošao, obožavam topografiju. Tokom cele godine sam na terenu, ne smetaju mi ni slabija kiša ni druge vremenske prilike. Najčešće idem sam jer se za ovaj koncept interesuje baš mali krug ljudi“, kaže Marko za Priče sa dušom.   

Ovaj vredan momak je i instruktor samoniklog bilja i drži besplatne kurseve prepoznavanja samoniklog jestivog i lekovitog bilja.

Marko obučava polaznike svake godine počev od marta meseca i svoj rad, za sada, ne naplaćuje.

Cilj mu je da se popularizuju priroda i život van sistema, da se što veći broj ljudi upozna sa samoniklim biljkama i da počne da ih koristi u ishrani.

„Kako izgledaju ti moji kursevi? Ja odaberem do 10 biljaka koje ćemo istraživati, a akcenat stavljamo na učenje, obilazak lokaliteta i druženje. Najbolje se uči kroz praksu i tada polaznicima pokazujem koje su razlike među biljkama, a mogu i da provere sve one informacije koje su načuli negde. Uglavnom smo u široj okolini Beograda, od Obrenovca do Grocke, a odredišta su: Bojčinska šuma, Košutnjak, Miljakovačka šuma i Bela reka iza Avale“, dodaje.  

Roditelji i brat sa kojima živi ga podržavaju, baš kao i prijatelji. U porodici se niko do sada nije bavio travarstvom.

Priča mi da Stevanovići u Ostružnici žive već 270 godina, odnosno da su šest kolena unazad u tom naselju kraj Save, nedaleko od Beograda, kao i da su njegovi preci sarađivali sa Karađorđem. To, kako kaže, ostavlja za neku drugu Priču sa dušom.  

Cikorija

Ljude počne da zanima priroda tek kad se razbole. Za sve ono što odudara od sistema vlada slabo interesovanje. Moj neki plan je da se to malo promeni. Uspeo sam jednim delom u tome sa elektronskom knjigom koju svima dajem besplatno. Mislim da sam na dobrom putu“.

Marko kaže da mu ljudi najviše traže čajne mešavine i tinkture za probleme sa crevima i imunitetom.

Repunjača

„Imam tinkture kojima se kompletno očisti debelo crevo. Ljudi su neaktivni, jako loše se hrane, imaju dosta problema sa zatvorom. Tinkturu pravim od krušine, ponekad dodam senu, a one najbolje idu sa nanom i komoračem. To je jedna od kombinacija, a nekome su dovoljne samo suve šljive da reši svoje probleme, nekome voće, neko samo treba da poboljša cirkulaciju…“

Ne deluje svaka biljka podjednako na svakog čoveka, to zavisi od mnogo faktora: od imunog sistema, broja godina, genetike, načina života, fizičke aktivnosti“, rekao je Marko.  

Boravak u prirodi oporavlja ovog mladog travara, daje mu snagu i duhovnu i fizičku.

„Taj osećaj ne mogu rečima da opišem. Kad radim po ceo dan i kad mi ljudi prenesu negativne misli, oporavi me odlazak u prirodu ili razgovor sa istomišljenicima. U prirodi je mir, u prirodi je tišina“.

Više o Marku možete saznati na njegovom fejsbuk profilu, a knjigu „Hrana iz prirode“ možete BESPLATNO preuzeti ovde.  

Autor: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com; Fotografije: Marko Stevanović; Napomena: Članak je u vlasništvu Priče sa dušom doo i može se preneti na drugi sajt uz link ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Potpisati fotografe. Hvala vam što poštujete autorska prava.

5 komentara

Bravo Marko, drago mi je da se i mladi ljudi interesiraju za lijekovito bilje. Ja se inače družim više sa gljivama i planinarstvom. Ali voljela bi znati nešto više i o ljekovitom bilju jer ga često srečem u šumi. Hvala ti Marko za ovo ljepo izdanje. Samo tako nastavi.

Bravo Marko, Svaka cast. Imam cerku koja je lekar prirodne medicine. I ja joj pomazem. I uvek se treba obratiti prirodi, jer priroda ima najbolje lekove I nista ne kostaju. Budi ziv I zdrav I pomazi ljudima. Dragica

Ostavite odgovor