Želeo je da ode u Ameriku, ali je ipak u Srbiji ostvario američki san: Nenad ima firmu od 23. godine, a glavna usluga su rešenja za domaćinsko vođenje preduzeća

U vreme kada je pre 11 godina odlučio da postane preduzetnik i otvori firmu, Nenadu Dačiću (33) glavni motiv bio je da ode van Srbije po američki standard ili da proba da ostvari svoje snove ovde i u svojoj zemlji napravi taj američki san.

Odabrao je drugu mogućnost i uz parolu „ja želim ovde da živim na način kako bih živeo tamo negde“ krenuo u ostvarivanje poslovne ideje.

Najvažnija vodilja bila je da, kako kaže, krene putem onoga što zna i želi da radi, da se usavršava, da veruje u bolje sutra i da marljivim radom dođe do cilja.

Ljudi iz njegovog okruženja te 2010. godine nisu uopšte verovali u ambicije i snove tada dvadesettrogodišnjeg Nenada.

Doduše, mnogi nisu ni najbolje razumeli oblast kojom je želeo da se bavi, tada ne tako poznatom, a danas neophodnom u  poslovanju svih firmi.

Kompanija „D4S“ čiji je vlasnik i direktor bavi se uslugama implementacije i razvojem namenskih specifičnih rešenja poslovnog softvera za bolje upravljanje finansijama firme.

To su, preciznije rečeno, usluge potpune podrške u oblasti podataka, informacija, poreskih propisa, organizacije, informacionih i komunikacionih tehnologija.

Nenad je realizovao značajan broj zahteva korisnika u vezi sa najrazličitijim obračunima zarada i naknada, uključujući sve posebnosti, a posebno implementirana rešenja u javnom sektoru, u sada već u višedecenijskoj upotrebi. U skladu sa tim šta je potrebno određenoj firmi, iz Nenadovog tima stižu takvi softveri, čiji su oni vlasnici ili zastupnici. (Na fotografiji je sa Anitom, jednom od zaposlenih, u kancelariji firme)

Krajnji cilj je bolje i gospodarsko upravljanje bogatstvom firme, odnosno domaćinsko ponašanje prema njenoj imovini, kako materijalnoj, tako i onoj „neopipljivoj“.

„Rezultat je da klijenti imaju dugoročno sigurno rešenje i sigurnog partnera, tojest nekoga na koga mogu da se oslone i ko može da im pruži sveobuhvatnu integralnu podršku“, dodaje Nenad.

Ove usluge koriste brojne firme iz Srbije, a mnoge još od 2010. godine.

To su: građevinske kompanije, javna preduzeća, advokatske kancelarije, fudbalski klubovi, knjižare, firme koje se bave distribucijom i proizvodnjom lekova, uvozom i implementacijom visokotehnoloških uređaja za kontrolu i utvrđivanje kvaliteta, proizvodnjom i prodajom kesa, televizije, radio-stanice, republičke agencije, ambasade, knjigovodstvene agencije, instituti, ustanove kulture…

Reč je o softverima i rešenjima za probleme u obračunu zarada i naknada, kadrovskoj evidenciji, finansijama, knjigovodstvu, osnovnim sredstvima, pravljenju i upravljanju dokumentacijom, zaštiti podataka u prenosu ili na lokaciji.

Prema rečima sagovornika Priča sa dušom, u poslu je sve rešivo, odnosno u „D4S“ za sada nisu naišli na nerešivo; bilo da firma radi po starim tehnologijama, bilo da su podaci nekonsolidovani, bilo da je potrebno razumeti i unaprediti specifične potrebe klijenta.

Kao dobar primer Nenad izdvaja jedno preduzeće u kojem je posao koji su oni do tada radili više od mesec dana, uz adekvatno rešenje sveden na desetak minuta.   

U jednoj firmi šestoro ljudi je radilo obračun zarada zaposlenih u rasponu od dve do tri nedelje. Nakon uspostavljanja saradnje sa nama i kupovine softvera i implementacije rešenja koje služi projektovanoj nameni, sada sve to radi jedan čovek i to ne u punom radnom vremenu. Cilj ove promene bio je da vlasnici imaju na jednom mestu sve što je potrebno u skladu sa svim zakonskim zahtevima i sa svim operativnim zahtevima firme. Ostvaren je manji pritisak na zaposlene, rad je postao kvalitetniji i efikasniji, a sve je cenovno pristupačno i opravdano“, objašnjava Nenad.  

Na intervjuu za Priče sa dušom

D4S“ je rasla „prirodno“ od 2010. godine, uz mnogo rada, posvećenosti entuzijazma.

Preselili su se iz Smedereva u Beograd, sada imaju brojne klijente i izuzetne rezultate i sertifikat bonitetne izvrsnosti koji poseduje samo 3,8 % firmi u Srbiji.

Nenad je ponosan na to što je uporno i bez podrške istrajao na svom putu uprkos izazovima, problemima i raznim situacijama, kao i na to što je bio u mogućnosti da naizgled neostvarivu ideju i zamisao sa papira pretoči u stvarnost, na baš onakav način kako je zamislio. A to znači detaljno i zahtevno i, pre svega, radom.

„Počeo sam sa računarom iz 2007. godine koji sam zaradio angažovanjem u kompaniji „Vanas“.

„Imao sam nekoliko stotina evra, a moj drug i brat, danas kum, Ivan, od 1.000 evra svoje ušteđevine pozajmio mi je 820 evra, a za ostatak kupio letnje automobilske gume.“

„Krenuo sam sa računarom, pozajmljenim parama i sa svim onim željama, namerama, snovima, vaspitanjem, odlukama, znanjem, tojest svim onim što je važno i značajno, a u materijalnom smislu nije opipljivo, odvažio se na preduzetničku avanturu.“

U poslu je od svoje 17. godine i sa nekim sadašnjim klijentima upoznao se u tom periodu. Iako je planirao da nepovratno ode u Ameriku, odluka je preinačena kada je spoznao šta je to poslovni softver.

Alat ga je zaintrigirao, pa je kreirao viziju u pravcu realizacije namera ovde, u svojoj zemlji.

 „Često me pitaju da li mi radimo samo sa velikim firmama, što nagoveštava priču o brojkama i tom delu uspeha. Kod nas je od visine prihoda i nekih brojeva važnije da radimo sa ljudima koji umesto brojeva ispunjavaju gore pomenute standarde. To je presudno, a ne da li je preduzeće mikro, malo, srednje ili veliko. Jurnjava za prihodima ne vodi do kvaliteta. U našem okruženju ne postoje male ili velike firme, već samo one koje novac i vreme investiraju u ovom pravcu i one koje to ne rade.“

Još dok je vanredno pohađao srednju školu od 2004. godine, Nenad je radio u štampariji na poziciji pripreme za štampu i grafičkog dizajna. Pored velikog broja realizovanih poslova, njegov prvi projekat bio je kalendar za hotele Moskvu i Balkan za 2005. godinu, a nakon toga su ga angažovale brojne firme iz Smedereva i Beograda.

Po završetku srednje škole preselio se u Beograd, studirao na Višoj poslovnoj školi i sve vreme paralelno radio nekoliko poslova.

„Od samog početka u štampariji „Dimitrije Davidović“ u Smederevu, gledao sam da naučim posao, novac nikad nije bio presudan i preovlađujući iako je bio neophodan, a škola i akademsko obrazovanje pratili su moje poslovne ambicije. Veliku zahvalnost dugujem kompaniji „Privredni savetnik” i njihovoj ćerki firmi „Privredni savetnik Informacione tehnologije“ na ukazanom poverenju i poslovnom ambijentu. Zbog takve podrške iz praktičnog okruženja dešavalo mi se da sam na kolokvijumima znao odgovore iz prakse, a ne iz knjige”, seća se Nenad i dodaje da je od tinejdžerskih dana sve samostalno zaradio, uštedeo i finansirao, od školovanja do života, jer nije želeo da bude na teretu porodice i države.

„Duško Radović je lepo rekao „da je na kraju svih krajeva nov početak, jer krajevi se potroše, a počeci uvek traju“.

Oduvek sam bio veoma ambiciozan, moje želje i snovi nisu bile Evropa ili Nemačka, nego Amerika u afirmativnom poslovnom i životnom smislu. Iako je tada s druge strane nimalo naivan zahtev bio preseliti se na 50 km od rodnog mesta. I takav način rada želeo sam da napravim ovde u Srbiji. Jedna od činjenica do koje smo došli u realizaciji poslova kod klijenata je da „ono što ponudimo i što se dogovorimo je najmanje što ćemo da isporučimo, a gledaćemo da bude najbolje i što pre“, ističe.  

Radeći ovaj posao sve više je shvatao najvažniju stvar: da želi da sarađuje sa ljudima koji su dokazani u svojim oblastima i koji su svojim postupcima i situacijama u kojima su se našli opravdali visoke profesionalne, moralne i etičke standarde.

„U kompanijama realno slika nije tako sjajna kao njihova reklama ili reputacija, pa imamo situacije da nedostaju osnovni elementi poslovnog upravljanja. Na primer, nemaju u svakom trenutku specifikaciju dugovanja kupaca i potraživanja dobavljača, primljenih i datih avansa, evidencija se vodi u raznim sveskama umesto u računarima, određene poslove rade na desetine ljudi i sistemi se ne menjaju decenijama, ne postoji dvosmerna komunikacija… Zbog toga se primena softvera i rešenja koja stižu iz „D4S“ mogu opisati kao domaćinsko ponašanje u firmi“.

To je kao kod srpskog domaćina koji u svakom trenutku zna koliko ima ovaca, traktora, brašna, šećera, koliko mu goriva treba za svaku njivu, kojim putem će ići na teren, a kojim se vratiti, da li će mu biti potrebna odgovarajuća priključna mašina.“

„Ako sve ovo nije poznato, tada mogu da proisteknu veći problemi. Isto tako je i u firmama. Uređenje novčanih tokova je životno važno, a kada je sve domaćinski organizovano onda vam to daje osnov i podršku za nove ideje“, izjavio je Nenad za Priče sa dušom.

Sajt firme „D4S“ posetite OVDE.

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com; Fotografije: Jovan Nedeljkov; Napomena: Tekst i fotografije su u vlasništvu privrednog društva Medijska kuća Priče sa dušom doo i moguće ih je preneti u drugi digitalni medij uz obaveznu objavu izvora članka i slika i objavu linka ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Tekst sadrži sponzorisane linkove i plasiranje usluga. Hvala vam što poštujete autorska prava u Srbiji.

Ostavite odgovor