Jelena 30 godina nije bila na dedovini, a sećanja je sačuvala na neobičan način – u ikoni Bogorodice ZAŠTITNICE LIKE

Na novoj ikoni je radila mesecima, vraćala joj se i dorađivala, popravljala je, pa iznova dodavala svetlo i detalje. Želela je da što vernije prikaže sve ono što je osećala dok je radila i svu lepotu koju je za nju zamislila. Prvi put je predstavlja u javnosti na sajtu Priče sa dušom.

Jelena Macura (45), lekar, majka trojki i samouki ikonopisac kaže da je u Lici do svoje četrnaeste godine provodila školske raspuste, da je tamo živela čitava porodica sa očeve strane, njegova sestra i braća i njihove porodice i da je za njih bila dosta vezana.

Mnogo godina kasnije, kada je počela da slika ikone, od svoje učiteljice ikonopisa, kako od milja zove našu akademsku umetnicu Ljiljanu Rivić, proletos je dobila zadatak da naslika bilo koju ikonu, potpuno slobodno, onako kako želi, poštujući pravila ikonopisa.

„Krenula sam, na sredini je bila Bogorodica, koju inače mnogo volim da slikam. Potom sam poželela da Bogorodica ima cveće i stavila sam ga da raste sa njene leve strane. Zatim sam sa njene desne strane naslikala slapove i prelepu kristalnu vodu, kako bi Bogorodica uživala u pogledu.”

‘Iza nje neka bude planina’, rekoh sebi, ’pitoma i lepa, ali ipak sa golim, visokim vrhovima, da podseća na snagu i na put svakog čoveka i njegov trud koji je potreban za dostizanje vrline’.

„Kada je iz srca došao impuls da Bogorodica treba da sedi na kamenu, oko kojeg i na kojem raste trava shvatila sam da sve vreme oko Bogorodice slikam moju Liku. Bilo mi je jasno da je nastala ikona Bogorodica zaštitnica Like”, kaže Jelena.

Sagovornica Priča sa dušom dodaje da su joj u najlepšoj uspomeni ostali dani provedeni u Lici, prelepa i bogata priroda, zlatna polja i miris pokošenih livada, bregovi pokriveni ljeskom i prizori stada životinja na paši.

„I sada kada zažmurim vidim veliki šljivar ispred rodne kuće mog oca, u selu Bunić blizu Korenice i uzak put od zemlje koji vijuga između starih stabala šljiva… Njih je sadio moj pradeda, a najmlađe među njima sad već imaju 40 godina, njih je posadio tatin rođeni brat koji je sa svojom porodicom ostao da živi na imanju. Sećam se rado dana provedenih u toj kući i u tom šljivaru, svih dragih lica moje porodice i svih naših uspomena na trenutke kada smo još mogli biti zajedno, na okupu, kada smo još bili celi.“

„Ljudi ne treba da zanemare značaj i važnost porodice u svom životu. Ona je, kao i vera, bila i treba da ostane temelj i stub našeg društva.“

Ikonu je radila starom tehnikom, na lipovoj dasci, jajčanom temperom, a dimenzije su 20 x 15 cm

Iza Bogorodice na ikoni je veličanstvena planina Plješevica. Desno od Bogorodice su Plitvička jezera. Trava i kamen idu zajedno, jer je to tipično tlo u Lici. 

Crveno cveće levo od Bogorodice nema ime i ne postoji zaista, ali predstavlja neko novo cveće, novu nadu, koju i ja gajim u srcu, cveće koje će tek doći, koje će tek izrasti. To je cveće nove nade za prelepu zemlju pod imenom Lika. Crvene je boje jer niče iz krvi svih onih koji su za nju dali svoje živote, a ima ih mnogo. Mnogo ljudi je stradalo na toj zemlji i za nju, u svim ratovima.”

„Jagnje koje dolazi do Bogorodice je simbol stradanja i simbol mnogobrojnih žrtava, ljudi koji su za Liku stradali.“

„Jedan od njih je i moj deda Mihailo, očev otac, koji je braneći je od fašizma poginuo u Drugom svetskom ratu.”

Anđeo na ikoni je Arhangel Gavrilo, Anđeo – vesnik, koji donosi vest o novoj nadi za Liku, nadu u povratak života, za oporavak porušenih pravoslavnih crkava i za zvuk crkvenog zvona. U odnosu na to kako je život u Lici izgledao pre nešto više od 30 godina, Lika je sada pusta.” 

Jelena dodaje da se u krilu Bogorodice nalazi plavo srce i da su na njemu pukotine.

„Bogorodica rukama drži to slomljeno srce, sve delove tog ranjenog srca, da se ono ne raspadne, već da zaceli. To je srce svih ljudi, Ličana, i svih onih koji Liku vole, koji su iz Like prognani, koji su rasuti po celom svetu, a srce im je ostalo u Lici. To je srce ljudi koji ne mogu više da žive na svom rodnom pragu i zbog toga im je srce slomljeno. To je njihovo srce i Bogorodica ga leči. To je i moje srce”, kaže Jelena.

Nekada je kao devojčica sanjala da će živeti u Lici, želela je celu da prepešači, osećala je da joj je tamo mesto, da su joj tamo koreni.  

Na drugom mestu sam odgajana, ali tamo pripadam, tako sam osećala. Od svoje četrnaeste godine nisam išla u Liku, dakle sada ima punih 30 godina, ali mi je ona ostala u sećanju i u srcu, koje uvek pomalo zbog nje boli i koje sada Bogorodica leči”, dodala je Jelena za Priče sa dušom.

Jelenin sajt sa ikonama pogledajte OVDE, a još jednu Priču sa dušom o njenom radu na sledećem linku.

Autor: Nenad Blagojević www.pricesadusom.com; Fotografije: Jovan Nedeljkov, Jelena Macura (slika ikone); Napomena: Članak je u vlasništvu Priče sa dušom doo i može se preneti na drugi sajt uz link ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Potpisati fotografe. Hvala vam što poštujete autorska prava.

Za hosting kao kod Priča sa dušom kliknite iznad

Ostavite odgovor