Vodenica u kojoj se polaže ispit morala: Unutra nema prodavca ni kamera, svako sam uzima brašno i ostavlja novac

Na putu ka Valjevskoj Kamenici i mladim ljudima sa imanja Organela, o kojima sam više puta pisao, nedavno sam zastao kod jedne tamošnje atrakcije. Reč je o Đedinoj vodenici između Zlatarića i Pričevića, sela na oko 9 kilometara od Valjeva. Vodenica je odmah kraj puta, dobro je obeležena na Gugl mapama, ima i putokaz, pa je lako možete naći.

Prijatelji su mi nagovestili da unutra nema nikoga, da je uvek otvorena i danju i noću i da je reč o neobičnoj samoposluzi, gde se ljudi posluže brašnom i ostave novac.

Tako je i bilo kad sam tamo došao. Kamen je mleo brašno, prepoznatljiv zvuk je odzvanjao tom kućicom, a vrata su bila otključana.

Cene su bile detaljno ispisane, a brašno upakovano u kese, izmereno i poređano na policama.

Projino belo, kukuruzno, pšenično, ražano, heljdino: na posetiocima je da pazare ono šta žele i da prođu takozvani „test morala“, kako kažu u ovom neobičnom mestu.

U centralnom delu prostorije nalazi se kasa sa novcem u koju se ostavlja novac i uzima kusur, ako je potrebno.

Za više od 30 godina koliko postoji Đedina vodenica nije bilo ljudi koji nisu platili brašno niti uzeli novac iz kase, a njen vlasnik Dragan Živanović kaže da mušterijama na ovaj način pruža priliku da postanu bolji ljudi. 

Na vodenici se nalaze brojni natpisi poput ovih: „Život i poverenje samo jednom se gube“, „Ako sumnjaš u čoveka, s njim ne posluj, ako posluješ ne sumnjaj“ i „Poštenje i poverenje žive u vodenici“.   

Ovde dolaze ljudi iz celog sveta, od Evrope i Rusije do Amerike. U knjizi utisaka upisano je više od 700 poruka.

Dragan kaže da je bilo ljudi koji su se vraćali narednog dana i prelazili po nekoliko stotina kilometara jer tokom prve posete nisu imali sitan novac.

Tako je jedan gospodin iz Zvornika došao sa hiljadarkom u ruci da plati brašno za koje nije imao novac nekoliko dana ranije, kao i da se zahvali Draganu što je omogućio kupcima da postanu bolji ljudi.

Još ovakvih priča i mesta pronađite u knjizi „50 najlepših mesta u Šumadiji“ na sledećem linku.    

Tekst i fotografije su u vlasništvu firme Priče sa dušom doo. Članak je moguće preneti na drugi sajt uz obaveznu objavu izvora članka i slika i objavu linka ka sajtu www.pricesadusom.com u tekstu i na kraju teksta. Članak nije dozvoljeno preneti u štampane medije. Hvala vam što poštujete autorska prava u Srbiji.

Ostavite odgovor