Kada nisu našle posao u struci, ČETIRI SESTRE iz Jagodine pokrenule biznis i počele da šiju VUNENE ŠEŠIRE i kape

Mašina za šivenje, pegla i endlerica bile su dovoljne za osnovnu opremu za početak posla koji su pokrenule sestre Stanojević. U radionici od 7 kvadrata one šiju šešire i kape, porudžbine primaju preko interneta, a gotove proizvode šalju poštom.

Najstarija od četiri sestre Marija Stanojević (35) priča mi da je od nje sve krenulo, da je ne našavši posao u Jagodini, sa diplomom Ekonomskog fakulteta u Kragujevcu, došla u Beograd 2017. godine i zaposlila se u radnji za proizvodnju kapa i šešira.

Tamo i danas radi, a nakon pet godina rešila je da se oproba i u preduzetničkom poduhvatu i da sama krene da šije modele po svojim šablonima.   

Marija Stanojević

„Moj drug Ivan je već radio u toj radionici šešira i pozvao me u ispomoć. Mislila sam da ću raditi to dok ne nađem posao u struci, ali desilo se da sam ja ostala u Beogradu, a da se on vratio u Jagodinu (smeh). Sada znanje koje sam dobila od majstora Ace i Ivana, a najviše od Gorana, vlasnika radnje Kape Rade prenosim na sestre. On me podržava u ideji da se osamostalim i drago mu je što ovaj stari zanat neće biti zaboravljen. Naravno, još uvek učim i usavršavam se“, rekla je Marija za Priče sa dušom.

Najmlađa sestra Suzana (28), sada diplomirani master inženjer zaštite životne sredine je u to vreme već bila u Beogradu kao student, u međuvremenu se iz Jagodine seli Gordana (32) koja je trenutno u ulozi mame male Lare, a zatim stiže i Bojana (33), diplomirani građevinski inženjer.

Danas sve četiri sestre učestvuju u proizvodnji šešira i kapa pod imenom Sestre Stanojević, a svaka je zadužena za svoj deo posla.

Goca je jedno vreme radila u prodavnici na kasi, pa je nakon toga rešila da se meni pridruži u šivenju u spomenutoj radionici, gde sam je obučavala. Bojana je zadužena za iscrtavanje na materijalu po šablonu i krojenje, a Suzana nam vodi društvene mreže i snima nas i fotografiše. Gordana i ja smo u proizvodnji“, kaže Marija.

Suzana, Marija i Bojana u maloj radionici, ali punoj duše

„Njoj je krojenje najdosadniji deo posla, pa je to prebacila meni“, dodaje Bojana kroz osmeh i nastavlja:   

„Kad neko naruči šešir ili kapu i kad odabere model i materijal, potrebno je se izmeri i da nam pošalje obim glave. Taj prvi podatak stiže do mene, ja sve crtam i kasnije prosleđujem sestrama na šivenje.“

Bojana Stanojević

„Meni je najzanimljiviji kraj, odnosno završni radovi kao što su dodavanje detalja, ušivanje mašni. Taj deo radimo rukom, sa iglom i koncem u rukama, velikim i malim makazama i zaista je inspirativno“, pojasnila je Gordana za Priče sa dušom

Marija kaže da je svesna činjenice da mladi ljudi ne žele da se bave starim zanatima, a da s druge strane ima dosta devojaka koje traže unikatne stvari, po njihovoj meri, napravljene rukom.

„Sigurna sam da će se to još više ceniti u budućnosti. Zbog toga se danas mnogi ljudi začude kada vide nas četiri kako šijemo šešire i kape, a u dvadesetim i tridesetim godinama smo. Kao da su očekivali da to rade starije žene, pred penzijom“, iskrena je Marija. 

Kako izgleda proces naručivanja?

Većina klijentkinja naručuju šešire i kape brenda Sestre Stanojević onlajn i uglavnom imaju od 25 do 45 godina.

One cene ručni rad, ali kako kažu moje sagovornice, ima i onih koje smatraju da su ti šeširi skupi.

Napravile su iskorak i ka muškoj modi i sašile jednu kapu za jači pol.

Nakon odabira modela, boje i materijala sledi „uzimanje mere“, odnosno obima glave, što kupci rade sami na osnovu uputstva koje im Marija, Bojana, Gordana i Suzana pošalju. 

Svi naši materijali su iz Srbije, a sada tokom zime kupujemo deblje i to najčešće od vune. Cilj nam je da sve bude kvalitetno, bez sintetike i sličnim materijala, jer ne samo što je to važno zbog mušterija, već i zbog nas – lakše nam je da radimo sa dobrim materijalima. Često uzmemo u jednoj boji, pa vidimo kako će proći kod publike, a zatim smišljamo nove ideje.“

„Zimi je najpopularniji zimski šešir sa manjim obodom, u narodu poznatiji kao šešir Sara, zbog čuvene Sare Kej. Traženi su i šeširići sa mašnama, beretke kao i fleksi fit kapa koja ima lastiš.“ 

Sestre Stanojević su odrasle u selu Ribare kod Jagodine, gde danas žive njihovi roditelji.

U rodno mesto idu jednom mesečno, ali ne uvek zajedno jer teško mogu sve četiri da uklope slobodno vreme sa poslom.

Suzana Stanojević

„Roditelji nas podržavaju u ovom poslu. Rekli su nam da probamo, pa šta bude. Ja sam donela da postanem preduzetnica i to mi je san od detinjstva. Sada je došao pravi trenutak za to, a uz pomoć sestara sigurna sam da ću uspeti i da zajedno možemo mnogo toga lepog da napravimo. Osim što šijem, trenutno učim o tome kako se biznis vodi i stičem veštine koje su potrebne za preduzetništvo“, rekla mi je Marija.

Sestre Stanojević nigde ne žure, svoj brend razvijaju lagano i uz kvalitetan rad i poverenje kupaca.

Kažu da ih žene sve češće pitaju gde mogu da isprobaju proizvode, pa da zbog toga razmišljaju da se pojave na nekom bazara ili sajmova rukotvorina.

„Dosta devojaka na internetu preprodaje šešire koje neko drugi šije za njih, kao svoj brend, a da klijenti to ne znaju. Tu sam videla veliku prednost gde ja sa svojim znanjem i umećem mogu lično da sašijem bilo koji šešir ili kapu i da od toga napravim samostalan brend. A uz to da imam više vremena za neke druge stvari i bolje da se organizujem u preduzetničkom životu“, rekla je Marija, koja je pokrenula ideju i pozvala svoje sestre da joj se pridruže.

Autor teksta: Nenad Blagojević; Fotografije: Nenad Blagojević i Sestre Stanojević; Tekst je dozvoljeno preneti na drugi sajt uz objavu linka ka sajtu www.pricesadusom.com;

* Ovu priču posvećujem Olgici Živković (1980-2023), turističkom vodiču i koleginici koja je mnogo volela šešire.

Ostavite odgovor