Profesorka borac za seoski turizam: Probudimo uspavana sela

Odavno razmišljam da povodom intervjua pozovem profesorku dr Snežanu Štetić, koja mi je predavala na Visokoj turističkoj školi. A potpuno siguran u tu ideju bio sam onda kada su mi mladi supružnici Milanović iz sela Lipovica rekli da su nakon jednog njenog predavanja o seoskom turizmu, bukvalno preko noći, odlučili da i sami postanu deo toga.

Profesorka sa kandidatima na polaganju stručnog ispita za turističkog vodiča.
Profesorka sa kandidatima na polaganju stručnog ispita za turističkog vodiča

Profesorka kaže da su njena predavanja, ustvari, pokušaj da probudi uspavana sela, da povrati želju da se stvori nešto novo, da se vrati omladina i svi koji su sposobni da sebi grade bolji i kvalitetniji život u ruralnim delovima Srbije. Samo tako, prema njenim rečima, možemo udahnuti novu snagu zaboravljenim delovima zemlje. Volju i elan da i dalje nastavi ličnu borbu za razvoj turizma u Srbiji, a posebno u njenim ruralnim delovima, dobija kada sazna da su oni koji su je slušali, dobili inspiraciju i nastavili tamo gde je ona stala.

– Još na drugoj godini studija turizma na PMF-u u Beogradu profesori su nas upoznavali sa prostorima Srbije i značajem sela za njen razvoj. Tada je seoski turizam bio u povoju, a mi smo boravili kod domaćina, što nam je mnogo značilo. Zahvaljujući zaista izvrsnim profesorima, shvatili smo šta selo znači za razvoj turizma Srbije – priča Snežana, koja i sama, kad joj obaveze to dopuste, uživa u lepoti i miru sela, i ljudi koji svojom dobrotom i domaćinskim ponašanjem učine da se oseća kao kod svoje kuće.

Selo je oduvek za mene bilo nešto najlepše i uvek me podseti na detinjstvo. Moj deka i bake bili su na selu, i za mene je odmalena odmor značio odlazak kod njih na nekoliko meseci.

Tu sam rasla, igrala se, naučila da se penjem po drveću, da jedem zeleno voće, hranim živinu, stoku. Najlepše mi je uvek bilo da se igram sa pilićima i paperjastim pačićima. Moram priznati, tu su me naučili i da uzmem bez pitanja neki klip kukuruza, pa da ga ispečemo na vatri, a uvek bi se uz to našao i neki krompir. Vidite kako sam se raspričala. Sećanje na lepa vremena je nešto što čoveka čini bogatim.

Snežana od 1972. godine radi kao turistički vodič i prevodilac za englesko govorno područje, radila je za sve najznačajnije turističke agencije i tour operatore kod nas i u svetu.
Snežana od 1972. godine radi kao turistički vodič i prevodilac za englesko govorno područje, radila je za sve najznačajnije turističke agencije i tour operatore kod nas i u svetu

Pitao sam Snežanu šta treba prvo uraditi u Srbiji da bi smo kvalitet usluga u oblasti seoskog turizma podigli na viši nivo?
– Vremena su dosta teška za domaćinstva na selu, bez obzira na želju i trud mnogih domaćina. Treba i može mnogo toga da se uradi, ali ne stihijski i kampanjski, već osmišljeno i uz pravi dogovor sa ljudima koji žele da razvijaju turizam. Moja osnovna zamerka je da se za razvoj turizma često „brinu“ oni koji to ustvari niti umeju niti žele. Nisam zagovornik ideja „edukativnih projekata“ već pravog rada na terenu. Pojavljuje se mnogo različitih ljudi koji se bave raznim „edukacijama“ pa tako i u ovoj oblasti, a da sami ne znaju mnogo ni o selu, ni o turizmu. O edukaciji i da ne govorimo. Oni nanose velike štete ideji i realnim šansama za razvoj turizma na selu. Mnogi se neće složiti sa mnom jer im to ne ide u prilog, ali ja samo govorim na osnovu onoga što sam videla i doživela na terenu. Moramo da se uozbiljimo i da shvatimo da je Srbija samo jedna, i ukoliko svako od nas ne bude dao svoj puni doprinos za njen razvoj, niko drugi se time neće baviti. Treba napraviti dobre planove razvoja, angažovati prave i sposobne kadrove i pustiti mlade, školovane ljude da pokažu šta znaju – sigurna je Snežana.

100_2060_1280x960

Kada sam je pitao kako, između predavanja, ispita i putovanja, provodi slobodno vreme, odgovorila mi je da su joj dani prekratki, ali uz dobru organizaciju i postavljanje pravih ciljeva ipak raznoliki.
– Dan počinjem rano ujutru i završavam ga tada. Između su rad sa studentima, ispiti, predavanja, sastanci, rad na novim knjigama… Oduvek sam pokušavala da na najbolji način uskladim, pre svega obavezu majke, a zatim poslovne obaveze, jer mi je usmeravanje sina bilo najvažnije. A sada kada je on uspešan mlad čovek, mislim da mogu malo više da se posvetim i ostalim stvarima – rekla mi je profesorka Štetić.

Ukoliko vam se dopao ovaj tekst, pročitajte kako je profesorka Štetić dobila licencu za turističkog vodiča broj 001.

Snežana sa autorom intervjua i bloga
Snežana sa autorom intervjua i bloga

Tekst: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com

Foto: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com, privatni album

2 komentara

Moja malenkost je takodje umela da vodi donkihotovsku borbu da turizam u Kosjeriću dobije svoju šansu kakvu zaslužuje. Svako selo, gde god da se mrdnete na prostoru od 358 km2 moje opštine – nalazite bisere! Jedan od bisera koji sam sasvim slučajno otkrila (zvanično se o ovome ništa ne zna) jeste i da je u Kosjeriću još 1955. (dakle, godina kada je osnovan Turistički savez Jugoslavije) osnovano Turističko društvo. Pronašla sam Statut, fantastično: http://turizmoblog.blogspot.rs/2015/08/blog-post.html

Ostavite odgovor